Dragan Bursać: Dodik sa američkim ministrom, Bećirović sa Ramom Isakom!

"Cvijanović i Dodik sa američkim ministrom. Bećirović sa Ramom Isakom. Jedna slika govori o današnjoj geopolitici. Druga o provinciji. Jedna o međunarodnim odnosima. Druga o lokalnim relacijama. Jedna o moći. Druga o iluziji. I to je možda najtužniji rezime današnje Bosne i Hercegovine. Država koja još uvijek misli da se politika vodi saopštenjima, dok se svijet bavi sebičnim interesima. A interesi nikad ne čekaju one koji kasne. Nikad."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Gledam Dodika u Vašingtonu pa se sjetih kako su me prošle godine iz Sarajeva zvali pojedini liberali da meni u Banjaluci pojasne kakva je situacija u toj istoj Banjaluci i da "ne histerišem" jer će Dodik koji je "stjeran uz zid sam da se preda policiji kad shvati da nema kud". Uglavnom, Knicksi pobijediše Wizardse.

Trending

Beograd: Obilježena godišnjica masakra na Markalama

Pa dobro vam jutro svima, ako je dobro!

Jer dok je Dodik bio "gotov", "sankcionisan", "izolovan", "na korak od zatvora" i "politički mrtav", on je u međuvremenu stigao od Banjaluke do Vašingtona, od Izraela do Molitvenog doručka, od crne liste do sastanaka sa američkim ministrom odbrane. I sad šeta Amerikom polako, zadovoljno i bez ikakve panike.

U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina izgleda kao ona žabokrečina koju niko ne dira jer se svi boje da će nešto iskočiti iz mulja.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

I sad ide ono najzanimljivije: Dodik i Cvijanović razgovaraju s američkim ministrom odbrane Peteom Hegsethom. Razgovaraju i s ministrom trgovine. S kongresmenima. S republikanskim političarima. S ljudima koji su, kako bi rekao jedan zabrinuti građanista, "MAGA Trumpovi ljudi". Na što ide pitanje moje stoljeća: a ko je trenutno na vlasti u Americi?

Da, upravo ti ljudi.

Prije 2 dana

Bursać: Dok se u Sarajevu političari bave TikTokom, Cvijanović se sastaje s Trumpovim ministrima

Ali ništa, kaže dio sarajevske scene: nema veze, to se ne računa, Dodik je sebi kupio karte.

Naravno da se računa. Računa se itekako. I politički, i simbolički, i psihološki.

Jer politika nije matematika nego percepcija moći i bivstovanja u trenutku.

A percepcija je trenutno brutalna: Dodik je u Vašingtonu. A Sarajevo je na Instagramu i TikToku.

Dini i Sabini

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković inače "autor digitalnog sadržaja" kako veli Instagram, kaže da Dodik "ne može diktirati tempo nikada više". I to zvuči lijepo. Ohrabrujuće. Motivaciono. Skoro kao digitalni fitness citat na LinkedInu.

Samo postoji mali problem.

Ako Dodik ne diktira tempo, kako onda stalno svira svoju muziku i kako uvijek igrate po njegovim unjkavim tonovima?

Jer Dodik već godinama radi isto: napravi politički incident → Sarajevo reaguje → Dodik reaguje na reakciju → međunarodna zajednica reaguje na reakciju reakcije → svi pričaju o Dodiku.

Tempo je definisan.

Ritam je jasan.

Dirigent je poznat.

A orkestar? Orkestar li svira. A budale su tu da se čude, kao i uvijek.

Sabina Ćudić javlja iz Washingtona: američki zvaničnici su svjesni šta rade političari iz RS-a.

Naravno da jesu. To im je posao.

Ali postoji razlika između "svjesni smo" i "nećemo vas primiti".

A Dodik je primljen, saslušan i uvažen.

I to je cijela priča.

Jer međunarodna politika nije moralna filozofija nego tržište interesa. Nema tu kazne, pokajanja i pravde. Postoje samo kalkulacije.

I kad se geopolitički vjetar okrene, moral nestane brže nego struja u zimskom nevremenu.

Dodik je to shvatio prije svih.

I zato je danas u Vašingtonu na izvoru moći.

Sjećate li se narativa od prije godinu? Sankcije. Izolacija. Kraj karijere. Pravna država. "Niko nije iznad zakona."

Sjećate li se kako je to zvučalo ozbiljno?

E pa sad imamo nastavak filma.

Dodik govori američkom ministru o "odbrani hrišćanskih vrijednosti". Čovjek koji je godinama Amerikance nazivao imperijalistima sad im govori o zajedničkim vrijednostima.

I gle čuda – to prolazi. Itekako!

Jer ideologije su privremene. Interesi su trajni.

A Balkan je uvijek bio prostor gdje se principi prodaju po promotivnoj cijeni. Dok Dodik i Cvijanović obilaze Vašington, Sarajevo proizvodi saopštenja.

Dok oni razgovaraju o investicijama, Sarajevo razgovara o narativima.

Dok oni grade percepciju moći, Sarajevo objašnjava da moći nema.

To je kao da gledate dva paralelna univerzuma. A neko laže! Jer nemogući da su obje strane u pravu!

U prvom univerzumu političari lobiraju, pregovaraju i sastaju se. U drugom univerzumu političari objavljuju FB statuse.

Denis i Ramo, sastanak na nivou

I onda dolazimo do scene godine.

Denis Bećirović – član Predsjedništva Bosne i Hercegovine – sastaje se s Ramom Isakom.

Ne u Vašingtonu. Ne u Briselu. Ne u Berlinu.

U Sarajevu.

I javnost dobija informaciju: "Sadržajan razgovor."

Sadržajan.

O čemu?

Ne zna se.

Zašto?

Ne zna se.

Kakav je rezultat?

Ne zna se.

Ali znamo da je bio sadržajan.

U državi koja se raspada od političkih kriza, najveća diplomatska vijest je sastanak člana Predsjedništva s ministrom entitetske policije.

To je kao da Real Madrid objavi da je odigrao prijateljsku utakmicu s kvartovskim timom i nazove to međunarodnim uspjehom.

Razlika između ove dvije slike govori sve o stanju države.

Jedni grade međunarodne kontakte, za sebe ako ništa-šta ih briga- dok narod glasa i puši tu priču. Drugi grade domaće Instagram-fotografije.

Jedni igraju geopolitiku. Drugi igraju lokalnu burlesku za siromašne.

Jedni šire prostor djelovanja. Drugi su ga suzili na Instagram i par filtera.

I to nije ideološka kritika. To je opis realnosti.

Odgovori u stilu "vid’ mu glave"

Najopasnija stvar u svemu nije Dodikov odlazak u Vašington.

Najopasnija stvar je reakcija Sarajeva.

Jer reakcija je infantilna i može se opisati sa "vid’ mu glave" kad ne znate šta da radite sa oponentom koji vas je predriblao više puta, bavite se njegovim kačketom i sakoom.

I umjesto da se zapitaju kako je moguće da čovjek koji je godinama bio pod sankcijama danas razgovara s američkim ministrom, dio političke scene odlučuje objasniti da to nije važno.

To je kao da gledate protivnika kako postiže gol, a vi objašnjavate publici da je lopta zapravo okrugla propaganda.

Rezultat je i dalje na semaforu.

Istina je brutalno jednostavna.

Dodik se vratio u međunarodnu igru i međunarodnu ligu.

Možda privremeno.
Možda pragmatično.
Možda iz interesa.

Ali se vratio.

A politika je igra percepcije, a ne moralnih presuda.

I kad jednom ponovo sjednete za sto, više niste izolovani.

Zato je naslov ove priče savršen u svojoj groteski:

Cvijanović i Dodik sa američkim ministrom.
Bećirović sa Isakom.

Jedna slika govori o geopolitici.
Druga o provinciji.

Jedna o međunarodnim odnosima.
Druga o lokalnim relacijama.

Jedna o moći.
Druga o iluziji.

I to je možda najtužniji rezime današnje Bosne i Hercegovine.

Država koja još uvijek misli da se politika vodi saopštenjima, dok se svijet bavi interesima.

A interesi nikad ne čekaju one koji kasne.

Nikad.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba