Pulsirajuća kolumnica

Neki turisti davno u New Yorku htjeli su da obiđu čuvenu koncertnu dvoranu Carnegie Hall. San svih muzičara je da tu zasviraju, a to je posebno lijepo prikazano u filmu Buena Vista Social Club...

Nisu tačno znali gdje se nalazi i negdje u tom kvartu vide oni Afroamerikanca koji vuče kofer s nekim instrumentom. Pomisle da bi on kao muzičar morao to znati. I jedan od turista ga upita:

"Excuse me Sir, how do I get to Carnegie Hall?" (Oprostite, gospodine, kako da dođem do Carnegie Halla)
"By praciticing, man, practicing!" (Vježbom, čovječe, vježbom), odgovori mu čovjek, nastavljajući vući svoj teški kofer sa instrumentom...

Vaš kolumnista "nije za Carnegie Hall", ali je nekako uspio da nađe čuveni Village Vanguard umoran od ispraznog života rock zvijezde (ploča - turneja - skandal, skandal - turneja - ploča, skandal - skandal - skandal...) u poznim danima svoje karijere okrenuo se još ispraznijem zanimanju koje su naši stari znali definisati kao "mlaćenje prazne slame".

Novina koju danas uvodim je rubrika "Update and service pack" mlaćenja prazne slame, pa vam danas prilažem nedavno pronađeni video fazona ukradenog od "Sedmorice mladih" i opisanog u nedavnoj kolumni:

Pulsirajuća kolumna

Primijetio sam da ostali kolumnisti imaju temu o kojoj pišu.

Meni je to naporno pa planiram da uvedemo inovaciju u tu oblasti i ukinemo temu o kojoj ću pisati!?

Vi se pitate kako će "mlatitelj prazne slame" to uraditi, a on vam odgovara:"Pomoću koncepta pulsirajuće kolumne!"

Vaša "loša kopija Brege" je inspiraciju za svoj izum našla u terminu "pulsirajuća arhitektura".

Počeo je da ga upotrebljava arhitekta Amir Vuk Zec za brojne lokacije u našoj zemlji na kojima mještani počinju da grade objekte, pa kako vrijeme odmiče tako za sina koji se ženi nadograde sprat kuće, dodaju i ruše pomoćne objekte...pa arhitektura bukvalno "pulsira" u vremenu i prostoru. Ovaj fenomen je povezan i s pojavljivanjem tzv. kuća-fenjera, ogromnih objekata (uglavnom bez fasada) u kojoj samo žmirka svjetlo na jednom spratu. Taj dio objekta je jedino završen i useljen, tu žive usamljeni djed i baba čija su djeca, predviđena za ostatak pulsirajuće zgradurine, davno otišla u Njemačku...

Moja pulsirajući kolumna nastavlja se s budućnosti:

Ušli smo u 2020. godinu, ali treba već da razmišljamo o 2021. i kako da najbolje obilježimo stogodišnjicu otpora omladine protiv nacionalno obojenih sportskih kolektiva u Sarajevu. Naime tih godina su aktivni bili klubovi SAŠK, HAŠK, Makabi, Slavija, Đerzelez...a mladi radnici sa željeznice su 1921. godine osnovali svoj klub za omladinu svih vjera i nacija. I evo - nakon sto godina ovaj klub je nadživio svoje "nacionalne" savremenike!

Kada je Hajduk slavio stogodišnjicu ugostili su legendarnu Barcelonu. Ali, došao je kombinirani tim, bez Messija.

Pa ja sada nešto realno procjenjujem. Kako je Barcelona grad pobratim Sarajeva, puno nam je pomogla, ima izgleda da nas poguraju da se neka takmičenja Zimske olimpijade organizuju kod nas... eh, može li se nekako srediti da Želji za stogodišnjicu iz ovog prijateljskog grada na proslavu dođe u punom sastavu...Espanyol?

Sarajevo kakvo je nekad bilo

Kontam za staru rubriku "Sarajevo kakvo je nekad bilo" govoriti o Ciglani, odnosno današnjem naselju Ciglane iz vremena kada sam ja bio mali. I priložiti lažnog i pravog Valtera kako 1972. počinju tuču kod današnjeg Robot komerca...a lažni Valter završava svoje učešće u filmu negdje oko današnjeg Binga:

Danas ćemo pogledati još starije Sarajevo...Šta je bilo kod robne kuće "Sarajka" (otvorena 1975.)?

Kako je 1956. godine izgledao taj dio Titove možete pogledati ako premotate na 4.05 ovog dokumentarca o proslavi 1. maja. Vidjet ćete da nema ni zgrade Feroelektro-Banka-Kino Dubrovnik. Bina za funkcionere nalazi se oko današnje kafane Hippy klupa, a na 7.17 vidi se da tada nije bilo ni nebodera u kome se nalazila kafana Park.

Kombinovani prenosi

Kad ja umrem otići će i posljednji čovjek koji se sjeća košarkaša koji su imali stomačić!?

Naime u moje doba je bilo starijih i ćelavih košarkaša koji su još bili korisni za tim (imali su masu i znali su se gurati) i koji su, na oduševljenje nas djece, imali stomačić!

Današnji NBA igrač Nikola Jokić podsjeti me na nekadašnje asove Pruga, Marelju, Farčića...I često pomislim kako u to doba reporteri nisu koristili izraze kao air ball, missmatch, floater...

Nedavno su me ti današnji moderni komentatori nasmijali dok su prenosili prvi "multi" NBA prenos. Tehnologija je toliko napredovala da cijeli svijet iz USA može da gleda i "kombinovane" prenose raznih utakmica ove lige. Oduševljeni voditelji su se prisjećali kako su nekada NBA prenosi bili rijetki, a povukli su i paralelu s nekadašnjim radio-prenosima.

Kada je reditelj iz USA odlučio da promijeni grad i utakmicu nasmijani voditelji su komentarisali: "A da vidimo šta ima novo NA KANTRIDI!?"...

P.S.: Dok sam na netu tražio nekadašnji izgled Titove ulice "oko Parkuše" na internetu ugledah slatku sliku koja će se dopasti svima koji su nekada "visili" u ovoj popularnoj kafani. Morao sam je odmah "visiteljima iz Parkuše" proslijediti preko društvenih mreža...

Baš je nekad znalo bit fine raje u Parkuši... pic.twitter.com/OSvTo1sDIT

— Elvis J. Kurtovic (@MirkoSrdic) January 26, 2020