Dragan Bursać / Od kada je blajburški fašizam tolerancija i ljubav?

13. 05. 2020. u 18:18:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 2983

Tako je sarajevska blaljburška misa postala najopskurniji izvozni proizvod hrvatski, a Čović im dođe nešto kao nakupac jeftine fašističke bofl robe, za koju mora ubijediti javnost da je ideologija ljubavi, tolerancije i razumijevanja.

Načekali smo se da prvi u Hrvata bosanskih, Dragan Čović odradi očitovanje glede blajburganja u Sarajevu. I uradio je to kako dolikuje njemu.

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

Što će reći proustaški, nakaradno, nelogično, licemjerno, bezobrazno i bahato.

Bosna je multinacionalna do Hercegovine

Nečasni gospar od Radobolje, Čović kaže: "Činjenica je da je Bosna i Hercegovina multinacionalna država koja u sebi mora pronaći dovoljno snage i tolerancije za različitosti koje je čine time što jeste. Sviđalo se to nekome ili ne, Sarajevo pripada svima nama koji živimo u Bosni i Hercegovini"

Zanimljivo je, i opšte poznato u isto vrijeme da Čović multinacionalnost traži u Sarajevo, što je dobio, ali je neće i ne želi u tražiti npr. zapadnom dijelu Mostara, Širokom Brijegu ili diljem Zapadne Hercegovine. Tamo nema tog artikla. Tamo, naravski uz amin njegovog HDZ-a Partizansko groblje već decenijama služi za defektiranje, uriniranje i ustaško nepismeno grafitno uvježbanje latinice. Tamo je tolerancija svedena na klempavo slovo "U", na skribomanska opšetnja sa očevima i majkama partizanskim, na prijetnje, rušenje, miniranje, na osude... Tamo se dan borbe protiv fašizma ili Dan oslobođenja grada od slave u ilegali, pod policijskim zaštitnim kordonima.

Jer tamo i jeste stona zemlja i stono mjesto ubica onih 800 sarajevskih rodoljuba za vrijeme kratke ali monstruozne vladavine pukovnika Maksa Luburića. Čović, tu multinacionalnu Bosnu i Hercegovinu zato može samo vidjeti i tražiti od Marijn Dvora do Stupa ili Grbavice

I taj i takav Čović se našao da priča o toleranciji, kulturi, europskim vrijednostima i multinacionalnoj državi?!

Blajburško Polje u Sarajevu?

Ostatak zemlje, od Dodikove prćije do Čovićevog imaginarnog entiteta ionako je zasijan i sitno presijan fašizmom.

A zamislite samo da je taj Dragan Čović, šta znam, u Kurcovim da prostite cipelama. Sabastijanovim, pa da zabrani misu u Sarajevu. Jer ako je blajburganje fašističko zabranjeno u Austriji rodnoj zemlji Hitlerovoj i lendmarku Blajbuškog Polja, zašto u nas ne bi bilo zabranjeno?

Dakako, niko normalan do prije nekih sedmicu dana nije niti postavljao pitanje mise blajburške u Sarajevu, a onda se u cijelu stvar umiješao Hrvatski sabor kao arhitekta i import preduzeće fašizma u drugu državu. Tako je blaljburška misa postala najopskurniji izvozni proizvod hrvatski, naravno tamo gdje je dozvoljena. A Čović im dođe nešto kao nakupac jeftine fašističke bofl robe, za koju mora ubijediti javnost da je ideologija ljubavi, tolerancije i razumijevanja.

A ubijediti nekog sa dvije aktivne moždane ćelije da je fašizam baš to, a ne najkrvoločnija ideologija u istoriji čovječanstva, baš je teško. Teško koliko i prosuta krv 800 pomenutih rodoljuba ili 10 hiljada ubijenih Sarajlija u sveukupnoj vladavini fašističkih monstruma nad gradom.

Pa se ne zna ko bi prije koga spriječio u brukanju, Komarica Čovića ili Čović Komaricu, ali to ne biva, jer je ovo zemlja u kojoj ljudski zakoni ne važe.

Bili smo krivi, nastavljamo

Dok se sa sjeverne strane Alpa, gore u Njemačkoj čuje vapaj biskupa koji su obilježili 75. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata opširnom izjavom koja kritizira ponašanje njihovih prethodnika u vrijeme nacističke vlasti, i iz koje izbijaju riječi-BILI SMO KRIVI, OPROSTITE, Dragan Čović, veli citiram "da svaka nevina žrtva ima prvo na pijetet".

Pa kako su to u očima njemačkih biskupa ove žrtve fašisti, nacisti, ljudi odgovorni za holokasut i najstrašnije zločine, a u očima Čovića, Puljića i bratije, postaju tek "nevine ljudske žrtve"?

U nas su fašisti bili i ostali tek "neshvaćeni antifašisti"

To je zato, dragi ljudi, što se narativ o fašistima, kao dobrim domaćim neshvaćenim antifašistima gradio tri decenije. To je zato što su pod fašističkim stijegovima- zastavama ustaše i četnici u zadnjem ratu bili nagrađeni teritorijom, političkom i ekonomskom moći i vlašću. To je zato što je biti ustaša ili četnik, stvar ponosa i prestiža u dobrom dijelu BIH, na žalost. To je zato što bratstvo i jedinstvo ustaša i četnika nikada nije niti prestalo. Za sve ove silne decenije. To je normalizacija nenormalnog, koja je dovela do toga da se samo umom siromašni mogu čuditi...

Na koncu, vidite i sami, Sarajevo je odabrano za sramnu misu, ne zato da se oda počast nekim nevinim žrtvama, kojih je nesumnjivo bilo, ne! Sarajevo je odabrano, kao glavni grad Bosne i Hercegovine, da se u njemu blajburškom misom i pomenom relativizuje zločin iz Drugog svjetskog rata i da se zločinac izjednači sa žrtvom.

Hoće li Sarajevo, Grad Heroj dozvoliti orgijanje fašističko, makar u crkvama, vidjećemo. No, ako se to desiti, biće ono jedan od rijetkih glavnih gradova na svijetu sa legalnim fašist-fraj zonama.

A da vas podsjetim u ime 800 ubijenih ljudi koji su sa kestenova visili u aprilu 1945, u Sarajevu-fašizam nije ideologija ljubavi, tolerancije i opraštanja. Najbukvalnije, suprotno! To je najmračnije zlo u istoriji čovječanstva koje je uništilo desetine miliona ljudskih života!

U konačnici, i ako se desi sramna misa, ne smijemo dozvoliti Kardinalu Puljiću da u usta uzme žrtve, zajedno sa monstrumima koji ih pobiše.

Jer žrtva i zločinac nisu i ne smiju biti isti. Nikada!

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

KOMENTARI (4)