Nataša Gaon Grujić: Krompir
Mama je velikom teškom dekom pregradila hodnik od kuhinje. Ja tu deku nikada nisam voljela. Kuhinja sa trpezarijom je postala naš prostor u kojem smo živjele. Taj prostor je bio jedini u kojem je bilo toplo. Taj prostor je bio život.
Piše: Nataša Gaon Grujić
Akumulator je služio samo za večernje vijesti. Poslije vijesti čitana su imena građana Sarajeva koji su dobili paket preko Adre. Pročitali su moje ime. Ja sam odmah znala ko mi je posalo paket i tom spoznajom bila sam dodatno ponižena. A bile smo nerazdvojne, ali u tom trenutku bile smo na suprotnim ljudskim stranama.
"Ja neću po taj paket, neću!", bila sam ljuta. Mama je rekla:" Zajedno ćemo, možda nam.je neko poslao krompira."
Nismo znale koliko je velik i težak paket. Ponijele smo sanke. Snijeg je padao gusto i bez prestanka. Danas mi je toliko žao što sam sve vrijeme našeg pješačenja bila neugodna prema mami, valjda su takva roncanja dozvoljena između majki i kćeri.
Paket nije bio ni velik, ni težak, ali smo ga stavile na sanke. Ja sam shvatila da sam pretjerala, šutala sam do kuće.
Otvorile smo paket, i zaista, u paketu je bilo, ja ću procijeniti, manje od dva kilograma krompira.
Vrata su uvijek bila otključana. Skoro svaku noć kod nas su dolazile komšije, a najviše moji drugovi. Poslije linije i kupanja, pravo kod nas na vijesti i smijeh.
Došli su. Mama je u pretis stavila krompire, ogulila.ih je besprijekorno tanko. Malo ulja. Naložena vatra. Pretis je brzo prošištao. Krompiri su brzo bili gotovi.
"Naco, dođi u kuhinju", rekla mi je mama.
Pripremila je šest tanjura. Na četiri je izvadila pečene krompire, dva su ostala prazna.
Odnijela sam mojim prijateljima pečene krompire. Dva prazna tanjura uzele smo mama i ja. Kandilo je pružalo dovoljno svjetlosti da smo nas dvije u drugom ćošku prostorije mogle folirati da i mi jedemo.
A oni, jeli su tako slatko, povremeno su od zadovoljstva izgovarali "Mmmmm", pa i malo mljackali.
Mama mi je šapnula: "Jesam ti rekla da će biti krompir u paketu!"
Eto, bilo bi lijepo da se sjetimo da smo nekada bili bolji ljudi i da ne dozvolimo da nas u ovim danima pojede pohlepa!
Poslije rata mama je bacila onu odvratnu deku, a ja joj se nikada nisam izvinula za moju grubost tog dana.
Danas kada joj više ništa ne mogu reći, pojede me što ne rekoh tog dana: Izvini.... Vjerujem da ona zna da bih i danas uradila isto što i ona one noći sa krompirima.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
