Bursać: Milorade, ne možeš Hagadu vraćati u Izrael jer nikad nije bila tamo, ali možeš vratiti ikonu

"Milorad Dodik koji je poklonio Rusima ukradenu ukrajinsku ikonu, sad hoće, ne bi lo sw dodvorio, da izruči Izraelu sarajevsku Hagadu koja NIKADA nije pripadala toj zemlji. Ovo je primjer kako funkcioniše logika seoske varalice."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Postoji nešto duboko komično, gotovo literarno nadrealno u činjenici da Milorad Dodik danas pokušava deportovati jednu autentičnu knjigu iz Sarajeva knjigu koja nikada nije bila ukradena, dok i dalje nije vratio ukrajinsku ikonu koja jeste bila ukradena. Ako je ovo politika, onda je to politika kao loša kopija Borgesova priča: labirint laži u kojem se izgubi i autor, i čitalac, i predmet radnje. 

Trending

Zavod za javno zdravstvo FBiH: "Nastavljamo jačati kapacitete i štititi građane"

Dodik iz Jerusalema traži da se Sarajevska hagada "vrati u Izrael". Vraćanje nečega tamo gdje nikada nije bilo je, priznajte, politička inovacija vrijedna kakve nagrade za fikciju. Hagada nije bila u Izraelu. Hagada je došla u Bosnu i Hercegovinu iz Španije, s protjeranim sefardskim Jevrejima, kao što su ljudi dolazili u Sarajevo – da prežive. Hagada je dio sarajevskog, bosanskog, evropskog i svjetskog pamćenja i kulturnog naslijeđa, baš zato što je Sarajevo bilo grad  civilizacijskog utočišta, a ne grad progona.

Dodik barata lažnim signalima

Ali Dodik ne barata činjenicama. On barata lažnim signalima. Signalima dodvaravanja Izraelu, signalima Zapadu, signalima Moskvi, signalima vlastitoj publici i Trumpu dabome. On je politički semafor koji uvijek pokazuje crveno za istinu, a zeleno za manipulaciju i laž.

I zato mu je Hagada poslužila kao politički rekvizit. Kao simbol kojim će se dodvoriti izraelskim zvaničnicima, a usput udariti po Sarajevu, tom kako kaže "nesnosnom gradu" koji mu smeta samim svojim postojanjem – jer dok Sarajevo postoji kao ideja zajedništva, Dodikov projekt etničkog aparthejda ostaje nedovršen.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić je sasvim ispravno odgovorio: Sarajevo i Hagada su jedno. Hagada je preživjela zahvaljujući Sarajlijama, muslimanima, Jevrejima, ateistima, ljudima koji su je skrivali od nacista, od ustaša, od četnika, od granata. Hagada je knjiga koju su čuvali ljudi, a ne ideologije. A Dodik, čovjek nacionalističke ideologije, pokušava je pretvoriti u ideološki projektil.

Ali, da se ne lažemo: Dodikova "hagadska farsa" je samo dimna zavjesa. Jer dok se bavi knjigom koja nikada nije bila u Izraelu, on i dalje duguje svijetu objašnjenje za ikonu koja jeste bila ukradena iz Ukrajine.

Sjećate se ikone? Naravno da se sjećate. Ikona iz Luganska, ratni plijen s okupirane teritorije Ukrajine, kulturno dobro jedne države koje je Dodik kao ukradeno velikodušno poklonio Sergeju Lavrovu, kao kakav lokalni švercer svetinja u geopolitičkom duty free shopu. Ikona koja je došla iz teritorije gdje su ruski separatisti, uz pomoć Lutinovih dobrovoljaca, "oslobađali" gradove od Ukrajinaca. Ikona s pečatom koji je vrištao: ovo je ukrajinsko.

Ta ikona je bila savršena metafora Dodikove politike: tuđe, ukradeno, ideološki posvećeno i predato Moskvi kao zavjetna ponuda. Hagada je knjiga preživjelih. Ikona je predmet pljačke. Hagada je simbol Sarajeva. Ikona je simbol današnje Banjaluke kao logističkog centra postmodernog političkog piratstva.

I sad Dodik govori o "zloupotrebi jevrejske kulturne baštine". Čovjek koji je poklanjao ukrajinsku ukradenu kulturnu baštinu kao ratni trofej govori o svetosti kulturnih artefakata. 

Čovjek čiji su politički saveznici rehabilitovali ratne zločince, dizali spomenike Pavlu Đurišiću i pjevali četničke pjesme, odjednom se pojavljuje kao zaštitnik jevrejskog naslijeđa.

To je, da prostite, politička blasfemija.

Dodikova izjava da se Hagada koristi za "finansiranje Gaze" je još jedan primjer groteskne propagande, gdje se činjenice savijaju kao plastelin. Hagada je knjiga u muzeju. Replike se prodaju kao muzejski suveniri. Nema tu nikakvog Hamasovog fonda skrivenog u vitrini Zemaljskog muzeja. Pouzdano zna da i Dodik ima jednu repliku Hagade. Ali za Dodika je važno proizvesti moralnu paniku, jer moralna panika služi za disciplinovanje publike.

Prije oko 3h

Historija demantuje njegove tvrdnje: Dodik hoće da predloži da se Sarajevska hagada "vrati" u Izrael

On, dakle, želi Hagadu "vratiti", iako je ni on ni Izrael nikada nisu ni posjedovali, dok ukradenu ukrajinsku ikonu ne želi vratiti, iako je očigledno posjedovao nešto što nije smio posjedovati. To je ta logika: prisvojiti tuđe, deportovati tuđe, redefinisati tuđe.

U tom smislu, Hagada mu je smetnja jer je dokaz da Bosna i Hercegovina nije puka teritorija, nego prostor sjećanja. A ikona mu je dokaz da Republika Srpska nije puka administrativna jedinica, nego logistički čvor jedne šire, mračne putinovske mreže – od Slavjanoserbska do Banjaluke, od Luganska do Kremlja.

Afera ikona je bila možda najprecizniji autoportret Dodikove politike: kombinacija provincijalnog nacionalizma, globalne geopolitike i sitnog šverca svetinja. Hagada je sada nova epizoda istog serijala: provincijalni populizam s globalnim ambicijama, samo što je ovaj put predmet knjiga, a ne ikona.

I zato je Avdićev odgovor važan. Jer nije to samo polemika između gradonačelnika i lidera jedne stranke. To je sukob dva koncepta Bosne i Hercegovine. Jedan koncept vidi Sarajevo kao grad u kojem su Jevreji našli utočište, gdje se sinagoga obnavlja, gdje se holokaust pamti, gdje se Hagada čuva. Drugi koncept vidi Sarajevo kao neprijateljski teritorij, simbol koji treba delegitimirati, relativizirati, ismijati.

Dodik je, naravno, odabrao drugi koncept. Jer Hagada je dokaz da je multikulturalnost preživjela. A Dodikova politika je zasnovana na ideji da multikulturalnost mora biti sahranjena.

Prije oko 2h

Avdić odgovorio Dodiku: Nemate ni moralno ni političko pravo da govorite o Sarajevu i držite lekcije

Ali u cijeloj ovoj tragikomediji postoji jedna ironija: Dodik, koji se dodvorava Izraelu, zapravo ne razumije ni Izrael, ni jevrejsku historiju, ni simboliku Hagade. Hagada je knjiga izlaska, knjiga oslobođenja, knjiga pamćenja. Ona pripada onima koji su je nosili kroz progone. Ona pripada Sarajevu jer je Sarajevo bilo luka spasa u najtežim trenucima za jevrejski narod. Ona pripada svijetu jer je svijet njeno čitateljstvo.

Ne pripada političarima koji traže simboličke deportacije kako bi prikrili stvarne afere.

I zato bi Dodik, ako već želi nešto "vratiti", mogao početi od ikone. Vratiti je Ukrajini. Vratiti objašnjenje javnosti. Vratiti političku odgovornost institucijama. Vratiti se u okvir činjenica, ako je to još moguće.

Hagada će ostati u Sarajevu

Ali to bi zahtijevalo političku kulturu. A politička kultura je Dodikovoj politici ono što je Hagada bila inkviziciji: smetnja koju bi najradije spalio, ali ne smije.

Na kraju, Hagada će ostati u Sarajevu. Ukradena ukona će ostati kao mrlja. A Dodik će ostati u vlastitoj političkoj alegoriji – čovjek koji je pokušao deportovati knjigu, a nije uspio deportovati vlastitu sramotu.

Jer Hagada je knjiga o izlasku iz ropstva. A Dodikova politika je knjiga o dobrovoljnom povratku u mrak.

* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba