S ove strane Drine | Dragan Banjac: Svi smo mi Mionica, Negotin i Sečanj

Na graničnom prijelazu kod Ćacilenda nema većih zaustavljanja. Neko je, glumatajući Auto-moto Savez, ispao brzoduh i obavještavajući "putnika namjernika" poigrao se s ćenifa-sitijem, najsramnijem dijelu Weißenburga otkako su u njega, u sedmom vijeku, došli Sloveni.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Prepodobni Josif (Aleksandar Vučić), poput onog tvrdoglavog psa kerbera iz grčkog mita što je čuvao ulaz u podzemni svijet, osmislio je planetarnu glupost kako bi zakrilio tobož ugroženi prijestol.

Trending

Zelenski se hitno sastaje s Macronom, Merzom i Starmerom: Šta se dešava sa Ukrajinom?

U MIONICI "BAŠ KULTURNO" I "DEMOKRATSKI": Iako se u javnosti posljednjih trinaest mjeseci naročito sve glasnije govori da je vladajuća stranka (sa prišipetljama) vidno oslabljena i da joj lagano ističe rok trajanja, oni su i dalje u sedlu. Rivali (ah, rivali!) razjedinjeni i bez cilja na svakom izlasku na crtu redovno dobiju lekciju, a njihovi  glasači batine, što je potvrdilo friško biranje u Mionici, Negotinu i Sečnju. Njegovi pomahnitali pazdarani atakovali su na neistomišljenike tako žestoko i divljački da bi "majstoru propagande" na režiji pozavidjeli, i ideolozi Adolfa Šiklgrubera, i Stipe Delić i Veljko Bulajić, recimo.

Ipak je majstor propagande dan kasnije tokom 4.645-og obraćanja (podatak netačan, dobijen množenjem 365 sa 13!) najavio start izborne godine i velikodušno obznanio kako će da ponudi i predsjedničke izbore.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

KOMBINATORIKA: Moguće da je "Obraćator" računao da je i pored pobjede na posljednjoj provjeri kod puka uknjižio pad svog ugleda (stranka bez njega i ne postoji) i pohitao u Mionicu kako bi se jazuk ublažio. 

Koliko god da su brojke neuvjerljive kada je u pitanju pobjednik, one govore da se čak i Mionica probudila. Ovo "čak" zbog toga što u ovom dijelu valjevskog kraja ima još dosta onih koji uzdišu na pomen Draže Mihailovića. A neuvjerljive cifre kažu da su Vučić i tevabija (Ivica Dačić i Vojislav Šešelj) jedva namakli 52.09 odsto, studenti 38,93 i Rajko, pardon Rasim Ljajić i njegov SDPS 3,68 odsto ili jedan mandat. Ostali, gdje je i partija Dragana Đilasa, su ispod cenzusa, uz solidan odziv jer u Mionici nije glasao tek svaki četvrti iz biračkog spiska. 

Prepodobni Josif u Mionici nije vidio makljažu i policiju koja se, seireći šta čine bitange, spustila u blato. On je varošicu od 1.500 duša iskoristio kako bi se kobajagi predstavio da je i dalje suvereni vladar "gedžovanije".

Za naivčine podsjećanje da bi, ovo valja ponavljati, najgori od svih rđavih srbijanskih vladara poslije Josipa Broza Tita, mogao da pribjegne formuli svog obožavanog Vladimira Vladimiroviča Putina i maći se u premijersku stolicu sadašnjeg grotesknog lidera na papiru (kao da je od artije!) Đure Macuta.

Ako ima istine u tvrdnjama da su rezultati u navedene tri opštine bili poznati i prije glasanja, čemu onda batinanje "svog" naroda. Možda je, poslije svega vrijedno napomenuti da, recimo, dežmekasti Ivica Dačić socijaliste vuče u mulj. Uzgred podsjećanje da je SPS (plus radikali, bez Vučića!) 24. septembra 2000. u Mionici osvojila 50,69, u Negotinu 65,61 a u Sečnju 71,18 posto glasova. Ničije nije gorila do zore, kaže narodna.

ZGUSNUT KALENDAR: Srpskoj opoziciji poput tovara more je do koljena dok ne počne da ulazi u uši. Prije proljeća vjerovatno neće biti republičkih izbora koje uporno traže studenti i Milo Lompar, njihov proruski predvodnik i ljubitelj lika i posebno poetskog djela osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Opozicija i oni ne razmišljaju da se ujedine i založe za promjenu političkog obrasca koji nije mijenjan još od vakta Slobodana Miloševića. To bi, ukratko, podrazumevalo "dizanje ruku" od BiH, Crne Gore, priznavanje Kosova, popravke odnosa sa Hrvatskom, skidanje sa ruske i kineske "sise"... U takvim uslovima Vučićevi politički protivnici koliko sutra će (nespremni!) da dočekaju proljeće kada će, poslije Zaječara, Kosjerića, Negotina, Mionice i Sečnja izbora biti u Aranđelovcu, Boru, Bajinoj Bašti, Kladovu, Knjaževcu, Kuli, Lučanima, Majdanpeku, Smederevskoj Palanci i Sevojnu.

Vera Didanović u Radaru navodi prognozu analitičara Aleksandra Ivkovića koji kaže da "nema osnova" za promjene vlasti u nekim od tih deset opština, izuzimajući, možda, Aranđelovac, Bor i Bajinu Baštu.

SIĆANI SE BUNE: Ako nema ustaških pokliča splitske torcide, sličnih poruka nekog nebitnog političkog taloga koji je u Hrvatskom saboru objašnjavao kulturni segment logora u Jasenovcu ili ometanja prezentacije srpskog folklora u Splitu i Zagrebu na srbijansku se političku sofru stavlja mamac za javnost, jevtine teme umjesto bitnih, životnih.

Tako je gromoglasno najavljeno da je bivši visoki funkcioner Srpske napredne stranke (SNS) Slobodan Jolović (70) iz Lučana napustio partiju. Trebalo mu je dosta godina da uvidi "samovlašće i strahovladu". Ovaj penzioner, bivši je predsednik Opštinskog odbora SNS u Lučanima i član Glavnog odbora stranke, a od 2004. do 2012. godine bio je i  predsednik Opštine Lučani i od 2014. do 2022. načelnik Moravičkog okruga.

Tek nedavno je shvatio da ono što se u Lučanima predstavlja kao SNS nema nikakve veze sa strankom koju je gradio. Kamo sreće da je nije ni gradio.

Dežurna podastiračica (naj)važnijih otkrića, potpredsednica Stranke slobode i pravde (SSP) Marinika Tepić optužila je Aleksandra Vučića da je posljednja tri mjeseca sprovodio čistku u MUP kako bi spriječio hapšenje ministra kulture Nikole Selakovića u slučaju "Generalštab". Selaković se nije odazvao pozivu Tužilaštva za organizovani kriminal na ispovedi radi istrage u tom slučaju, malo se femkao i ipak otišao.

Državne pjevaljke u nemilosti. Najprije su "estradnoj umjetnici" Jeleni Karleuši uskratili nastupe u nekim većim gradovima u Srbiji, a onda je na udar došla i Danica Crnogorčević. Valja podsetiti da je na izmaku ljeta prošle godine pjevala na balkonu Gradske kuće na dočeku srpskih sportista poslije Olimpijade. Te večeri se u njenom duštvu našao i Novak Đoković, njen fan, koji je olimpijsko zlato proslavio uz njenu pjesmu "Veseli se srpski rode". Ništa manje pažnje nije privukao i njen suprug, pop Ivan Crnogorčević, koji je i tvorac "šlagera" (S ove strane Drine/Prokleti balkon, 18. avgust 2024). Ona je osudila puštanje njene pjesme na razglas "Ćacilenda" dok je Dijana Hrka štrajkovala glađu i napisala da ”treba pokazati poštovanje, dostojanstvo i tišinu predstavnicima bolje Srbije”. Što si gudila – gudila si!

RASPLET ĆE IPAK DOĆI: U ljeto 2020. godine građani Rusije su na referendumu podržali ustavne promjene. One Putinu ostavljaju mogućnost da ostane na vlasti do 2036. godine. Njegovoj slaboj imitaciji u Srbiji ne preporučujem da se poigra s tim. Ne samo zbog narodne "kus petao – pile dovijeka!"

Iz potaje se nešto sprema na isteku ove godine, neko priziva celu zemlju u Beograd 28. decembra. Ipak, ništa od toga. Kad nije bilo 15. marta... Prepodobni Josif nije rad da preda stolicu. Sve je unizio. Nauku, prosvjetu, kulturu, vojsku, policiju, institucije, opoziciju, studente, uništio čovjek i ofarbanu revoluciju...

Valja ga podsjetiti na malo historije. Rimski književnik Seneka (Lucije Enej) osam godina je proveo u izgnanstvu na Korzici. Dubrovački pjesnik Ivan Gundulić povukao se u starijoj dobi na jedan od najmanjih Elafitskih ostrva (Daksu) kako bi na njemu okajao grijehe mladosti. Korzikanac Bonaparta dvaput je zatočen, najprije na Elbi nadomak rodne mu Korzike, potom na dalekoj Svetoj Jeleni. Prva etapa u izgnanstvu Lava Trockog bilo je ostrvce Prinkipo u Mramornom moru. Na ostrvu Rabu (možda na mjestu gde je danas ludnica), beleži Predrag Matvejević (Mediteranski brevijar), djelovao je italijanski konclogor za Židove i Slovence (1941-1943). Na Jadranu se nalazi Goli Otok (Isola calve) i na njemu su bili zatočeni oni koji nisu prihvatili Titov raskid sa (Josif Visarionovič) Staljinom 1948. godine...

U zalivu San Franciska, grada koji je dobio ime po poznatom mediteranskom svecu, na ostvrcu Alkatraz bio je doskora "najsigurniji zatvor na svijetu", a u Francuskoj Gvajani kršćanskim su imenima (Ostrva spasa) nazvane kaznionice koje su po okrutnosti (Matvejević) nadmašile antičke uzore.

Kakav će to kraj da bude! Prepodobnom Josifu ne predviđam i ne preporučujem likvidaciju, ali lisice i neki vid doživotne izolacije svakako. Nešto slično sudbini odličnog norveškog pisca Knuta Hamsuna, koji je veličao Hitlera i nacističku ideologiju. Nije osuđivan nego je kažnjen novčano i ostatak je života u lošem psihičkom stanju morao da provede u izolaciji u jednoj ustanovi.

Čipuljić, mjesto kod Bugojna mi se čini idealnim.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.