Dr. Hikmet Karčić: Kako se Bošnjaci prikazuju kao navodni evropski problem

U posljednjim mjesecima pojedini politički lideri bosanskih Srba sve češće koriste jezik navodnog "sukoba civilizacija" kako bi opisali Bosnu i Hercegovinu. Takav način prikazivanja ne nastaje slučajno. On se odražava i oslanja na širi val nativističkih i krajnje desničarskih ideologija koje trenutno oblikuju politički diskurs u dijelovima Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike. 

Piše: Dr. Hikmet Karčić, za Brief Eastern Europe*

Prikazujući Bosnu kao civilizacijsku liniju razdvajanja između islama i Zapada, ovakva retorika nastoji lokalne etnonacionalističke agende smjestiti u globalni narativ koji odjekuje savremenim strahovima o migracijama, identitetu i suverenitetu. Na taj se način pokušavaju osigurati međunarodna simpatija i politički kapital u inozemstvu, dok se dugotrajni domaći sporovi oko moći, korupcije i lokalne politike preoblikuju kao dio šire civilizacijske borbe.

Trending

Poznati parovi polufinala Kupa Bosne i Hercegovine

U evropskom javnom diskursu često slušamo narative o muslimanima kao "drugima", kao stranom tijelu koje se ne može uklopiti u sekularno i kršćansko tkivo Starog kontinenta. Ovakva slika posebno pogađa Bošnjake, koji se u tim raspravama prikazuju kao "neprilagođeni", kao stranci u vlastitom domu. Međutim, takva percepcija nije samo netačna, ona je i duboko nepravedna prema narodu koji je možda najbolji dokaz da islam i Evropa ne samo da mogu koegzistirati nego i međusobno obogaćivati jedno drugo.

Bošnjaci - autohtoni evropski narod

Budimo jasni: prvi i najsnažniji argument protiv teze o "neprilagođenosti" jeste jednostavna činjenica da su Bošnjaci autohton evropski narod. Oni nisu došli u Evropu; oni su oduvijek bili njen dio. Njihova historija na Balkanu seže stoljećima unazad, a njihov identitet je, između ostalog, oblikovan i pod utjecajem srednjoevropske kulture, posebno tokom austrougarske monarhije. Ignorirati tu činjenicu znači izbrisati stoljeća zajedničke historije i kulturne razmjene.

Problem nije u tome što se Bošnjaci ne uklapaju u Evropu; problem je u tome što evropska predodžba o "pravom" Evropljaninu još uvijek počiva na obrascu koji isključuje sve izvan dominantne kršćanske kulture.

Dok se često šire strahovi da muslimanska religioznost vodi ka getoizaciji i odbacivanju zapadnih vrijednosti, istraživanja pokazuju nešto sasvim drugačije.

Studija Francesca Trupije iz 2024. godine o mladim Bošnjacima u Belgiji, Njemačkoj i Poljskoj otkrila je nešto fascinantno: visok nivo religijskog identiteta ne samo da ne ometa integraciju i građanski angažman nego zapravo potiče nekonvencionalne i neinstitucionalne oblike političkog učešća. Jednostavno rečeno, mladi Bošnjaci koji njeguju svoju vjeru istovremeno su i aktivniji članovi društva. Oni pronalaze nove načine da doprinesu zajednicama u kojima žive. To je potpuno suprotno slici "neprilagođenih" koji žive u paralelnom svijetu.

Ovi mladi ljudi, rođeni ili odrasli na Zapadu, razvili su ono što istraživači nazivaju "evropskim islamom": identitet koji pomiruje porodično naslijeđe i vjeru s pripadanjem savremenim evropskim društvima. Čak se i distanciraju od drugih muslimanskih zajednica u dijaspori kako bi naglasili svoje specifično, evropsko tumačenje islama. To nije znak nepripadanja. Naprotiv, riječ je o visoko razvijenoj svijesti o tome kako istovremeno biti musliman i Evropljanin, bez ikakve kontradikcije.

Možda najsnažniji dokaz koliko su Bošnjaci duboko ukorijenjeni u evropske vrijednosti dolazi iz načina na koji su se nosili s vlastitom traumom. Istraživanje Amre Sabić-El-Rayess o odnosima Bošnjaka i Jevreja kroz stoljeća nudi izvanredan primjer otpornosti. Uprkos genocidu, uništavanju džamija i sistematskom progonu, Bošnjaci nisu odgovorili mržnjom. Umjesto da ruše tuđe bogomolje, oni su obnavljali svoje porušene džamije – ponekad više puta na istom mjestu.

Narativ o"neprilagođenima"

Uvriježeno je mišljenje da trauma rađa nasilje. Ali, Bošnjaci su svjesno izabrali suživot. Njihova historija, posebno stoljetni suživot s jevrejskom zajednicom u Sarajevu, svjedoči o dubokom razumijevanju "drugoga", koje čini temelj svake moderne i otvorene Evrope. Dok evropska krajnja desnica ponavlja retoriku čiji korijeni dijelom leže u antimuslimanskim narativima iz bivše Jugoslavije, Bošnjaci predstavljaju živu antitezu takvom razmišljanju – narod koji je preživio i sačuvao svoje vrijednosti uprkos pokušajima da bude izbrisan.

Narativ o Bošnjacima kao "neprilagođenima" zapravo govori više o Evropi nego o Bošnjacima. On razotkriva nelagodu pred činjenicom da identitet nije monolitan, da čovjek može biti drugačiji, a ipak u potpunosti pripadati. Istraživanja pokazuju da su mladi Bošnjaci u dijaspori integrisani, aktivni građani koji razvijaju autentičan evropski muslimanski identitet. Oni ne čekaju da ih Evropa prihvati – oni već aktivno oblikuju njenu budućnost.

Umjesto da ih se posmatra kao problem, vrijeme je da ih se prepozna kao most: most između Istoka i Zapada, tradicije i modernosti, vjere i sekularnog društva. Ako Evropa traži model kako izgraditi društvo otporno na mržnju i otvoreno prema različitosti, ne mora tražiti daleko. Dovoljno je pogledati prema Bosni i Hercegovini i njenim Bošnjacima, autohtonim Evropljanima koji već stoljećima predstavljaju živi dokaz da je suživot duboko vrijedna tekovina.

*Napomena: Tekst je objavljen izvorno u Brief Eastern Europe, sedmičnom newsletteru koji izdaje New Eastern Europe, i služi kao brzi pregled najvažnijih političkih i sigurnosnih tema u istočnoj Evropi. Tekst objavljujemo uz dozvolu autora.