Od sekularne do vjerske države

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović, na prijemu povodom Ramazanskog bajrama, ponovio je zahtjev da IZBiH dobije ista prava kao i druge vjerske zajednice. Reis navodi da se muslimani u svojoj zrmlji osjećaju diskriminiranim jer nije potpisan ugovor s državom kako je to učinjeno sa Svetom stolicom i Srpskom pravoslavnom crkvom.

Ranije, ef. Kavazović prozvao je predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika zbog tvrdnje da IZBiH traži više od onog što je ugovoreno sa dvije crkve. Protiv potpisivanja ugovora bili su i u ranijem sazivu kolektivnog šefa države dva člana - Mladen Ivanić i Dragan Čović.

Ustav, Predsjedništvo, Crkve

Ne ulazeći u ovoj prilici u prijedlog sadražaja ugovora s IZBiH, razmotrimo ustavnu relaciju između države i vjerskih zajednica i osnovanost potpisivanja tih ugovora.

Ustav, Predsjedništvo, Crkve - Ustavno, Bosna i Hercegovina je sekularna država. Subjekti bh. državnosti su tri konstitutivna naroda (zajedno s ostalim) i građani, dakle, ne i vjerske zajednice. Ustav BiH garantuje sva prava vjerujućim i to se izričito navodi, a tu su, kao sastavni ustavni dio međunarodni akti koji štite ljudska prava i građanske slobode. Prema tome i prava vjernika u svoj njihovoj punoći.

Predsjedništvo BiH ima prvenstvene nadležnosti u vođenju vanjske politike, građenja i razvijanja međunarodne pozicije države. U nadležnostima državnog Predsjedništva se ne navode ingerencije u odnosima sa konfesionalnim zajednicama.

Ipak, Predsjedništvo BiH se upustilo u sklapanje ugovora s dvije Crkve. Počelo je sa Svetom stolicom. Vatikan je u dvojnoj funkciji - država i čelništvo Rimokatoličke crkve. Kada je riječ o državnom apsektu, sasma je u redu da BiH s Vatikanom potpiše sporazum na teme od zajedničkog interesa. Međutim, ovaj ugovor nema uopšte međudržavni sadržaj, već isključivo vjerski. Pri tom, sadrži samo obaveze za bh. vlasti koje RKC u BiH daje poseban status u više područja koja su dio suverenih nadležnosti Bosne i Hercegovine.  

Time je otvoren put da vjerske zajednice budu partneri državi u obrazovnom sistemu, da edukativne institucije koje uspostave crkvene vlasti imaju pravo na finansiranje kao i one u javnom školstvu, vjeronauka je obavezan predmet za one koji ga izaberu; povrat imovine vjerskim zajednicama se rješava a da nema zakona o denacionalizaciji i restituciji; za vjerske službenike predviđen je poseban postupak ukoliko su pod sudskom istragom (pravosudni organ mora prethodno obavijestiti nadležene crkvene vlasti?!) itd.

S pravnog stanovišta, bh. država, tačnije Predsjedništvo nije se uopšte trebalo upuštati u ovu pravno-političko-religijsku avanturu suspektne ustavne osnovanosti. Kao sekularna država, koja garantuje i štiti sva temeljna prava pojedinaca i zajednica, Bosna i Hercegovina ima Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u BiH (taj akt nije tema kolumne). Zašto onda ti separatni ugovori države s institucijama s kojima (međunarodno)pravno nije u istoj ravni?

Na bazi tog sporazuma, Predsjedništvo BiH utvrđuje i dogovor, a Parlament BiH ratificira, sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Država BiH je time prihvatila dvije religijske zajednice kao partnere i učesnike u uređivanju njenih unutarnjih odnosa. S obzirom na to, IZBiH ima pravo da se osjeća diskriminiranom.

Do sporazuma sa državom IZBiH mogla je doći mnogo ranije. Ali se usprotivio prethodni reisu-l-ulema ef. Mustafa Cerić. Njegovo obrazloženje počiva na tezi: "Ovo je naša država, zašto bismo s njom sklapali poseban ugovor".

Nije se reis Cerić vodio pravnom logikom, njegov stav je izraz arogancije vođe najbrojnije konfesionalne zajednice u BiH, a ima i  političko-diskriminirajući ton. Naime, može se shvatiti  kao poruka da su katolici i pravoslavci ovdje strano tijelo, a država, prvenstveno, muslimanska.  

Ideologija, religija, politika - Prema posljednjem popisu, Bosna i Hercegovina je dominantno vjersko društvo. Nakon ateističke ideologije u vrijeme socijalizma i vlasti komunista, u sasma malim procentima su se pojedinci izjašnjavali kao ateisti, agnostici...

Ali država je sekularna. Slijedimo stav iz Temeljnog ugovora između Svete stolice i Bosne i Hercegovine da su "država i Katolička crkva, svaka u svom području, neovisne i samostalne...".

Pa, zašto onda vjersko obrazovanje stavljati na račun svih građana, kao i opštu edukaciju? Ako su odvojene nadležnosti, onda su odvojeni i interesi i blagajne. Vjeronauk je pravo i odgovornost religijskih institucija, a ne države.  

Religija je kao i svaka druga ideologija. Nastoji stavove ljudi i njihovo djelovanje usmjeriti prema svojim načelima i normama, uticati na čovjekov lični, porodični i društveni život, na njegov kulturni, pa i politički identitet.

S raspadom SFRJ došlo je u osamostaljenim državama ponovo do simbioze politike i religije. SDA je prva stranka koja je formirana u BiH, prije nego je ustavno legalizovan višestranački sistem. Osnivačko jezgro SDA činili su pripadnici Mladih muslimana na čelu s Alijom Izetbegovićem i ta činjenica je odlučujuće djelovala na profil stranke koja će postati svojevrstan pokret. Simpatizeri SDA Izetbegovića su doživljavali i kao duhovnog vođu, tako da je prvi bh. reis nakon nezavisnosti, ef. Cerić bio u drugom planu. Pa se onda i on usmjerio na djelovanje po političkoj matrici. Poznat je kao osmanski nostalgičar i turkofil ("Turska je naša mati"). Na ideološkoj matrici oca i bivšeg reisa djejstvuje i Bakir Izetbegović.

Muslimanska zajednica u BiH je prije, tokom i nakon rata stigmatizirana. Prvo kao radikalna i opasna po druge konfesije i narode, kao mladomuslimanska i fundametalistička, pa mudžahedinska, te "džihadijska". Involviranje vehabijskog i selefijskog poimanja vjere nanijelo je štetu bh. muslimanima i državi. S reisom Kazazovićem amortizovan je uticaj tih retrogradnih ideologija i iskazana jasna distanca spram militanata koji djeluju pod islamskom izlikom.

Agresivna velikosrpska politika 

Srpska pravoslavna crkva sasma je zalegla iza agresivne velikosrpske politike koja je dovela do najužasnijih zločina u BiH, sve do genocida. Sada SPC snažno podržava separatizam Republike Srpske.

Stanje unutar Katoličke crkve u BiH je pluralnije. Franjevci Bosne Srebrene ostali su mahom vjerni bosanskoj ideji kao civilizacijskoj posebnosti i bh. državnosti. U vođstvu KC u BiH, pojednostavljeno, dvije su struje. Jedna koja je uz državu BiH, a druga, poglavito u zapadnoj Hercegovini, preferira hrvatstvo koje se s političke (primarno hadezeovske) i crkvene strane profilira u Zagrebu. To je dovelo do reafirmacija endehazijskog poimanja BiH i podrške ideji "HR Herceg-Bosna".

Sve navedeno je u praksi bh. državu modeliralo više kao (tro)vjersku nego li sekularnu državu. Sugerisanje da je riječ o tri suprotstavljene vjerske zajednice opterećuje političku i društvenu scenu. Manipulacije etnoreligijskim osjećanjima održavaju konfliktno stanje u zemlji.