Ost'o skroman i normalan

Ugledao sam se na onoga lika iz serije Mrzovoljni stari ljudi koji agresivnim agentima - što ga zovu na telefon i nude mu razna osiguranja i slične usluge - više ne spušta slušalicu niti govori grube riječi, nego ljubazno kaže:

"Jao, upravo sada izlazim iz kuće, možete li me kasnije nazvati?"

Ljubazno-agresivni agent: "Odlično, kada je najbolje da vas nazovem?"

"Pa nazovite me... Za jedno 2-3 godine!"

Ja sam isto tako postao fin i ne govorim više ljudima: "Ti nisi normalan! Ti si lud! Zovi hitnu da te vode u Jagomir... "

Nije to u redu.

Svi smo mi proživjeli stres, šok, i neko manje a neko više pati zbog toga. Posljedice rata osjećaju i tri generacije nakon prestanka sukoba pa sam odlučio biti pažljiviji prema onima čije ponašanje odstupa od normalnog. Sada im smireno i brižno saopštim:

"Šta ti je? Nisi dobro? Zaboravio (zaboravila) si jutros da popiješ svoju terapiju"

Reakcije na ove moje riječi su doduše još gore nego na "Ti nisi normalan (normalna)!", ali ja se bolje osjećam jer sam ispao fin i brižan...

Najava glavne teme

Bio sam na odličnoj utakmici naše reprezentacije protiv Sjeverne Irske. Ugodan osjećaj počeo je na zagrijavanju igrača, dok se polako navikavate na stadion i svoje mjesto.

Bacate ponekad pogled na teren gdje 50-ak fudbalera sa 20-ak lopti rade svoje vježbe istezanja, lagano trče, pa malo igraju sa loptom, šutnu na gol gdje se i golman zagrijava, ponekad se potrudi i proba da odbrani, a nekad pusti da ode u gol.

Primijetite neki odličan šut "kao na treningu". Instiktivno pogledate igrača koji je šutnuo - ugledate Edina Džeku! Onda pogledate još jedan gol "u same rašlje" - vidite Miralema Pjanića!

I poželite da ih slikate dok se zagrijavaju, i da sebe ovjekovječite za uspomenu:

Da se zabilježi

U našoj staroj dobroj rubrici "Da se zabilježi" danas će se zabilježiti stih koji nije ušao u pjesmu "Srce, ruke i lopata" grupe "Zabranjeno pušenje". Sjećam se da, kada su počeli raditi tu pjesmu, glavni lik je bio rudar sa stare novčanice, popularne "hiljadarke".

I pri kraju pjesme - kada glavni lik nije tako važan kao na početku jer su se pojavili moderni bageri - ide stih koji nije ušao u konačnu verziju pjesme:

"Ne viđam te više, Avdija
Od kako je milja metalna"

Eto, ne uđe u pjesmu, odustali su od priče o "rudaru sa hiljadarke", ali idejica uđe u našu staru dobru rubriku "Da se zabilježi"...

Povratak na glavnu temu

Nakon ne tako bitne rubrike "Da se zabilježi" vratimo se našoj reprezentaciji u fudbalu s jednom misli Duška Radovića:

"Čuvajte se onih koji su ostavili cigarete, jer kad jednog dana zaključe da niste dobri za njih, ostaviće i vas".

Naša reprezentacija u fudbalu, koju predvode Džeko i Pjanić koji se "ne foliraju i ne glume zvijezde", ima i selektora koji neće ostaviti svoje prijatelje, jer se ne odriče ljubavi prema cigarama, pa su ga snimili kako je na poluvremenu utakmice na Grbavici izašao vani da zapali:

Našeg selektora Roberta Prosinečkog je proganjanje pušača u zapadnim zemljama možda i opredijelilo da se odluči za rad u sredinama poputa Azerbejdžana ili naše zemlje?

Mnogi veliki ljudi i genijalci bili su strastveni pušači, ima nešto u tom duvanu i starim Indijancima koji su ga uživali, a na ovom vremešnom snimku možete pogledati kako su našem selektoru impulsi u mozak, koje je dobivao od duvana, pomogli da se odlično snađe kada je uhvaćen sa cigarom:

Zaključak i naslov

Vaš kolumnista voli one emisije gdje se objašnjava kako ljudi grade velike mostove, dugačke tunele, ekstremno visoke zgrade, a ponekad i napiše kolumnu o domaćim velikim poduhvatima kojoj stavi naslov "Elvisovo ekstremno graditeljstvo"

Elvis J. Kurtović: Elvisovo ekstremno graditeljstvo

Na sve ljepšoj Grbavici Edin Džeko je protiv Sjeverne Irske dobio ovacije!

Dok su raja skandirala njegovo ime, ja sam pjevušio jedan stih iz pjesme u rock-folk stilu koju smo prije 7-8 godina često vrtili na Radio Sarajevu. Kad god bi Džeko dao neki važan gol...

"Ost'o skroman i normalan naš 'dijamant' Edin Džeko"

To mi se nekako motalo po glavi za vrijeme, a i poslije utakmice.
Znači, počeo sam pisati kolumnu sa radnim naslovom "Veče na utakmici", u fazonu naslova albuma grupe Queen ili moje kolumnice "A Day at the Pyramids":

Elvis J. Kurtović: A Day at the Pyramids

Na kraju sam se odlučio za "Ost'o skroman i normalan" , vjerovatno zato što je to danas sve rjeđe.

Recimo, Maradona je veliki igrač, ali mu očito "fali neka daska u glavi" i osjećam nelagodu dok ga gledam. Tako vam je to kod mene, neko voli "sve što je nenormalno" - ja ne. Valjda sam se nagledao takvih stvari...

Sve manje je normalnih ljudi poput Džeke i Prosinečkog, a sve više onih koji ne samo da nisu normalni, nego još uz to i zaborave ujutru da popiju svoju terapiju...