Ko je jači? Džihadisti, četnici, ustaše ili...

Zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a Matthew Palmer čest je gost Bosne i Hercegovine. I to je dobro. Pokrenuo je i u posljednjem navratu niz važnih pitanja s domaćim političarima, bezbjednjacima i predstavnicima nevladinog sektora.

Među temama je neizbježna priča o povratku isilovaca iz Sirije, uz naznaku da je, i u vezi s tim, BiH čvrst partner SAD-a. Bilo je riječi i o ilegalnim migrantima.

Predsjednici RS-a Željki Cvijanović nije doprla do svijesti i savjesti Palmerova poruka da svi u BiH treba da nose teret izbjegličke navale. Naprotiv, Cvijanović je zavapila zbog rasta islamskog radikalizma ovdje. Stigao je glas ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića, koji cinično prijeti Bošnjacima da im neće uspjeti da od BiH načine islamsku zemlju. Dok srbijanska vlast lansira migrante iz islamskih zemalja u BiH na dnevnoj bazi. Da podeblja priču o "muslimanizaciji" BiH.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i tamošnja sigurnosna agencija ne prestaju s pričom o ugroženosti Hrvatske i Evropske unije od islamskih militanata BiH. A zagrebački dvoličnjaci vraćaju u BiH ne samo one koji su u Hrvatsku stigli s ove strane, nego i iz Slovenije?!

Onako kako EU prešućuje opasnosti reafirmacije ustašstva i endehazijskog sentimenta, tako i Palmer ignoriše oživljavanje četništva i novo prizivanje pokolja nad onim što Srbi nisu.

Sraz ideologija - Dakle, iz susjedne i globalne perspektive, u fokusu je opasnost s islamskim predznakom. Kakva je ideološka osnova i kolikog je dometa ta prijetnja?

Osnivačko jezgro SDA činili su pripadnici Mladih muslimana, a njihov predvodnik i utemeljitelj stranke Alija Izetbegović ostao je odan uvjerenjima koje je iznio u svojim knjigama "Islamska deklaracija" i "Islam između Istoka i Zapada". Sin Bakir slijedi taj bazni ideološki predložak. Nedavno je izrazio zadovoljstvo što u konceptu vlasti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana prepoznaje ostvarenje težnji svog oca.

Slijedom mladomuslimanskog panislamizma, Bakir je više puta iskazao posebno poštovanje prema pokretu Muslimansko bratstvo (taj naziv je inspirisao i ime Mladih muslimana) i njegovom vođi Muhhamedu Mursiju. Nakon Mursijeve smrti, Izetbegović mu je odao relativno diskretnu počast na Facebooku.

Izetbegović otac želio je doislamizaciju ovdašnjih muslimana. Osim oživljavanja Islamske zajednice pod kontrolom SDA, indikativni izrazi namjera slijedom Izetbegovićeve doktrine su pokušaj islamizacije Armije RBiH i pripreme uspostavljanja muslimanske "fildžan-države" u septembru 1993. godine. Dolazak mudžahedinskih probisvijeta (ubacivale su ih i zapadne obavještajne službe) nanijelo je veliku štetu BiH. Pripadnici tih jedinica učinili su teške zločine. Ne treba zaboraviti ni ratna zlodjela za koja su odgovorni drugi pripadnici ARBiH.

S (po)ratnim ulaskom rigidnog vehabijsko-selefijskog naukovanja islama, njegovi propagatori krenuli su u agresivni pokušaj reislamizacije bh. muslimana, smatrajaći praktikovanje islama u BiH nevjerničkim. Osvojili su dio džamija, ubacili se u džemate, regrutovali pristalice, organizovali zatvorene zajednice u kojima se živi po njihovim regulama. Teroristički akti u BiH, izrasli iz te mračnjačke ideologije, doveli su do ubistva jedne katoličke porodice, napada na policijsku stanicu u Bugojnu, ataka na američku ambasadu u Sarajevu.

Sve je to pojačalo zazor na Zapadu prema bh. muslimanima i Bošnjacima generalno. Međunarodni pritisak, svijest o tome da ovakve nazadnjačke religijske intervencije štete najprije ovdašnjim muslimanima, pa time i Bošnjacima u cijeloj BiH, nagnali su SDA i Islamsku zajednicu u BiH da se distanciraju od tih radikalizama.

Prethodno, postitovska velikosrpska propagandna ekspanzija dvojako je iskoristila suđenje Mladim muslimanima, s ciljem destabilizacije BiH i oblikovanja prologa za miloševićevsku agresiju na BiH. S jedne strane, iz Beograda je iskazana solidarnosti sa optuženicima na čelu sa Alijom Izetbegovićem zbog rigidnosti bh. režima, a s druge, alarmiranje domaće i strane javnosti zbog opasnosti od tzv. islamskog fundamentalizma u BiH.

Uz parolu "Poturica gori od Turčina", aktiviranje četništva kao koljačkog iskazivanja velikosrpstva, zgotovljeno je opravdanje za ono što će u krajnjem dovesti do najtežih ratnih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, sve do genocida. U poratnoj BiH (dakako, i "majčici Srbiji"), četnici od nacista i kvislinga postaju antifašisti i oslobodioci za primjer, jednako kao njihovi sljedbenici u Hagu, optuženi i osuđeni za najmonstruoznija zlodjela. Srpska pravoslavna crkva stajala je i stoji iza te zastrašujuće politike.

Pokret koji je u Hrvatskoj vodio Franjo Tuđman, prvotno se iskazivao kao težnja za samostalnom državom, potom kao otpor agresorima iz Srbije i Crne Gore i, uz to, dogovorno s istočnim agresorom, operacija za podjelu BiH, usmjerena prvenstveno na Muslimane (Bošnjake) kao primarne neprijatelje koji nisu, kao ni BiH, napali ni Srbiju ni Crnu Goru ni Hrvatsku. Među motivirajućim agensima za te ciljeve, hadezeovski režim i njihovi eksponenti u BiH su koristili antijugoslovensku emigraciju, ustaštvo i prisjećanje na tzv. Nezavisnu državu Hrvatsku kao motivirajući velehrvatski agens. O učinku zorno govore pokolj u Ahmićima i logori HVO.

Revitalizacija i afirmacija te civilizacijske sramote i pravdanje genocidnih učinaka endehazije i ustaša dio je političke svakodnevice Hrvatske, prijeteće prema BiH. Središte Rimokatoličke crkve u Zagrebu stalno je u zaleđu HDZ-a. U BiH je drugačije - jedni slijede vrh "Crkve u Hrvata", a drugi su za bosanskohercegovačku ideju i ravnopravnost Hrvata i katolika u njenom trajanju.

Stranke i države - Sve stranke u Republici Srpskoj s bitnim uticajem su čvrsto vezane za velikosrpsku ideju, politiku jednake ratne odgovornosti, negacije genocida i veličanja ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata i vremena agresije na BiH, a na međunarodnom planu su poslušnice beogradskih vlasti. Tu nema razlike između SNSD-a, SDS-a, PDP-a...

Onako kako su stranke srpske odrednice u RS-u u pupčanoj vezi sa Srbijom, tako je ovdašnja HDZ ekspozitura istoimene centrale u Zagrebu. Istina, od početka, HDZBiH snažno utiče i na politiku koja se oblikuje u Zagrebu, pa i na djelovanje Hrvatske u EU. HDZBiH ojačava poziciju korištenjem Hrvatskog narodnog sabora, kao paraparlamenta koji okuplja stranke s hrvatskom oznakom i sve naglašenijim reaktiviranjem projekta "Hrvatska Republika Herceg-Bosna".

SDA je imala projugoslovensku fazu (uz ostalo, osnivač Alija Izetbegović želio je da naziv stranke bude Jugoslovenska muslimanska organizacija - prema onoj koja je djelovala u Kraljevini Jugoslaviji), pa republikansko bosanskohercegovačku, zatim dogovor o etnički podjeljenoj državi, pa ideju samostalne bošnjačko-muslimanske države, te vraćanje bosanskohercegovačkom suverenitetu u historijskim granicama. SDA od Dejtona djeluje na toj platformi, uz naglašavanje opredjeljenosti za evroatlantske integracije.

U poraću je došlo do umnožavanja političkih stranaka. Pretežući motiv nije bio demokratski pluralizam nošen novim pokretačkim idejama, već profitabilnost bavljenja politikom.

SDP od poraza 1990. do danas nije našla sebe. Od ideološke konfuzije (ideje komunizma i socijaldemokratije su sasvim različite), preko preuzimanja najlošijeg iz vremena komunista (partitokratija, kabinetsko rasuđivanje bez dodira sa životom masa, liderizacija i unutrašnji obračuni) stigla je do stadija koji bi mogao biti stabilizirajući i obećavajući.

Nacionalno određene političke organizacije bile su i rasadnici novih stranaka. Novum je bila i ostala Naša stranka. Demokratska fronta zaplela se u svoje kučine. SBBBiH još se nije sasma strateški odredila. Radi na dva razboja.

Nadu daje Bh. blok kojem su okosnica Naša stranka i SDP, a sve veću i stranka Dine Konakovića Narod i pravda. Te tri stranke bi bila perspektivna snaga koja bi privlačila i druge. A kako bi se, napokon, oblikovala bosanskohercegovačka politika koje nema još od izbora 1990. godine. Obrazac nove političke vizije u BiH je to kako radi vlast u Kantonu Sarajevo.

Geopolitika i BiH - Na međunarodni položaja bh. države odlučujuće djeluje osam faktora. Prvo, Dejtonski sporazum je Bosnu i Hercegovinu učinio nefunkcionalnom i neodgovornom državom, uvođenjem instituta paralelnih i specijalnih veza entiteta sa susjednim državama i dvojnog državljanstva podstakao je paternalizam Srbije i Hrvatske prema BiH s dezintegracionim učinkom, uveo međunarodni mandat kao korektiv djelovanju vlasti koji, kako vrijeme odmiče, nanosi više štete nego koristi budućnosti bosanskohercegovačkog društva. Drugo, obnovljene su veklikosrpske i velehrvatske pretenzije prema bh. teritoriji bez odgovarajuće reakcije međunarodnih autoriteta. Treće, integrisanje u EU usporavano je iznutra u sprezi sa susjedstvom kako ne bi BiH odmakla Hrvatskoj i Srbiji, a i zbog strepnje političkih elita od pravnih standarda EU. Četvrto, SAD su dale primat korištenju albanskog pitanja da se pozicioniraju na jugoistoku Evrope kao supersila i odlučujuća članica NATO, takođe, udvarajući se beogradskim i zagrebačkim vlastima, uz poneki prijekor. Peto, SAD i EU, u biti, drže BiH otvorenim pitanjem umjesto da je učine ključnom tačkom stabilizacije regije. Šesto, sve to, i prethodno agresija na BiH, uz globalne mijene, otvorila je prostor za uticaj konzervativnih islamskih zemalja i involiviranje radikalnih ideja pod plaštom islama, jačanje uticaja Turske u regiji na osmanskom sentimentu, agresivan prodor Rusije na ovaj prostor radi ometanja daljeg širenje NATO-a, ubacivanje Kine sa specifičnom globalnom strategijom. Sedmo, traje proces dezintegracije bh.društva po entitetsko-etničko-religijskoj osnovi, raslojavanja na ekonomsko-socijalnoj ravni i iseljavanja stručnih i mladih ljudi. Osmo, nije uspostavljena bh. politička snaga koja bi se nametnula kao odlučujući unutrašnji činilac i glavni partner međunarodnim autoritetima.

Završno - Pa ko bi mogao nadjačati od onih čija (geo)ideološka uvjerenja simbolizuju nazivi "džihadisti", "četnici" i "ustaše" - gledajući namjere iza tih naziva spram Bosne i Hercegovine?

Militantni pokreti koji se kriju iza islama su postali globalni političko-sigurnosni faktor, zbog brojnosti muslimanske populacije, njihove planetarne disperzije i prostornosti djelovanja. Ekstremi te fele u BiH su pod posebnom paskom i unutar zemlje i od međunarodnih autoriteta. Nemaju masovnu podršku među ovdašnjim muslimanima, naprotiv, na njih ogromna većina Bošnjaka gleda s negodovanjem. Istina, njima se može manipulisati i daljinski pa i od neislamskih faktora ako im se učini da im mogu koristiti u ostvarenju širih planova.

Velikosrpski narativ dominira politikom i medijima na polovini bh. države. Režim u RS-u guši svim sredstavima drugačije stavove. Novi ratni pokret moguć je iniciranjem iz Srbije i to, samo, ukoliko Rusija pokuša iskoristi velikosrpsku opsesiju za svoje strateške ciljeve.

Šta će biti sa velikohrvatskim ambicijama s ustaškom oznakom u Hrvatskoj, zavisi od kretanja u Evropskoj uniji, odnosu SAD prema evropskom prostoru i od relacija u NATO-u. Elem, malo toga je do nas. Ili...nije.