S ove strane Drine | Dragan Banjac: Dijana i Milomir protiv svih

U predgovoru vrijedne knjige Milana S. Piroćanca (Međunarodni položaj Srbije) kolega iz nekadašnje slavne Borbe Momčilo Đorgović navodi da je Piroćancu među srpskim političarima u 19. veku "antipod Svetozar Marković" i da ih najbolje možemo sagledati ako ih uporedimo. "Bili su dva različita tipa", kaže, "nedoučeni agitator i univerzitetski obrazovani reformator, srpski Lenjin i srpski Maks Veber, ruralni socijalista – nacionalista i nepokolebljivi građanski političar. Marković je mrzio kneza Kihaila, a Piroćanac ga je veoma poštovao.  

Piše: Dragan Banjac za portal Radiosarajevo.ba

Sve rečeno! Ali taj sukob traje li traje... Umjesto Piroćanca – Svetozar Marković, umjesto Dositeja Obradovića – sv. Sava, umjesto, hajmo napreskok, Ivana Đurića i Ivana Stambolića - Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević. Idemo dalje: umjesto Zorana Đinđića – Vojislav Koštunica. Varate se ako ste očekivali: umjesto Borisa Tadića – Tomislav Nikolić jer je razlika neznatna. Tako dođosmo do sadašnjeg vakta od pre trinaest godina kada najgori od svih hrđavih poslije Josipa Broza Tita nije imao takmaca i uzjaha narod i državu koji mu se namjestiše da mu bi lakše.

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

Zlatne kašike i čipuljići

Ako bi po ugledu na neki moderni blesimetar, hrkljuš ili nekim drugim instrumentom mogao da izmeri koliko je moralno i svako drugo posrnuće srbijanskog društva – skala bi eksplodirala.

Ali žilavi su Srbi. Vide "daleko", do kraja nosa. Albanija otvara posljednji klaster, Srbija treba (vjerovatno 2055) da otvori još 31 na putu ka EU. Ista ta Albanija zatvorila kockarnice, a u Srbiji kockarnice namiruju plate za policiju. Albanija ide u baraž za SP u fudbalu, Srbija ne ide, ali ulaže u budućnost, baca milijarde na izgradnju nacionalnog stadiona, a bacilo se dosta i na igrališta u Loznici i Leskovcu recimo, gdje su klubovi u "ž" ligi.

Nerealno stremljenje ka vrhu koštalo je već ovaj narod. Žena bivšeg predsjednika u poplavi svojih bisera izjavila je svojevremeno da je svaki srpski plot, onaj od pruća (zvan palisad), stariji od Amerike, prenebrežući (kao vajna univerzitetska profesorka) da je recimo Univerzitet Harvard (u gradu Kembridžu) osnovan daleke 1636. godine. Ili da je 1885. u Njujork stigla Statua slobode (poklon Francuske), da je prvi teniski turnir u Vimbldonu igran 1877. godine a da je Stokholmska banka 1661. izdala prve papirne novčanice u Evropi...

Srbi ne prestaju da sebi u ruke stavljaju zlatne kašike, umišljajući da su svi drugi, pogotovo mrski im zapadnjaci tada jeli - prstima. Već pominjani Piroćanac u svojoj knjižici citira jednog velikodostojnika "Mi se ne baziramo ni na sposobnost ni na karakter, u ovoj državi ima mjesta samo za naše prijatelje". Potom i ministra policije iz tog vremena: Ko je s nama učinit ćemo sve za njega što možemo. Ko je neutralan nema se od nas čemu nadati. Ko je protiv nas njega ćemo sikirom po glavi.

Tako je, kako se često isticalo na Zapadu, stvorena "balkanska korupcionaška močvara" i to su, navodi Đorgović, fundamentalni principi srpske države 21. vijeka.

A onda je "državnik" sa genima iz Čipuljića smislio – Ćacilend.

OLOŠ NA OKUPU: Za srpskog predsjednika, Prepodobnog Josifa često ćete čuti da je "razradio" sve metode vladanja, da mu je dobra "taktika". Pri tom ne kažu da je baraba nego da je - "majstor".

Majstor je najprije, kako to taktika traži, sludio pučinu koja je dugo već bila kao stoka bez čobana. Sa opozicijom i nije imao problema, a sa studentima je išao polako, na uznurivanje.  Ispostavilo se da je mladost ove zemlje basnoslovno platila za – ništa. Male su im šanse bile protiv Prepodobnog Josifa i Ursule von der Layen.

Mada su mnogi ubijeđeni da su mladi ispraznili šaržer, ostali su i dalje mobilni. Da bi osigurao presto (l) i ličnu bezbjednost koja uopšte nije ugrožena, najprije je oko rezidencije postavio metalnu ogradu i Novi dvor pretvorio u tor! Kako ti nije bilo dovoljno njegovi čauši su sproveli Njegovu zamisao i u prostor između rezidencije i Narodne skupštine podigni šatorsko naselje i u njega doveli – ološ. Neko je jetko prokomentarisao da je to prostor u koji još nije stupila ljudska noga!

Podignuto je tokom noći u martu ove godine i njegovo trajanje svakog dana krnji duše "slobodarskog" Beograda. I Srbije. Prepodobni Josif je tako uspio narod poprska izmetom a oni su mu i dalje privrženi.

Dijana i Milomir

Beograđanka Dijana Hrka kojoj je novosadska nadstrešnica usmrtila sina petnaest dana štrajkovala je glađu, tražeći da se za tu tragediju kazne krivci, oslobode svi pritvoreni tokom studenstskih i građanskih protesta i – raspišu parlamentarni izbori. Da li je instruirana ili nije potpuno je navažno, ona je odlučila, kako je govorila, da se žrtvuje ne zbog sebe nego zbog svih. Ono što joj je Aleksandar Vučić priređivao tokom štrajka glađu iz svog tora teško je opisati. Još teže shvatiti da postoje takvi monstrumi.

Hrka je prekinula štrajk glađu, ali ostaje ispred Skupštine. Medijima je kazala da se osjeća dobro ali da se razočarala u neke ljude i da će paziti kome iznosi svoje informacije.

U Novom Sadu u štrajku glađu su bili autoprijevoznik Milomir Jaćimović i njegov sin Milan. Igrarije vlasti (čak i opozicije) s njegovim autobusima su crnohumorne. Milomir je štrajkovao glađu devet dana, njegov sin nekoliko dana manje i sad najavljuje da dolazi u Beograd kako bi se pridružio Dijani Hrki.

Bilo je i komičnih scena. Predsednik Demokratske stranke Srđan Milivojević se lisicama zavezao za Jaćimovićev autobus kako bi ga sačuvao. Kamion je odvukao autobus, a Jaćimović mlađi je to vozilo gađao jajima. Pozvan je na nekoliko sati u novosadsku policijsku stanicu Stari grad i ovom šesnaestogidišnjaku sledi prijava za "narušavanje javnog reda i mira".

01.11.25. 15:58

S ove strane Drine | Dragan Banjac: Godina novosadske tragedije - vlast nastavila da se kezi smrti

Predsjednik juri teroriste 

Prepodobni Josif ne silazi sa malih ekrana. U sve se petlja, sve zna, optužuje, presuđuje... Malo-malo i ospe paljbu po "blokaderima", Albinu Kurtiju ili Hrvatima... i neprestano se jada narodu kako mu je tobož ugrožena bezbjednost. A kad je ugrožena njemu i državi je. Neko mu je podmetnuo kako je tobož izjavio: Poštovani građani, ja sam ubijen.

Nekako u vrijeme godišnjice novosadske tragedije izmislio je – dvojicu terorista. Ozbiljnim tonom djeteta na noši, popravljajući cviker obavijestio je podanike da vlast raspolaže sa (famoznim) "bezbjednosno-obavještajnim podacima" prema kojima su u Beogradu prisutna "dvojica snajperista za koje se veruje da su stigli uz finansijsku podršku čiji je izvor poznat nadležnim službama". Njegove službe, kako je rekao, već tri dana ne mogu da ih pronađu. Ne mogu da ih pronađu ali im je (haha) finansijer poznat.

Sve je, dakako, sračunato. Na stalnu potrebu da kaže kako je on suveren koji ne sluša nikoga kada je u pitanju vođenje politike i države čiji je, zapravo, prinudni upravnik ruski ambasador a vrhovni šef u Moskvi. Prepodobni Josif stalno ima potrebu da kaže kako neće dozvoliti spoljni uticaj i nasilnu promenu vlasti.

Šteta za junoše

Nekoliko puta odlažem (skupljam građu) podrobnije sagledavanje neuspelog studentskog bunta. Nisu zaslužili glas. Godina protesta bez zastave EU, ikonografija im se približila narodnjaštvu i nekim nacionalističkim partijama. Teško je svariti da im je na vrhu neke buduće liste Milo Lompar, čovjek koji je promivisao poeziju "pjesnika" Radovana Karadžića. Aferima za ignorisanje opozicije, ali čemu bajkeri. Jesu li to oni što su dočekivali Vladimira Putina!? Na kraju, čemu veterani. Iz Prvog i Drugog svetskog rata nisu, možda su pljačkaši i ubice sa ratišta u Hrvatskoj i Bosni. Ta banda ima i svoje uniforme, a "braća" su im oni u Ćacilendu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.