Prvi rock autor

To je bilo nevjerovatno za drugu polovinu '60-ih godina prošlog  vijeka, kada su grupe uglavnom snimale prepjeve stranih hitova... i teško uspijevale doći do studija i singl ploča.

Da bi mladi "električari", koji su imali i izvrsno prigodno ime Grupa 220, dobili priliku da snime čitav album svojih autorskih pjesama na našem jeziku - morali su napraviti nešto veliko u komercijalnom smislu i tako steći povjerenje diskografa.

Taj veliki "singl uspjeh" momci iz Grupe 220 ostvarili su 1967. kada su uspjeli prodati čak 50.000 primjeraka "male ploče" s pjesmom koja se danas pominje u našoj staroj dobroj rubrici...

Ako vas neko probudi i pita usred noći

U današnjem izdanju rubrike "Ako vas neko probudi i pita usred noći" dajemo vam najnovije upute šta da uradite ako vas neko usred noći probudi i pita:

"Koja je prva rock pjesma 'domaćih autora' na našem jeziku postala hit?" 

Vi mu pribrano, bez obzira što ste se tek probudili odgovorite:

"To je bila pjesma Osmijeh od Grupe 220."            

Zavisno od raspoloženja nakon buđenja, "vrlom pitcu" možete dodati podatak o godini 1967. i 50.000 prodatih singlica. Također, da je autor muzike i teksta Drago Mlinarec, koji je iduće godine napisao i većinu pjesama na LP-u Naši dani.

Dakle, Drago Mlinarec smatra se prvi rock autorom na "našim prostorima", zapravo "prvim rock kantautorom" jer je bio pjevač Grupe 220.

Pola vijeka od objavljivanja "prvog rock albuma na našim prostorima" je idealna prilika da istaknemo važnost autorstva.

Autorstvo je najbitnije jer su sve na ovom svijetu pokrenuli autori! A  države poput Švedske, nakon uspjeha grupe ABBA, skontale su da podstiču autore jer oni, autori, između ostalog, i donose "novac iz inostranstva" toj istoj državi.

Zato tamo ako u kafani svirate tuđe stvari... tako malo ćete zaraditi da vam se više isplati svirati svoju muziku.

A ako svirate svoju muziku kod nas – gazda vas više neće zvati...

Možemo samo zamisliti kako je to izgledalo prije pola vijeka. Sjećam se da je gitarista Radomir Mihajlović Točak jednom opisao svirke po "igrankama": "U to doba svaki pokušaj sviranja svojih stvari doveo bi do odlaska publike..."

Lijepo bi bilo da se ja okanem meni omiljene tehnike "prepričavanja" i pustim autora da priča!

Ako vas zanima svjedočenje Drage Mlinarca o tim vremenima preporučujem vam ovu emisiju iz serijala Rockovnik koja je snimana prije 15-ak godina:

Sve behara i sve cvjeta

U našoj povremenoj rubrici koja ide samo u proljeće i zove se "Sve behara i sve cvjeta" prilažem slike japanske trešnje kod Medicinskog fakulteta:

Malo foliranja na kraju

U prošloj kolumni priložio sam vam pjesmu Penzioneri na more idu zimi koja vjerovatno ne bi nastala da nisam čuo Dragu Mlinarca i njegovu pjesmu Penzioneri.

Haha, nikad nisam bio posebno originalan, da sad ne koristimo grublje izraze... Uvijek sam bio "loša kopija" poznatih muzičara:

Elvis J. Kurtović: Loša kopija Brege

Čovjek koji je bio pionir u rock-autorstvu na našim prostorima, u čijoj su Grupi 220 učili zanat muzičari koji će kasnije prodrmati muzički svijet kroz Parni valjak, Aerodrom i Film, iskusni stariji muzičar koji je producirao prvi album talentovane grupe Azra, prije ne znam koliko godina našao se u društvu moje poznanice... koju vidim "s godine na godinu".

I kaže ona meni jednom davno:

"Znaš koga sam vidjela, ko je pitao za tebe, gdje si, šta radiš..."

"Ko?"

"Drago Mlinarec!"

"I šta si mu rekla ?"

"Rekla sam mu istinu, da ništa ne radiš..."

"I šta je on rekao?"

"Puno ga pozdravi!"

I tako ću, bez obzira na većinske nesimpatije prema rubrici "Malo foliranja na kraju", završiti kolumnicu s rečenicom koja mi izmami "ne mijenjaj nikada svoj osmijeh blag" tip osmijeha...

Pozdravio me Drago Mlinarec!