Teferić za pamćenje

Uvijek nastojim sa nekim spektaklom započeti svoju kolumnicu, a slično je jedne davne godine čuveni reditelj-inovator Dušan Makavajev zamislio da počne svoj film. Radilo se o posveti pionirima kinematografije braći Lumiere i njihovom čuvenom "Izlasku radnika iz tvornice Lumiere" - prvom filmu od koga je sve i počelo.

Namjestio se Mak sa svojom ekipom kod kapije jednog velikog kombinata u istočnoj Srbiji gdje se dešava radnja njegovog filma tačno u vrijeme kad svira sirena i radnici izlaze iz tvornice. Sve su objektive podesili, sva namjestili kako treba... kada nastupa katastrofa!

Iz tvornice umjesto radnika... IZLAZE SELJACI!

U gunjevima, opancima...Vizuelno - Pravi seljaci!

I propade "remake" braće Lumiere...

Kao što pokušavam spektakularno početi kolumne - tako se trudim i staviti glamurozan naslov. Slično kao što su albumi grupe Queen naslovljivani po filmovima braće Marx (A Night at the Opera, A Day at the Races ...) moje kolumne naslove duguju pjesmama Indire Radić (Vesele su moje depresije , Imali smo nismo znali...).

Kada nisam u mogućnosti da cijelu kolumnu tako "profiliram" ja bar priložim neku njenu pjesmu koja bi se dopala i nama ljubiteljima rock muzike. Nekada je to Indirina verzija kultne pjesme grupe Drugi način - Piši mi, a danas prilažem jednu kompoziciju koja će se dopasti i svim ljubiteljima američke grupe KISS:

Nevjerovatno je kako dobra provala "uđe u sistem" slično kao što vam neki horor film "uđe u san"... pa zbog toga i ne gledam horor filmove (a ne zato što me mogu prepasti maske i kečap na filmu!).

Bio sam neki dan na koncertu Darka Rundeka i odmah se sjetio jednog putovanja avionom u Skopje, gdje smo istim letom išao naš band i band Darka Rundeka.

Uvijek na šalu spremni gitarista Rundekovog sastava Žan Jakopač odmah se svezao jedne zgodne stjuardese i krenuo da je šarmira svojim provalama. Prvo je malo glumio putnika koji se boji aviona, pitao je "Kako se vi ne bojite toliko letjeti?", pa je onda stalno nešto izmišljao da mu treba od stjaurdese... Uglavnom nije ju puštao na miru, posebno ohrabren tihim smijuljenjem ostalih putnika. Ona je morala biti ljubazna premu njemu, takav joj je posao, a i on je bio ljubazan. Samo je bio dosadan... :)

I kad smo sletjeli u Skopje došlo je do provale koje se uvijek sjetim u avionu .Znato ono kad izlazite iz aviona i pozdravljate se sa stjuardesama. Kad je Žan prolazio pored svoje "nove ljubavi" tužno joj je saopštio ono što je upravo primijetio:

"Jao vi se svim putnicima osmjehujete... A JA MISLIO SAMO MENI!" (šmrc, šmrc...)

Glavna tema - nedovršeni spot

Tih godina kada se Žan uvaljivao stjuardesi snimali smo spot za jednu pjesmu sa albuma "Fildžan viška" na Vrelu Bosne. U pjesmi se pominje Ilidža, roštilj i odbojka (bila je to naslovna pjesma sa albuma) i činilo se idealnim da iskoristimo tradicionalni Prvomajski uranak, malo proroštiljamo i poigramo lopte, snimimo nekoliko kadrova u fijakeru itd... i popodne krenemo za Klokotnicu u okolini Doboja na koncert. Rečeno - učinjeno i evo vam nekoliko scena sa snimanja koje je u doba kad nije bilo digitalnih foto-aparata svojom starinskom kamerom ovjekovječio naš bubnjar Trak.

Baš smo lijepo uživali snimajući scene za spot što se, nadam se, vidi iz priloženih slika. Bilo je to prvi put da lijeni rokeri zaista odu na Vrelo Bosne i Prvomajski uranak i naravno pogubili smo se u gužvi i krkljancu još oko Stupa... Nigdje radnika slično kao kod "remakea" braće Lumiere,  uglavnom mlađa raja, skockali se kao da će u publiku TV emisije "Zvezde Granda", a i mi se dotjerali "za spota" i svi bulje u nas, pokazuju djeci prstom u mene "eno ti ONOGA!" (ne znaju mi ime, ali znaju da sam nekakakav glumac ili pjevač...).

U jednom momentu smo skontali da se predugo čeka da se pređu oni mostići pa smo skinuli tene, zasukali nogavice i pred kamerama prešli na drugu stranu kroz vodu bosonogi, na oduševljenje mlađarije.

Dvije su cure prišle da nam zatraže autogram i odmah smo im rekli "vi ste sada manekenke - upadate u spot!".

Bila su to zlatna vremena, kraj 90-h kada su se bezbrižno pekli ćevapi i sudžukice na Vrelu Bosne i kada "visoki predstavnik nije koristio svoje Bonske ovlasti" da nametne zabranu roštiljanja na tom popularnom izletištu...

Sutradan je u novinama pisao da je bilo oko 50.000 ljudi! Pogledate - a stotine roštilja gori i gomila lopti u zraku... Koji meraque! Koji.. .Woodstock papaka!

I još je sutradan u Avazu (ili je to bilo Oslobođenju?) u tekstu "Teferić za pamćenje" pisalo i da se popularni Elvis J. Kurtović u svom poznatom stilu prošetao Vrelom Bosne...

U fijakeru! (naravno ta slika ide na naslovnicu )

Oni nisu skontali da mi snimamo spot, mislili su da je stari roker koji spava do 12 stvarno došao na Woodstock...

Šteta što je materijal za taj spot izgubljen. Ima tu snimljen i Halid na koga smo naletili dok smo prolazili pored kafane "Šetalište" gdje se proslavljao Prvi maj... Halid nam daje crveni karanfil koji se vidi na mom sakou!

Radni naslov kolumne je bio "Izgubljeni spot", u stilu predhodnih kolumni koje su govorile o izgubljenim skečevima ili manifestima novog primitivizma - ali mi se toliko dopao naslov iz novina "Teferić za pamćenje" da on ide kao naslov opisa prvomajskog uranka koji se srećom potrefio u vrijeme kada "visoki predstavnik" još nije bio zabranio roštiljanje na Vrelu Bosne...

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.