Pogledajte dobro ovo lice: Ovo je Elvedin Kadirić Hendo

Pogledajte dobro ovo lice. Ovo je Elvedin Kadirić Hendo, mladić od 20 godina. Negdje izmedju dječaka i mladića. Negdje kad počinje život. Negdje kada čovjek stupa u život. Daleko negdje... Kod nas nigdje.

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru

Ovih dana obilježila se u Prijedoru 26. godišnjica kako su Bošnjaci grada po naredbi nosili bijele trake, kako su na najmračniji način, fašističkom metodologijom obilježeni, a sve u cilju da se srpskim paravojskama omogući efikasniji odstrel. A odstrel je bio zastrašujuće efikasan i morbidan. To svi znate, o tome vam svjedoči sve ove godine Tomašica, o tome vam svjedoči 3.500 mrtvih usta Prijedorčana Bošnjaka, koji ne mogu svjedočiti, koji za Boga miloga, nisu ni živi, i tome vam svjedoče 102 mrtva djeteta. Ubijena djeteta. Bez spomenika

Dakako, niti ubijena djeca ne mogu ni spomenikom svjedočiti, jer evo. 26 godina nakon najbrutalnijih ubistava djece nakon Drugog svjetskog rata, vlasti grada Prijedora su u fazi "razmišljanja" po pitanju spomenika pobijenoj djeci. Razmišljaju, ej pameti...

A sad opet pogledajte Hendino lice, Hendine oči, Hendin pogled... Pogledajte grč na tom licu. Pogledajte kako se ljudski strah sudara i lice djeteta pretvara u čistu tugu koja isijava. Tog 9. avgusta 1992. godine fotoreporter Patrick Robert iz agencije Sygma-Corbis dolazi na plato Manjače i u paklu ljeta na visoravni zabezeknuto gleda žive kosture. Ljude koji su u očima držali smrt i svu tugu ovog svijeta, zatiče Hendu, uplašeno dijete i fotografiše ga... Fotografija je obišla svijet, ali nas je izgleda mimoišla dobrano.

I danas, vraćamo se u stvarnost. Danas, 26 godina poslije, zvanični establišment entiteta Republika Srpska ne samo da neće podići spomenik ubijenoj djeci prijedorskoj, ne samo da ne čuje udar na savjest koju stvaraju urlici 3.500 mrtvih sugrađana. A ne, malo je to, velim, taj establišment poriče bilo kakve bijele trake. Tek tako!

Ostatak teksta pročitajte na ovom linku.