Izbjeglice kao faktor destabilizacije

Ograda sa šiljcima na graničnim prelazima između Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije samo zapreka ulasku izbjeglica u susjednu zapadnu državu. Taj čin poručuje šta zagrebačka vlast i njena potpora u Evropskoj uniji misli o bh. državi i problemu s izbjeglicama u njoj.

Istodobno, u Predsjedništvu BiH nije dogovoreno ništa. To govori o dvije bitne stvari.   

S jedne strane, potvrđeno je da nemamo vlast koja može bez političkih uslovljavanja riješiti bilo kakav ozbiljan problem. S druge strane, očito je da sprega Milorad Dodik - Dragan Čović, s podrškom iz Srbije i Hrvatske, nastoji izbjegličku krizu na bh. tlu iskoristiti za dalju destabilizaciju bh. političke scene zarad kratkoročnih ciljeva i dugoročnih namjera.

Migranti u izbjegličkoj zemlji - Nema svjetskog belaja koji će mimoići Bosnu i Hercegovinu, ni krivu ni dužnu. Državu kojoj njeni vladari rade o glavi, vlasti koja ne zna šta bi sa svojim građanima a kamoli sa izbjeglicama, Bosnu i Hercegovinu čijih je više od polovine stanovnika izbjeglo diljem planete. Društvo kojeg je dnevno sve manje.

Nisu izbjeglice - mahom nevoljnici ili poneki zlonamjerni putnici - destabilizirajući faktor po sebi. Nema ih toliko da se njihovi i naši problemi s njima ne mogu riješiti. Malo kojem među njima je cilj ovakva BiH, čije vlasti se ne umiju nositi s tim problemom i ispuniti međunarodne obaveze. Odnos prema izbjeglim išao je od zbunjenosti, preko razumijevanja i svakovrsnog pomaganja, do odbojnosti i straha. Rast agresivnog i krimogenog ponašanja među izbjeglicama čak je znano hrabre Krajšnike natjerao da ustuknu i u sumrak se zatvaraju u kuće.

SAD, Velika Britanija, Francuska i prateće članice NATO-a i Evropske unije - na valu neoimperijalističkog zamaha na prostoru zemalja gdje dominira islam, težeći osvajanju važnih energetskih područja i novom geostrateškom pozicioniranju - napravile su krvavi haos, praćen beskrajnim ratnim užasima, masovnim ubistvima i egzodusom miliona ljudi. Sve je rađeno po lažnim obavještajnim podacima, u ime ljudskih prava i sloboda i praćeno poticanjem i eskalacijom ratovanja između država i pokreta sunitske i šiitske dogme, do najekstremnijeg radikalizma i terorizma koji nema nikakve veze za čistotom vjere.

Kad je krenuo izbjeglički cunami najodgovornije države su se pravile nevješte i zaštitile se optimalno. Njemačka kancelarka Angela Merkel otvorila je granice, vjerujemo, i iz humanitarnih, ali i profitnih razloga. Njemačka je u stalnoj potrebi za jeftinom radnom snagom različitog stepena stručnosti. Utjecaj Merkel je stalno opadao, u EU su u rastu ksenofobija svake vrste, antiislamska posebno, nacionalizam i rasizam, uz reafirmaciju nacističke logike.

I sad se dio toga natovario na nejaka leđa ionako onemoćale i sluđene bh. države. Zemlje izbjeglica i prognanika. Tu novu nevolju pretendenti na bh. teritoriju iz susjedstva i njihovi ovdašnji eksponenti koriste za kompromitaciju BiH kao države i Bošnjaka muslimana kao, navodno, trajno prijeteće etno-religijske grupacije.  

Evropsko-hrvatski ignoranti - Predsjednica svih Hrvatica i Hrvata Kolinda Grabar-Kitarović nedavno je potvrdno odgovorila na novinarsko pitanje da li BiH stvara probleme Hrvatskoj "u vezi s migrantima". Šiljate ograde potvrđuju to sumnjičenje BiH.

Tačno je da BiH ne vlada svojim granicama kako se to očekuje od ozbiljne države. Ali stanje bh. granica je takvo, uz ostalo, jer na njihovu poroznost utiču prekogranične velikosrpske i velehrvatske politike čiji su provoditelji u bh. vlasti i na međudržavnim međama.

Kada je riječ o odnosu prema izbjeglicama, EU prašta Hrvatskoj šta god uradila prema onima koji na bilo koji način žele u Hrvatsku, ali i ne da tamo ostanu. Te ljude hrvatski organi reda ponižavaju na sve moguće načine, od verbalnih i fizičkih maltretiranja do pljačkanja. Nasuprot evropskim normama o humanosti, toleranciji, solidarnosti, demokratiji.

Hrvatska je članica EU i NATO-a, za razliku od BiH, pa bi bilo logično da: prvo, snosi posljedice onog što su te alijanse učinile na prostoru odakle dolaze izbjeglice i prihvati ih, rasterećujući BiH problema s kojim nema veze, i, drugo, da se ponaša prema izbjeglicama po najvišim međunarodnopravnim normama na koje je obavezuje i članstvo u evroatlantskim inegracijama.

Zagrebačke vlasti rade suprotno, nastoje što više izbjeglica ili imigranata, svejedno, zadržati u BiH i, istodobno, sumnjičiti je kao "džihadijsku" lokaciju koja prijeti Hrvatskoj i EU.     

Velikosrpski marifetluci - Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik (naravno, bez dogovora sa druga dva člana kolektivnog šefa države) i ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin u srijedu su razgovarali "o sigurnosnoj situaciji u BiH i migrantskoj krizi". Vulin je pozdravio odluku Dodika da odbije zahtjev za raspoređivanje vojske na granici sa Srbijom i Crnom Gorom (što je Dodik lani tražio). Vulin je ponovio da republike Srpsku i Srbiju nikakva vojska ne može razdvojiti, pa ni NATO.

Ne treba nagađati koja bi ih to vojska ponovo spojila. O tome svjedoči i dogovor da "Srpska" i Srbija snime film "o proboju Koridora". To je i priznanje o agresiji Srbije na BiH uz podršku ovdašnjih, u biti, kvinsliških formacija.

Sagovornici ignorišu to da ne postoji međudržavna granica između dvije Republike - Srbije i Srpske, već između bosanskohercegovačke i srbijanske države. Posjeta srbijanskog ministra odbrane govori o militarizaciji odnosa na liniji RS-BiH-RS s beogradsko-banjalučke strane.

Dakle, izbjeglice će i dalje nesmetano moći stizati u BiH preko "nepostojeće granice". Dakako, "Srpska" ih neće na svom prostoru. Oni su za RS prvenstveno muslimani (mada svi nisu) i to je "bošnjačko-muslimansko-federalno pitanje".

Zaključno - Tačno je da se vlast blamirala, od Vijeća ministara BiH naniže, spram izbjegličke krize. Ali je i tačno da partneri SNSD i HDZ blokiraju rad Vijeća (mada je obavezno da radi dok se ne izabere drugo) i državnog parlamenta koji je kompletiran u novom sazivu i nema razloga da ne funkcioniše, pa i povodom migratske krize. Dodik i Čović, i njihova prekogranična zaleđa, koriste i izbjeglički problem za pritisak na tzv. patriotski blok i pokušaj (de)komponovanja Bosne i Hercegovine po miloševićevko-karadžićevsko-tuđmanovsko-bobanovskom konceptu.