Naša prva zvijezda borilačkih sportova

Nikitoviću je tada bilo oko 40 godina, Mileni i Draganu oko 30, Marijanu malo više od 20, a meni (koji se jako dobro sjećam flaute) oko 10...

Bila su to vremena kada su se porodice i komšijske porodice okupljale oko televizijskih emisija kao što su Obraz uz obraz, a danas mi je drug pričao kako je slušao nekog tinejdžera da se žali. Nije mu radio internet, pa se cijelo veče morao družiti s porodicom.

"Fini neki ljudi", zaključio je tinejdžer nakon druženja sa svojima...

No, lako ćemo mi za tinejdžere, naš današnji problem su oženjeni muškarci koji dobro izgledaju.

Nedavno sam optužio jednog druga (popularnu osobu jer se samo družim s popularnima) da previše dobro izgleda!

Elvis J. Kurtović: Druženje s popularnima

Oženjeni muškarac prema našoj tradiciji mora da ima veliki stomak (čak u jednoj susjednoj zemlji  ima izraz "deb'o pa lep!) , da ne pazi na odijevanje, a od uljepšavanja istaknimo kako njegov osmijeh ukrašava karijes.

Ako oženjen muškarac pazi na prehranu i unošenje kalorija putem alkohola, bavi se sportom i dobro izgleda - eto drage čitateljke razloga za zabrinutost!

To nisam znao dok mi davno moj tadašnji šef nije objasnio tajnu svog lošeg izgleda. Njemu je bilo oko 35, meni oko 28, i na pitanje zašto je tako debeo, on je odgovorio: "Vidjećeš kad se oženiš!"

Po njegovoj teoriji, cilj žena je da te ugoje i da budeš odvratan. Tako nećeš biti interesantan drugim trebama, trošiti pare na švalerke itd...

I od tada sam pratio ljude koji odjednom počnu vježbati, smršaju, krenu s mladalačkim oblačenjem... Što im to treba u životu?

U velikom broju slučajeva ispostavilo se da su sumnje opravdane...

Kad smo već kod izgleda sredovječnih muškaraca:

Gdje je, kakve su mu pjesme i kako izgleda Poul Krebs?

U jednoj "birvaktilnoj" kolumni opisao sam vam kako smo šetajući po Danskoj naišli na velike plakate tamošnjeg pjevača koji je "isti ja"!

Kako sam senzibiliran za ispitivanje paranormalnih pojava u svijetu muzike, o čemu je bilo riječi u kolumni "Reinkarnacija Briana Jonesa"…

Elvis J. Kurtović: Reinkarnacija Briana Jonesa

… tako me zainteresovao slučaj Poul Krebsa:

Nije li, drage čitateljke i čitatelji, "viša kosmička harmonija" da sam rođen istog datuma u godini kao i Johhny Cash? Šta mislite?

Provjeravao sam razne pjevače na Wikipediji, mogao sam se roditi isti dan kad i Vlado Kalember, Halid Muslimović, ali me "horoskopska sudbina" povezala baš sa Johhnyjem Cashom!

Slično tako - nevjerovatno je kako i Poul Krebs "nekom višom silom" kao da "zna za moje postojanje". Ima pjesmu koja se zove Morrison, Dylan og Elvis!

Naravno, prvo što mi je palo na pamet je bilo da ga zamolim da mi ustupi svoje spotove na koje bih ja samo podložio moju muziku da niko ne primijeti. No trebalo je napisati pismo: "Poštovani kolega, ja sam jedan pjevač iz siromašne Bosne kome treba vaša pomoć..."

No, meni se ne dâ pisati (lijenost) i ne dâ mi se nekoga nešto moliti (ponos), a paklena kombinaciju te dvije osobine teško da će me izvući iz finansijskih problema...

Ono što mi se posebno dopalo je to što je Poul Krebs u Danskoj veoma cijenjeni kantautor koji izvodi muziku koju i ja volim - rock, soul, blues... Bilo bi mi neprijatno da je pjevač na koga kažu da sličim svira neku tupavu kič muziku!

Ponekad pogledam jesu li mu nove pjesme dobre, a i kako izgleda, je li ostario, da nije "grohnuo" kao većina naših sredovječnih muškaraca. Ne bih volio da loše izgleda, ali ni da se puno bolje drži od mene!

I ukucam u pretraživač "2018" i "Poul Krebs" i pronađem:

Zaključak i naslov

Kako vrijeme prolazi sve više cijenim ljude koji su "bili prvi u nečemu" , ljude koji su drugima krčili puteve kroz trnje, ili pravili prtinu u snijegu da se može lakše ići dalje.

Često ih ne cijenimo dovoljno jer i ne znamo kako im je teško bilo "praviti prtinu". Tako ja volim reći da je Kemo naš prvi kantautor, Jadranka naša prva kantautorica, Oskar Danon naš prvi hitmejker.

Elvis J. Kurtović: Prvi sarajevski hitmejker

Na ovim našim prostorima rado se prisjećam prvog pop-rock hita "Osmijeh" autora Drage Mlinareca, prvog avangardnog albuma "Pljuni istini u oči" grupe Buldožer, a ovih dana, dok sam tražio insert gdje Marijan Beneš svira flautu, skontao sam još nešto što bih volio istaknuti tako što ću staviti u naslov.

Svjedoci smo kako, vjerovatno razvojem kablovske televizije, borilački sportovi postaju tako popularni da je nedavno održan meč (u pitanju je bio boks, ali je jedan od boraca bio iz "mješovitih vještina") u kome je pobjednik zaradio 800 miliona dolara! Nekada, kada se "pravila prtina", to je sve bilo puno skromnije.

Danas ima veliki broj borilačkih sportova, federacija, kategorija, puno svjetskih i "interkontentalnih" šampiona (ne kontam šta to znači ali spektakularno zvuči!), ali mislim da ću u jednoj meni bitnoj kategoriji biti u pravu ako "podignem ruku" jednom bokseru.

Mladiću sa početka kolumne koji je svirao flautu, pisao pjesme i nosio solufe puno prije Poul Krebsa i vašeg kolumniste.

Evo šta sam skontao:

Marijan Beneš je bio prvi Bosanac - zvijezda borilačkih sportova.