Jedan blok za BiH, dva protiv BiH, tri i bih i ne bih

Šesti je mjesec kako su završeni opšti izbori u Bosni i Hercegovini. Ništa novo ni neobično, još nije uspostavljena potpuna vlast na državnom, federalnom i kantonalnim nivoima. Na sceni su tri osnovne političke postavke, suprotstavljene ili u nekom vrenju ili u kalkulacijama. Državi i društvu nanovo su nametnuti negativni, konfrontirajući i destruktivni koncepti. Pođimo od ideje koja ohrabruje.

Jedan – Socijaldemokratska partija i Naša stranka ostaju stubovi Bosanskohercegovačkog bloka. U nastajanju su strateška platforma i pravila ponašanja unutar tog saveza koji teži okupljanju bh. građanskih i lijevo orijentiranih snaga. Bh. blok je jedini projekat koji može suštinski promijenti odnose na ideološkoj i političkoj sceni države.

Način na koji su se uvezale različite i brojne stranke u uspostavi vlasti u Kantonu Sarajevo ohrabrujući je dokaz da se može naći zajednički politički jezik zarad interesa birača i krenuti u akcije koje mijenjanju način rada, promišljanja budućnosti i otvaranja perspektive boljitka.

Imponuje hrabrost i odlučnost predsjedavajućeg Skupštine KS-a i utemeljitelja stranke Narod i pravda Dine Konakovića s negativnim naslijeđem SDA, kojoj je pripadao. Ta stranka bi mogla biti značajno pojačanje za Bh.blok.

Nermin Nikšić je posljednjih mjeseci iskazao lidersku odlučnost, uz poštivanje osvojenih vrijednosti u razvoju unutarstranačke demokratije i «delagumdžizacije» partije, te razumijevanje za ponašanje Demokratske fronte, ma koliko ono bilo iritantno spram Bh. bloka.

Posebnu pažnju privlače riječi predsjednika Naše stranke Predraga Kojovića:» Želim da Nermin i ja obiđemo sve gradove, opštine, mjesne zajednice u BiH, da direktno pričamo sa građanima u svim dijelovima zemlje (...) Hoću da čujem šta nam zamjeraju, šta zapravo očekuju od nas, od države, i da oni predlože načine kako da se počnemo ponašati kao građani jedne zemlje, kao zemljaci, da počnemo raditi jedni s drugima, navijati jedni za druge, a ne stalno govoriti i raditi jedni protiv drugih ili trećih ili četvrtih». Ovaka namjera je svake hvale vrijedna (zanemarimo ostvarljivost te nakane), znači upadanje u prostore koje su nacionalne stranke privatizirale, znači potrošiti ko zna koliko vremena u nesumnjivo korisnu stvar, znači promijeniti politički odnos prema građanima - uvažavajući ih kao primarne subjekte društva, politike i države.

Dva – Bh. blok je sad sa samo dva pouzdana partnera i ne djeluje ubjedljivo spram moćnih saveza motiviranih nacionalnim prekograničnim velikodržavljem. Neuvijeno i sve agresivnije su se vratile pretenzije istočne i zapadne susjede prema bh.državi.

Republika Srbija i Republika Srpska se uvezuju i prožimaju na dnevnoj bazi – (spoljno)politički, (para)obavještajno, (para)policijski, (para)vojno, ekonomski (Turska investira u Srbiju, a Srbija u «Srpsku»), medijski, kulturno-obrazovno... na velikosrpskoj mitomanskoj osnovi. I to sa sve otvorenijom podrškom Rusije.

Afera «selefije» ukazala je na svu licemjernu beskrupuloznost hrvatskih vlasti i hadezeovske politike prema BiH. Čelni hrvatski obavještajac, šef SOA-e, Daniel Markić kaže da će nastaviti da kontaktiraju selefije kad im se ćeifne i gdje god hoće. Znači i na tlu države BiH. Hrvatska je ustavno sama sebe ovlastila (?!) da se može petljati u unutarnje stvari bh.države, sve do definisanja ovdašnjih izbornih pravila. Zapadna Hercegovina se smatra prije dijelom Hrvatske nego li BiH - od neustavnog naziva «županija», umjesto kanton, preko zastava, obrazovnih programa itd.

Agresivne politike iz susjedstva imaju uporište u SNSD-u i HDZ-u i njihovoj patološkoj sprezi kroz krajnje blisku vezu stranačkih čelnika Milorada Dodika i Dragana Čovića. Počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu (blamaža, smijurija), servilnost spram laktaškog baje, dovela je dotle da su se u Livnu pojavili plakati na kojima je označen personom non grata (što je na hadezeovskom prostoru vlasti rezervisano za Željka Komšića). Čović je prekardašio ignorišući presudu Radovanu Karadžiću i zbog onog što je pod njegovim vođstvom učinjeno Hrvatima, a slavio je s Dodikom, ustavno upitni, 9. januar.

Tri – Suočena sa dvije udružene ucjenjujučke i destruktivne opcije (SNSD i HDZ) s vanjskom potporom - SDA je pozvala (više zavapila) da joj se pridruže «probosanske snage», kako bi zajedno pokušali amortizovati negativne strategije spram bh. države. SDA se našla gotovo na osami, plaćajući cijenu (kao i bh. država) diobenog koaliranja i političkog razumijevanja sa SDS-om (SNSD-om) i HDZ-om od 1990-te do danas.

SDA nije gradila platformu okupljanja političkih stranaka koje su za snaženje i razvoj bh.države i njenu međunarodnu stabilizaciju i afirmaciju. Dva koalirajuća sporazuma – jedan sa SDP-om, drugi sa SBBBiH-om – neslavno su završili. Otuda SDA u dijelu naslova kolumne - bih i nebih. Za SDA su primarni ideološki neprijatelji stranke socijaldemokratske i građanske opcije. S tim strankama SDA, načelno, ne bi, a sad kad joj je gusto - bi.

SBBBiH je jedan od političkih derivata SDA. Tamo baš ne vlada unutarstranačka demokratija, dominantan je osnivač Fahrudin Radončić, ali je vidno kolebanje kako se postaviti u postizbornoj konstelaciji na različitim nivoima vlasti.

Priča Demokratske fronte sa SDA i, mogućem, dogovoru sa SNSD-om i HDZ-om bliži se kraju. Poigravanje između te opcije i Bh. bloka dovelo je u pitanje kredibilitet i DF-a i osnivača Željka Komšića. Uz ostalo, bitno je da DF ostane u vladajućoj većini u Kantonu Sarajevo.

Jednačina – BiH je jednačina s najmanje tri poznate – SNSD, HDZ, SDA i ko zna koliko nepoznatih. U mnogome antibosanskohercegovački dejtonski Ustav, involoviranje Srbije, Hrvatske i Rusije u unutrašnju politiku, nedemokratske izborne norme, kompromitovan proces izjašnjavanja birača i time nevjerodostojnost rezultata glasanja, te pasivnost međunarodnih zaštitnika mira, suvereniteta i integriteta bh. države – omogućili su da nakon oktobra imamo legitimirane politike osporavanja i razaranja Bosne i Hercegovine u vidu SNSD-a i HDZ-a. Njihovo strateško partnerstvo postalo je dominantnom snagom unutar sistema vlasti.

SDA ima najviše predstavnika u državnom parlamentu, ali nedovoljno da parira sprezi SNSD-HDZ. Trebaju joj saučesnici u dijeljenju odgovornosti na državnoj razini. DF joj je posebno bitan. Bh.blok i druge stranke, koje nisu za koaliranje sa trojkom SDA- SNSD-HDZ, neće biti puka opozicija. Ne treba sumnjati da će ti opozicioni glasovi u bh. parlamentu biti uz sve što je za dobrobit države i njenih građana. BiH je u najtežoj situaciji nakon rata.