Izetbegović između kemije i hemije

Bosna i Hercegovina je i dalje zarobljenica daleke i nedavne prošlosti, koja joj ne da oka otvoriti prema vedrijoj budućnosti. Oličenja tog stanja su član Predsjedništva BiH, vođa SNSD i vladar RS-a Milorad Dodik, čelnik HDZBiH Dragan Čović i gospodar prostora gdje vlada ta stranka motivirana idejom "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" i nasljednik oca osnivača SDA i vlasti na područuju dominacije te stranke Bakir Izetbegović.

Ta pobjednička trojka ne uspijeva od prošlog oktobra da provede izborni uspjeh u vlast na nivou države, Federacije, BiH i dijela kantona. U tome im zdušno pomaže besmisleni dejtonski Ustav BiH. Svakom od njih je itekako stalo da se te vlasti uspostave, ponajprije, zbog njih samih i njihovog budućeg statusa. Svaki od njih ima svoje interese i probleme koje projektuju na neveselu bh. sadašnjicu.

Republikanski šamar - Republikanac Adam Kizinger u američkom Kongresu opalio je po nacionalističkim političarima u entitetu RS iz više uglova. Nazvao ih je glavnim uzročnicima rata u BiH, navodeći i genocid i smrt više od 100.000 ljudi. Te snage je stavio spram "prozapadnih političkih partija", ukazao na utjecaj Rusije u RS-u i poentirao: "Snažno antinatovsko osjećanje i prijetnje odvajanjem od BiH su glavna odlika SNSD-a, kojeg podržava Rusija i koji blokira formiranje vlade zbog pristupanja NATO alijansi".

Dodik, koji je na tzv. crnoj listi SAD, iz nekog razloga je uvjeren da će Donald Trump raditi u korist nezavisnosti "Srpske". Ovaj šamar, a možda i šamarčina iz redova stranke Trumpa, možda ga i malo osvijesti. Kizingerove riječi impliciraju i odgovornost SAD što se Rusija destruktivno ubacila i na ovaj prostor.

Dodiku treba učešće u državnoj vlasti iz više razloga. Prvo, da iskoristi poziciju u kolektivnom šefu države za jačanje svog statusa iznutra i prema vani. Drugo, da on i SNSD upotrijebe bh. političke i diplomatske mogućnosti kako bi RS bila vidljiva kao posebnost u međunarodnoj komunikaciji. Treće, da koristeći državni finansijski potencijal krpi dužničke rupe svog entiteta i potakne strana ulaganja tamo. Četvrto, da se riješi opozicije iz RS-a u sadašnjoj bh. vlasti.

E, u vezi s tim, mala sekiracija. Novi predsjednik SDS-a, s važnim resorom u trajućem Vijeću ministara Mirko Šarović prkosi Dodiku i SNSD-u. Dodikovo uspješno pokretanje zaštite vitalnog entitetskog interesa u NSRS - povodom stava dva druga člana Predsjedništva BiH da treba pokrenuti pitanje morske granice s Hrvatskom, s obzirom na gradnju Pelješkog mosta - Šarović je nazvao pogrešnim, ishitrenim i zbunjujućim potezom. Nešto kasnije Šarović je izrazio spremnost da bude na čelu novog Vijeća ministara BiH.

Odmah je došla reakcija iz bratskog HDZ-a. Državni poslanik Predrag Kožul je poručio da "vlast mora imati izborni legitimitet".

Aluminijeva pljuska - Čovića krenulo nizbrdo. Najprije su dvodržavni Hrvati u Evropskom parlamentu uzalud pokušavali u dokumentu o BiH uvrstiti hadezeovsku priču o tome šta treba uraditi u izmjenama izbornih normi po njihovim željama. Onda prava pljuska, čini se i pljuščetina, dolazi od "Aluminija". Prvi put javno Čović je nazvan lopovom od "svojih". Počeo se osipati i paradržavni parlament Hrvatski narodni sabor.

Čoviću sad, uz Dodika, itekako treba i Izetbegović. U ovom trenu, prioritet ispred izbornih zahtjeva je "Aluminij". U situaciji je da kumi i moli SDA da mu pomogne. Čoviću je uzdrmana pozicija i u dijelu medija u Hrvatskoj.

Ključna greška Čovića je strateški savez sa Dodikom s ciljem da tako oslabi uticaj bošnjačkog faktora. Za Hrvate je najpametnije bilo da su izgradili poziciju medijatora između dva brojem veća naroda i iz te pozicije mnogo bitnije uticali na političke tokove i svoje interese. Dva protiv jednog nije baš pametna opcija.  

Da je to tako svjedoče i riječi Čovića nakon razgovora s Izetbegovićem: "Između HDZ-a i SDA ima kemije, između HDZ-a i SNSD-a ima kemije".   

Sarajevska ćuška - Prema tome, upitna je hemija između SDA i SNSD-a. Izetbegović se našao između "kemije" i "hemije", u položaju alhemičara, što politički i jeste. Kao što je poznato alkemičarima nije uspjelo doseći osnovni cilj - iz nezlata napraviti zlato.

Kao predvodniku najbrojnije koalicije u državnom parlamentu, Izetbegoviću pripada inicijativnost i odgovornost da se nova vlast što prije uspostavi. Uz to, more ga još najmanje dvije brige. U jesen ga čeka borba za očuvanje prve fotelje u SDA. U vezi s tim, gubitak vlasti u Kantonu Sarajevu je ćuška a biće još jača ako ne uspije srušiti sarajevsku šestorku. Utješan je za SDA razvoj situacije u Tuzlanskom kantonu, ali sarajevski kanton je mjera snage SDA.

U nastojanju da dođe do hemije između njega i Dodika, Izetbegović popušta u principijelnosti. Kao minimum za dogovor ustanovio je nastavak procesa pridruživanju NATO-a, što je i zakonska i međunarodnopolitička obaveza - potvrđena u državanom parlamentu i Predsjedništvu i od SNSD-a i Dodika samog. Pa se Milorad malo predomislio. Izetbegović sad predlaže da Godišnji nacionalni plan  (ANP) ode u središte NATO-a, što je uslov za aktivaciju MAP-a, značajnog koraka ka članstvu u alijansi. I kaže da to ne znači i obavezu za dalje korake ka ulasku u NATO.

Izetbegoviću je u početku zakon bio nešto što se mora provesti, a sada poručuje da ANP ode u NATO, a da je dalji tok procesa stvar dogovaranja. Novi predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić kaže da je NATO tačka oko koje se ne pregovara. To nije mala pukotina između koalicionih partnera. Od odluke u tom pitanju zavisi ne samo politički rejting Izetbegovića i Dodika, već status i budućnost bh. države. Na Izetbegoviću je izbor šta mu je važnije.

U Izetbegovićevim kantonalno-federalnim-računicama bitan je SBBBiH. Velika je i odgovornost Fahrudina Radončića kako će se njegova stranka ponašati na tim razinama vlasti. Bitno je da ostane u koaliciji KS-a, koja daje nadu da  ovakav model stranačke saradnje može uticati na promjenu političkog reljefa BiH u narednim lokalnim i opštim izborima.