Bursać: Slučaj Pendeš - kad se HDZ izjednači s cijelim hrvatskim narodom i postavi iznad države!

"Pendeš je samo jedan razmaženi glas u antidržavnom horu. Dirigent je Čović uz blagoslov međunarodne zajednice i koalicionih partnera. Poenta je ista: HDZ-u je omogućeno da bude i iznad zakona, i iznad ustava, i iznad države. Nekažnjeno dok uništavaju BHRT".

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Nije Marina Pendeš napustila sinoć studio BHRT-a. Napustila je, simbolički i vrlo javno i jasno, ideju elementarne političke pristojnosti i odgovornosti. Ona je, po već uhodanom rijaliti receptu, izašla uz fanfare vlastite tobože uvrijeđenosti, kao da je uvrijeđenost politički argument, a demonstrativni odlazak dokaz nevinosti.

Trending

Peti dan protesta: Prijevoznici iz BiH i Srbije i danas blokiraju teretne granične prijelaze

"Počeli ste kampanju protiv HDZ-a, doviđenja", rekla je i otišla. U tom nadmenom i oholom "doviđenja" stane cijela jedna politička filozofija: kad argumenti postanu neugodni, kad se citati izvade iz arhiva, kad se pokaže da politička praksa HDZ-a ima devastirajuć posljedice, onda se odlazi iz studija. Ne iz politike, nego iz emisije. Ne iz vlasti, nego iz studija. Ne iz odgovornosti, nego iz neugodne istine.

Jer, ruku na srce, BHRT je već godinama politički pacijent na aparatima, a oni koji su trebali biti ljekari ponašaju se kao drugi pacijenti koji čupaju kablove jer im smeta zvuk monitora. HDZ i SNSD, kao braća po blokadi, odavno su usavršili tehniku: formalno brane sistem, praktično ga ruše. Formalno sjede u medijskim odborima, praktično ih paraliziraju. Formalno govore o "evropskom putu", praktično guraju zemlju u ustavnu i institucionalnu močvaru.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

I kad se u emisiji podsjeti na činjenice, kad se citira Borjana Krišto iz 2017. o RTV taksi, kad se spomene odgovornost Odbora sistema, kad se pokaže politički uzorak opstrukcije koji je doveo BHRT na samrtnu postelju, tada Marina Pendeš odluči da je to – kampanja protiv nje i HDZ-a. Ne argument. Ne arhiva. Ne dokument. Kampanja.

Tako se u ovoj zemlji proizvodi paralelna realnost: činjenice su kampanja, odgovornost je napad, novinarstvo je zavjera, a politički monopol se predstavlja kao "ugroženost cijelog jednog naroda".

HDZ = hrvatski narod? Ne, ali se tako ponašaju u praksi

Ovdje dolazimo do suštine slučaja Pendeš, koji nije slučaj jedne političarke nego jedne političke paradigme. HDZ je godinama uspio nametnuti tezu da je kritika HDZ-a automatski kritika svih Hrvata. Da je prozivanje Čovića napad na konstitutivnost jednog naroda. Da je ukazivanje na blokade koje kolju državu "antihrvatska politika".

To je politički trik koji bi i Goebbels potpisao: partija se izjednači s narodom, pa onda svaka kritika partije postaje izdaja i kritika naroda. Tako se proizvodi moralni štit oko političke elite, a narod se pretvara u politički štit oko stranke.

Prije 5 dana

Dragan Bursać: Vukoja brani Dodika, a Trojka Vukoju i truli kompromis!

A onda Marina Pendeš, u savršenoj ulozi glasnogovornice tog sistema, demonstrativno izlazi iz emisije i poručuje: "kampanja protiv HDZ-a". Kao da je HDZ sveto pismo iznad Ustava i države, a ne politička stranka sa vrlo konkretnim kadrovima, odlukama, blokadama i interesima.

Ali nije sve do nje.

I ovdje treba reći ono što se rijetko kaže, a svi znaju:

Nije sve do Marine Pendeš. Jet tako vam je to kad je i zakon i osovina Dodik–Čović, a bogme i međunarodna zajednica osovila HDZ bratiju da su i iznad zakona, i iznad ustava i iznad države, a bogme i iznad te međunarodne zajednice.

Jer Marina Pendeš nije politički mutant koji je pao s Marsa. Ona je proizvod sistema koji je decenijama nagrađivao opstrukciju, ucjenu i institucionalni teror manjine nad većinom. Sistema u kojem se blokada parlamenta ne sankcionira, nego nagrađuje novim i novim političkim pozicijama. Sistema u kojem se rušenje institucija zove "legitimno političko sredstvo". Sistema u kojem se stranački lideri tretiraju kao doživotni feudalni gospodari teritorija, a ne kao izabrani službenici građana.

Ustav BiH: država koja postoji i kad je elite negiraju

Član I/1 Ustava Bosne i Hercegovine jasno kaže:

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira na osnovu vladavine prava i slobodnih i demokratskih izbora.

Vladavina prava. Ne vladavina Čovića, Dodika ili ekipe koja im služi. 

Član II/2 Ustava inkorporira Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i daje joj supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Član III/3(b) propisuje da su entiteti i svi njihovi organi dužni poštovati odluke institucija BiH.

A šta radi osovina Dodik–Čović sa svojim satelitima? Radi upravo suprotno: sistematski potkopava državu kroz blokade, delegitimaciju Ustavnog suda, ucjene parlamenta i paradržavne političke dogovore.

Ustavni sud: presude koje niko ne smije ignorirati

Ustavni sud BiH je u više presuda (U-5/98, U-9/00, U-23/14, U-3/19) jasno potvrdio primat države i zabranu secesionističkih i paralelnih struktura.

Presuda U-3/19 je, između ostalog, potvrdila obavezu entiteta da poštuju odluke državnih institucija.

A šta rade HDZ i SNSD? Ignoriraju. Osporuju. Delegitimiraju. Napadaju sudije. Proglašavaju Sud "neustavnim". Jer pravna država je neprijatelj feudalne politike. Pa je dokidanje Javnog servisa samo jedna od stavki njihove "mape puta".

Schmidtove intervencije: vatrogasac sa kantom benzina u kući piromana

Christian Schmidt je više puta intervenirao koristeći bonske ovlasti – od nametanja izmjena Izbornog zakona do deblokade Federacije. Problem? Svaka intervencija je bila piromanska, nikada sistemska i svaki puta je išla u korist HDZ-a. Ne čak ni hrvatskig naroda, kako mnogi hoće reći, nego baš i jedino HDZ-a.. Umjesto da sankcionira politički teror Čovićevih blokada i uvjena, Schmidt je normalizirao ideju da se krize rješavaju ad hoc dekretima u korist HDZ-a. I onda imate sinoć Marinu Pendeš kao logičnu stavku tako nakaradnog sistema.

Tako su Čović i Dodik naučili isporučena pravila igre: možete rušiti sistem, stranci će ga zakrpati. Možete ucjenjivati, stranci će pregovarati. Možete paralizirati, stranci će moliti.

To je kolonijalni paternalizam koji proizvodi lokalne feudalce i uništava kao lepra državu.

Princeza na zrnu graška, ili simptom sistema

Nebojša Vukanović je Pendeš opisao kao "razmaženu princezu na zrnu graška". Metafora je slikovita, ali nedovoljna. Jer ovo nije bajka, ovo je politička patologija i ne tuče se jedne osobe. Nije problem u osjetljivosti jedne političarke, nego u osjetljivosti jedne političke klase i kaste na činjenice.

Kad god se dotakne odgovornosti, politička klasa reagira alergijski. Kao da su argumenti alergeni, a činjenice virus. Zato se izlazi iz emisija, ruše se sjednice, obaraju se kvorumi, opstruiraju se zakoni. Može im se i samo tako su navikli. Bez kazni.

Osovina Dodik–Čović: ustavni parazitizam

Pendeš je samo jedan glas u horu. Dirigenti su Čović i Dodik. Njihova osovina je savršena simbioza: jedan blokira s hrvatske strane, drugi s srpske, a država stoji. Parlament ne radi, BHRT se raspada, Ustavni sud se delegitimira, a građani odlaze.

Ovo je klasični primjer ustavnog parazitizma: elita koristi Ustav kao okvir, ali ga iznutra jede. I kad god Sud presudi protiv njih, napadaju Sud. Kad god zakon ne odgovara, blokiraju parlament. Kad god javni servis kritikuje, proglašavaju kampanju.

Trojka: između pragmatizma i saučesništva

Ne može se ovdje izuzeti ni Trojka: SDP, NiP i Naša stranka. Njihova mantra "stabilnosti"  i "nezamjeranja" često se pretvara u tiho saučesništvo u statusu quo. Umjesto frontalne borbe za vladavinu prava i očuvanje državotvornost, dobili smo submisivni politički menadžment krize.

Forto, Konaković, Nikšić – imena koja su trebala simbolizirati otklon od etnonacionalnog feudalizma, često su se pretvarala u logističare istog tog feudalizma. Pregovarali su s Čovićem i Dodikom kao s neizbježnim elementarnim nepogodama, umjesto kao s političkim akterima koji moraju biti podvrgnuti pravu.

Međunarodni akteri: između cinizma i hipokrizije

EU delegacija, američka ambasada, OHR – svi oni su znali šta HDZ i SNSD rade. I šta su radili? Pusta saopštenja kojima se aminuje Čović-Dodikova osovina. Pozivali su na nekakav dijalog. Pucali su ćorke diplomatskih salvi koje ne ubijaju ništa osim iluzija.

U svakom normalnom sistemu, politička stranka koja sistematski blokira parlament i javni servis bila bi sankcionirana. Ovdje je nagrađena pregovorima i nekažnjivošću i nezamjenjivošću.

Kampanja? Ne, gospođo Pendeš, to se zove odgovornost

Kada Jasmin Emrić podsjeti na odgovornost Odbora sistema, to nije kampanja. Kada Duška Jurišić pokaže citate Borjane Krišto, to nije kampanja. Kada novinari postavljaju pitanja, to nije kampanja. To je minimalni standard demokratije.

Kampanja je ono što HDZ i SNSD rade decenijama: kampanja protiv institucija, protiv pravne države, protiv javnog interesa.

Kad se stranka proglasi narodom

Najopasniji dio ovog slučaja nije Pendešin odlazak, nego logika koja stoji iza njega: HDZ kao sinonim za Hrvate. To je ideološka operacija koja uništava politički pluralizam unutar jednog naroda. Ako je HDZ narod, onda su svi drugi Hrvati izdajnici.

To je autoritarni model kolektivnog identiteta kao političkog oružja.

A gdje je država?

Država je, kao i obično, statist u vlastitoj tragediji. Tužilaštvo šuti, institucije šute, međunarodna zajednica "poziva na dijalog". Parlament stoji, javni servis se raspada, građani odlaze, a politička elita se uvrijeđeno udaljava iz studija.

Pendeš kao simptom, ne kao uzrok

Slučaj Pendeš nije lokalni, jednokratni skandal, nego simptom. Simptom političke kulture u kojoj se stranke ponašaju kao narodi, lideri kao vođe plemena, a institucije kao smetnja.

I dok god HDZ bude izjednačavan s Hrvatima, SNSD sa Srbima, ova zemlja će ostati zarobljena u etnonacionalnom feudalizmu. Kritika ovih stranaka će se tumačiti kao napad na narode, a politička elita će se skrivati iza kolektivnog identiteta kao iza ljudskog štita.

Marina Pendeš je otišla iz studija. Ali pitanje je:

kad će HDZ i SNSD otići iz blokade države?
kad će Trojka prestati biti menadžer krize i postati politički subjekt promjene?
kad će Schmidt prestati biti rušitelj i postati arhitekt institucionalne odgovornosti?
kad će EU i SAD prestati tolerirati feudalce i početi braniti pravo?

Jer dok god su pobrojani iznad svega, ova zemlja će biti ispod svega. A građani će, kao i uvijek, platiti cijenu tuđe uvrijeđenosti.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba