Patriotizam i licemjerje: Krivična Dodiku, s Miloradom u vlast

Ulaskom Stranke za bolju budućnost u vladajuću većinu stvaraju se formalni uslovi da se završi uspostava vlasti na državnom i federalnom nivou. Treba pozdraviti stav stranke Fahrudina Radončića da ne dolazi u obzir promjena vlasti u Kantonu Sarajevo.

Slijede pregovori i trgovanja foteljama. Vođa SNSD-a i stranaka iz Republike Srpske s kojima su u savezu u startu je upozorio da na razini BiH neće biti nikakve koalicije niti programskog dogovora, već samo sporazum o raspodjeli vlasti. Blok kojeg predvodi HDZ Dragana Čovića i dalje u prvi plan stavlja izmjene u izbornim normama po njegovoj želji. Predsjednici SDA Bakir Izetbegović i DF-a Željko Komšić kao nezaobilazan uslov istakli su prihvatanje Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) kao uslova za aktivaciju MAP-a i otvaranje nove faze u integraciji bh. države u NATO. Tri strane načelno su saglasne o nastavku napredovanja na putu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. 

Nastavak mrcvarenja – Dakle, čvorno je pitanje odnos prema NATO-u. Dodik i dalje tatrlja o nekakvoj neutralnosti i rezoluciji Narodne skupštine RS-a koju je i tamošnji entitetski Ustavni sud ocijenio neobavezujućim aktom. 

Ako se i nađe neki modus da ANP ode u sjedište NATO-a i bude prihvaćen, ostatak mandata na državnom nivou proćiće u političkim natezanjima, ucjenjivanjima i blokadama – u nastavljanju mrcvarenja bh. države i njenih građana. Na djelu su tri politike posebnih krajnjih ciljeva. Dodik i Čović su u strateškom savezu i taj destruktivni pakt je ključni faktor sadašnje političke bh. scene. 

S obzirom na to, SDA je vodila agitaciju okupljanja «probosanskih snaga» u «patriotski blok». To su odbile okosnice Bh. bloka SDP i Naša stranka - smatrajući da bi njihovo učešće u toj kompilaciji bilo neprimjereno, suprotno željama biračke baze i time pogubno po budući uticaj tih stranaka. U DF-u, koji je bio treća karika tog lanca, procijenili su drugačije. 

Komšić se ubrzo našao u neprijatnoj situaciji. DF i on dijele vlast sa SNSD i Dodikom, koji je po zauzmanju pozicije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, krenuo u vehementan napad na državu kojoj je na čelu. To je kulminiralo ovih dana Dodikovim atakom na Oružane snage BiH. Dodik se, maltene, smjestio u krilo srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, a kao vjernik pripravnik svako malo ljubaka ruke patrijarha SPC Irineja. Zajedno bi ta trojka da kosovske boli zaliječe trajnim privijanjem «Srpske» na rame majčice Srbije. 

Nakon skandala s pozivom na razbijanje OSBiH i, prethodno, nastavkom politike militarizacije RS-a, SDA i DF morali su nečim zakriti političko pajdašenje s Dodikom. Komšić je podnio krivičnu prijavu protiv kolege iz Predsjedništva. Najavio je isto i treći član kolektivnog šef države Šefik Džaferović, pa ušutio.   

Čović obnavlja hercegbosansku paradržavnu strukturu uz podršku Zagreba. U EU na to žmure i šute. 

Mogućnost za NE – U zemlji nezapamćenih državnoustavnih nonsensa, političkih čuda bez presedana – traga se za mogućnošću da državom vladaju udruženi oni koji se nazivaju njenim patriotskim braniocima i oni koji joj rade o glavi. Pa zar mora baš tako? Opravdanje za to se lako nalazi u obrazloženjima – takav je Ustav BiH, oni su izborni predstavnici entiteta i konstitutivnih naroda, vlast kakva-takva mora se uspostaviti kako-tako, međunarodni autoriteti insistiraju na tome. 

Ipak, zar se ova nemoguća situacija nije mogla iskoristiti za krupan politički potez koji bi rekao NE saradnji u vlasti države s onima koji hoće da je rasture? Zar se nisu mogle okupiti sve stranke bosanskohercegovačke i evroatlantske orijentacije oko dokumenta kojim bi se ukazalao na svu nenormalnost stanja u bh. državi, uz navođenje svih političkih postupaka koji su direktni udar na Ustav BiH i druge dijelove Mirovnog sporazuma, na nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH i ključnih zakona (kao što je onaj o odbrani), neispunjavanju preuzetih međunarodnih obaveza kada je riječ o integraciji u NATO i EU, neprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava o diskriminaciji, na stalno poticanje obnavljanja međuetničkih sukoba s težnjom prekrajanja granica, što vodi u novu tragediju. 

Tako utemeljenu Bijelu knjigu trebalo bi uputiti na najodgovornije adrese za održavanje Mirovnog sporazuma, očuvanje, stabilizaciju i napredak države Bosne i Hercegovine. Dakle, na ruke predsjednika SAD i šefa Stejt departmenta, čelništvu Evropske unije, državnicima Francuske i Njemačke, Vijeću sigurnosti, Generalnoj skupštini i generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, komandantu NATO-a i EUFOR-a, Visokom predstavniku, Vijeću za provedbu mira (PIC), šefu misije EU u BiH. 

Naravno, sve što bi tu pisalo je znano na tim adresama. Ne znam šta bi mogao prouzročiti takav potez, ali najgore je pristajanje na stalno trovanje bh. države i dekomponovanje i smanjivanje sve depresivnijeg društva. Mora se učiniti dramatična politička gesta koja bi pokazala da unutar zemlje postoje odlučne snage koje je hoće kao sve stabilniju, demokratičniju i perspektivniju državu.   

Eto vas tamo – Moglo bi se reći da kontinentalna i globalna konstelacija nije povoljna za takvu političku dramatizaciju. Ili upravo suprotno, da baš jeste ovo vrijeme za to.

Vlast Donalda Trumpa razbija koncept multilateralnosti, američki predsjednik nastoji rješavati sve metodom «jedan na jedan». U toku su nova geostrateško preslaganja, tinjaju stara i stvaraju se nova žarišta. Rusija, Kina i Turska nastoje zauzeti što bolje pozicije na planetarnoj razini. Evropska unija je uzdrmana Brexitom, agresivnim nacionalističkim pokretima, povratkom suverenizma, političkim pritiskom SAD, vojnim Rusije i ekonomskim Kine, slabljenjem uticaja Angele Merkel i Emmanuela Macrona u svojim zemljama i na međunarodnom planu. Sa strepnjom se iščekuju izbori u EU.

Dobro je što su se ovih dana čuli ohrabrujući glasovi u zaštitu mira i cjelovitosti bh. države. Među ostalim, povodom nastojanja da se rastave i suprotstave tri sastavnice Oružanih snaga BiH, reagovao je Glavni štab NATO-a u Sarajevu. Iz EUFOR-a su poručili da je «članstvo u EU čvrsto povezano sa suverenitetom, jedinstvom i teritorijalnim integritetom zemlje».

Razmatranje godišnjeg izvještaja o stanju provedbe mira u Bosni i Hercegovini u Vijeću sigurnosti UN prolazi, uglavnom, rutinski i bez odgovarajuće reakcije na negativna kretanja i postupke u zemlji. Ovaj put su predstavnici SAD, Velike Britanije i Poljske hrabrili Visokog predstavnika Valentina Inzka da koristi bonske ovlasti. Inzko se, opet, vadi da kod međunarodnih autoriteta preteže stav da se problemi rješavaju dogovorom političara, što je manje težnja da djeluju institucije sistema a više poruka «Eto vas tamo». Rusija sve bezobzirnije podržava destruktivnu politiku Dodika. Da bi se tome kontriralo nužna je uvjerljiva akcija iznutra i izvana.