Filter Jugoslavija

Neko je na Facebooku objavio da su mu u školi najdraži bili časovi muzičkog - kada nastavnik izvadi harmoniku i pred đacima vježba narodnjake koje naveče svira u kafani.

Ja nisam ta generacija, meni je u osnovnoj školi "Ahmet Fetahagić" muzičko predavala jedna fina gospođa koja nam je svirala klasiku na harmonijumu, a kasnije se ispostavilo da je mama dobitnika "Oskara" (opet se ja foliram, ali šta ću kad je bilo tako, a ne smijem da lažem. Ubio bi me otac da lažem...). Kad je muzika u pitanju već sam vam pričao kako sam muziku prestao slušati 70-ih godina, razočaran raspadom grupe Deep Purple. Slušao sam, doduše, pomalo i Whitesnake, ali "nije to - to"...

Sjećam se muzike s derneka, kada bi se nakon ploča i kaseta prešlo na gitaru i pjevanje. Sjećam se i mog starog koji je jednom zamolio: "Meni djeco ne smeta, ali zbog komšija, ako bi moglo za OKTAVU tiše..."

U mojoj raji je bilo takvih muzičkih talenata da smo imali i pravu opersku pjevačicu koja, kad atmosfera dostigne vrhunac, rasturi na derneku sa nekom opernom arijom. Eto, "kako je nekad bilo"...

Za baletnu umjetnost bili su specijalizovani Zena i Nele. Zena bi bio baletan, a Nele balerina i oni bi pijani zasmijavali raju, i tu i tamo bi se razbili kad pijani "baletan" zaboravi da uhvati "balerinu" koju je predhodno bacio u zrak... Kad su kasnije postali humoristi nešto slično su izveli u TLN skeču u kome se pjeva "Pape, Pape, Pape Sušić".

Nešto od Zenitove recitatorske umjetnosti zabilježeno je na albumu "Pušenja" gdje on par sekundi izvodi Brelovu Ne me quitte pas, no, nažalost, nije sačuvan jedan od "highlight" momenata naših derneka kada on mrtav ozbiljan izvodi revolucionarnu pjesmu Komandant Sava.

Znači - raja su u "raspoloženju", pjevaju se razne pjanske pjesme, a Zenit, nakon što je, glumeći velikog flamenco gitaristu izveo Blue Spanish Eyes", ustaje i u fazonu čuvenog opernog pjevača pjeva Komandant Sava.

Niko mu se ne smije i ne govori da se provaljuje, nego se svi prave da su oduševljeni njegovom interpretacijom! Nažalost, ne mogu da vam priložim Zenitov nastup iz nikad snimljenog koncerta "Dernek na Koševu" serijala "MTV- Untuned"... ali vam zato mogu predložiti da poslušate ovu verziju "Komandanta Save":

Ne znam čitate li komentare ispod tekstova na portalima. Ja imam običaj, i "uštelio sam se" da ne gubim puno vremena na psihopate koji vole sve da komentarišu i da brzo pronađem nekoga ko zna nešto o temi. Bio je jedan tekst o smanjenju nataliteta u Finskoj, zemlji s visokim standardom koja daje podsticaje mladim ljudima da "prave djecu". Komentari su bili otprilike kako su ljudi postali sebični, ne žele djecu itd... ali, jedan komentar mi se učinio jako zanimljiv pa ću ga podijeliti sa vama.

U njemu je pisalo da su ljudi nekada pravili puno djece DA IM BUDU RADNA SNAGA! Kako su vremena promijenila i danas moraš više da ulažeš u djecu (mobiteli, strani jezici, sport, umjetnost...) nego što dobijaš od njih (rad na njivi, čuvanje goveda, da te pazi u starosti...) ljudi su odustali od "pravljenja djece"!?

Ljudi su, po toj teoriji, uvijek i bili sebični, a ne samo danas...

Kad smo već kod djece i roditelja vrijeme je za našu rubriku:

Uspjesi djece poznatih rokera

Kako se poznati rokeri uglavnom žene s glumicama, nekada se desi da njihova djeca ne krenu "očevim" nego "majčinim" stopama u životu, o čemu nam govori i današnje izdanje naše stare dobre rubrike Uspjesi djece poznatih rokera:

Kraj kolumne sa pokušajem poente

U našoj staroj dobroj rubrici Kraj kolumne s pokušajem poente zaključićemo da je generacija kojoj pripada moja malenkost i "operni pjevač" Zenit dočekala da jedan narodnjak uđe u elitno društvo revolucionarnih i rodoljubivih pjesama, rezervisano za ozbiljna djela kao što su "Uz maršala Tita" ili "Komanadant Sava" s početka kolumnice.

Interesantno je da je kompozitor "prvog revolucionarnog narodnjaka" Milutin Popović Zahar svojevremeno kao mladi pravnik zaposlen u Energoprojektu spasio život mnogim našim radnicima u Ugandi tako što je naučio tamošnjeg oficira Idi Amina pjesmu Mujo kuje konja po mjesecu.

Kada je ovaj zloglasni diktator državnim udarom došao na vlast manjinska plemena i strani radnici našli su se u opasnosti. Zahar je došao da ga moli da ih pusti kući, a Idi Amin ga je odmah prepoznao i zapjevao Mujo kuje konja po mjesecu...

Pjesma Jugoslavijo (Od Vardara pa do Triglava) Milutina Popovića Zahara imala je neparni ritam i radni naziv Makedonijo.

Interesantno je da originalna verzija ove pjesme nije oslobođena famoznog "poreza na šund"!

No kako ju je narod zavolio, a navodno se i Titu dopala, ne samo da joj je ukinuta oznaka "šund" nego je počela i da bude poželjna na raznim manifestacijama! Već sam vam opisivao kako moja generacija nije imala maturske proslave jer je u maju 1980. umro drug Tito i bila je dugotrajna žalost u zemlji. Nije bilo muzike, no mi smo šetajući poslije manifestacije "Crveni karanfil"
u maturskim odijelcima i haljinicama začuli neku muziku iz podruma "Kabarea". Kad su vidjeli da smo maturanti, pustili su nas unutra gdje su stariji ljudi tajno dernečili uz band.

I svaki put kada bi milicija došla da nas opominje da je žalost i da nema svirke - cijeli klub bi uz pratnju banda otpjevao privlačni patriotski narodnjak Od Vardara pa do Triglava nakon čega bi nam rekli - "Hajde može još dvije pjesme, pa gasi muziku..."

I tako cijelu noć... :) :) :)

Zahar je kasnije postigao velike uspjehe s do tada nepoznatim sastavom Lepa Brena i Slatki greh, a od njegovih "rodoljubivih i borbenih narodnjaka" istaknimo pjesmu Živela Jugoslavija. Starije generacije još pamte kako je Brena sa ovom pjesmom zapalila publiku na stadionu u Temišvaru. I tako... Youtube (koji je u vlasništvu Google-a) "zna sve o meni" pa mi ponudi da, nakon što sam slušao razne pjesme od Zahara i Lepe Brene, poslušam i ovu:

Zahvaljujući novim tehnologijama koje razvijaju Youtube i Google tako spoznah da se ova pjesma, koja bi po istim kriterijumima kao i predhodna Od Vardara pa do Triglava lako mogla tih godina dobiti etiketu "šund", još uvijek pjeva!

I to mi potpuno poremeti "pokušaj poente" kolumnice gdje se kao nešto trebalo zaključiti da mi stari, koji smo popušili filter "Jugoslaviju", dočekasmo da narodnjaci počnu pjevati o njoj...i čim su narodnjaci počeli pjevati o njoj - ona propade!?

Ali šta ja znam...Nije mi to baš neki zaključak i kraj kolumne.

Bolje da, kao svaki iskusni demagog, umjesto odgovora postavim pitanje:

Zašto ovi mladi ljudi (čiji nastavnik muzičkog možda vježba na času narodnjake za tezgu) ovako glasno pjevaju zadnji dio refrena pjesme Lepe Brene?