Mrlja u mojoj karijeri

Na ovo ide maliciozni komentar mog druga: "Da bi napravio štetu - morao bi te prvo neko i čitati..."

Dobro, ne morate čitati, možete samo  gledati filmove i slike. Pripremajući Paul McCartney vikend na našem radiju...

Vikend sa: Paul McCartney na Radiju Sarajevo

... naišao sam na snimak koncertne promocije njegovog novog albuma koja je pomoću live streama prenošena iz Grand Central Station u New Yorku. Jedan od komentara ovog snimka bio je: "Ima 76 godina, a raja za njim još uvijek vrište!"

Nažalost, nisu svi idoli moje generacije dočekali Paulove godine i jedna fotografija na kojoj su zajedno prerano preminuli Bruce Lee, Jim Morrison i Jimi Hendrix ovih dana je oduševila ali i rastužila moje prijatelje na društvenim mrežama.

Mislio sam razvedriti stvar sa jednom fotomontažom, u isto vrijeme tako popljuvati sve one koji vole da se šlepaju popularnima i proganjaju širok raspon poznatih, od Edhema do Justina Biebera, uključujući i tri brata skijaša Zurbriggena (Pirmina, Armina i Nermina).

Mislio sam u photoshopu ubaciti sebe kao malog pionira s kapom i maramom (delegat muzičke omladine opštine Centar došao u posjetu L.A. pionirima da otpjeva pjesmu o drugu Titu) među trojicu velikana. Pa neka ostali šleperi popularnima crknu od zavisti!

Elvisov rebus

U naš staroj dobroj rubrici "Elvisov rebus" donosimo vam jedan prelagani zadatak. To što veze nemam sa photoshopom (nikad se neću uvaliti među legende iz prethodne slike) neka vam ne bude opravdanje ako ovo ne možete riješiti:

Djeca hoće popularne

Moje traume što nisam dovoljno popularan pa docrtavam sebe kao malog pionira uz nikad prežaljene mlade rahmetlije Bruca, Jima i Jimija vjerovatno vuku porijeklo iz mladosti.

Jednom sam poslije nekog koncerta sredinom '80-ih šetao sa Bajagom i djeca su ga opkolila tražeći autograme. Pokušao je da i mene malo zaposli i rekavši im "eto vam Elvisa, neka vam se i on potpisuje", na šta su bezobrazna sarajevska djeca odgovorila: "Nećemo Elvisa, hoćemo tebe!"

Šmrc. šmrc...

Sada imam drugih problema, ne radi muzika na Muzičkim stepenicama, ne svira više "Da Bog da crk'o rok'n'rol" i ostale pjesme zaslužnih muzičara:

Tišina umjesto glasa slavuja: Vandalima u Sarajevu smetaju Indexi, Bijelo dugme...

Druženje s popularnima ponekad zna biti bolno, kao i kad te muzičari koji su puno bolji od tebe pozovu da sviraš na jam session u nekom klubu. Jednom smo Ramba Amadeusa u Skoplju upozorili da ne ide u jedan klub, jer tamo sviraju prijatelji našeg gitariste koji su previše dobri.

Rambo se nije obazirao na upozorenje i rekao je: "Ako su malo bolji od mene - izaći ću da sviram, a ako su puno bolji... pustiću svog klavijaturistu na njih!"

Ima i slučajeva kada bi djeca da se slikaju sa mnom, a odrasli ih odvrate od toga. Jednom sam imao neke goste, stalno smo zaglavljivali, i ja sam onako mamuran nakon jutarnje kafice išao ispred njih. Kada su me sustigli jako su se smijali.

Na moje pitanje šta je smiješno, rekli su da me je jedna porodica dijasporaca prepoznala... Djeca i mama htjeli su se slikati sa mnom, ali im je tata rekao: "Ma, pusti ga... vidiš da je drogiran!"

Ima li me na biračkom spisku?

Provjerio sam na internetu: Ima me na biračkom spisku mjesta Koševo2c.

Ako opet kažu "nema te na spisku", odoh pred njima na internet da im dokažem da me ima, što i vama predlažem u temi naše stare dobre rubrike "Ima li me na biračkom spisku?"

Da li ste registrovani?

Glavna tema: "Mi smo, sine, siromašni"

I tako... U bogatim zemljama djecu uče kako su siromašni po prirodnim bogatstvima, pa trebaju biti vrijedni, učiti, raditi. Zato što nisu bogati!

Moj stari je slično govorio ("mi smo, sine, siromašni") iz nekih prizemnijih razloga, pa sam mu se poslije svetio tako što sam ga ogovarao pred rajom kako mi je, kad sam bio mali i želio, recimo, bicikl ili električni voz, znao govoriti: "Mi, sine, nemamo para... mi smo siromašni!"

Stalno su me prijatelji kritikovali kako sam grozan i ogovaram svoje starce.

Sve do jednom...

Kolega s posla mi je priznao kako je sa sinom ušao u prodavnicu igračaka i odjednom se našao u opasnosti. Visok datum, on "tanak" s parama, a malac navalio da mu se nešto kupi. Tada je nastupio preokret.

"Sjetio sam se tvog starog, tužno pogledao svog malog i rekao mu: "A, sine, mi smo siromašni... mi nemamo para!"

Mali A. je tužno, kao i ja nekada, pogledao svog oca i problem je riješen, pa vam danas preporučujem sličnu metodu, iako će me mnogi optužiti da ugrožavam pravilan razvoj psihe djeteta.

Nije naodmet pored izraza koje smo dasad savladali ("e, da si mi juče došao", "uradi mi to - ja ću se znati revanširati", "mislim ja na ono", "ko ti je ovo prije radio?") imati u svom rječniku i spasonosnu frazu: "Mi smo, sine, siromašni".

Pa počnite lagano da je uvježbavate i razmišljate o odgoju djece u bogatim zemljama.

Savjeti za scenariste

Većina današnjih scenarista nije služila JNA pa se moraju pouzdati u sjećanja nas koji smo u to doba mislili "da nam je neko uzeo godinu dana života". No, danas kontamo da je bilo dobro, što bi rekao Goran Bregović, "upoznati koji je prosjek ljudi u nas".

U jednoj TV seriji, nakon što je zabilježena u kolumnici, pojavila se pričica našeg druga muzičara koji je puštao muziku u vojničkom klubu pa mu je zastavnik prigovorio: "Čengiću, majka mu stara, jesmo li mi Jugoslovenska narodna armija ili jugoslovenska zabavna armija (jugoslovenska narodna armija druže zastavniče!)... Pa puštaj (majka mu stara) narodnu, a ne zabavnu muziku!"

Zato scenaristima (ako još čitaju moje kolumne i ne obaziru se na komentare s početka kolumne "da bi napravio štetu - morao bi te prvo neko i čitati") preporučujem da se pozabave pričicom o jednom starijem vojniku kome je služenje vojnog roka teško padalo.

Naime, uvijek je u jedinici među gomilom klinaca bio i poneki lik koji je do 27. godine života uspijevao odgoditi odlazak u vojsku vadeći se na fakultet, malu djecu...

Tako je neko od naše raje služio vojsku s jednim akademskim slikarom tih godina, čovjekom sa djecom, trbuščićem i prvim tragovima ćelavosti.

Nikako mu nije prijala vojnička disciplina, stalno je kasnio i bio nezainteresiran za učenje strojevog koraka, dijelova naoružanja, eksplozivno-minskih sredstava...

Klincima koji su sa tim starijim čovjekom služili vojsku posebno je smiješno bilo kako ga nikako ujutru nisu mogli probuditi.

Na komandu "Ustaj, vojsko!", on bi se samo okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati!

I tako je jednom prilikom desetar, koji nije bio njegovih godina i nivoa obrazovanja, smislio nešto bolje od uobičajene dernjave "Ustaj, vojsko!" koja nije davala željene rezultate.

Prišao je tiho akademskom slikaru koji je spavao i dreknuo mu se iz sve snage u uho:

"Hej, vojniče! Izgori Pikaso!"

Naslov kolumne

Razmišljao sam da li da stavim kao naslov "Mi smo, sine, siromašni", "Izgore Pikaso", ili nešto vezano za Paula, Bruca, Jimija i Jima i na kraju se odlučio za  "Mrlja u mojoj karijeri", mada u tekstu nisam pominjao nikakve mrlje u karijeri...

Tako ću prevariti one koji "ne klikću na moje kolumne", jedva čekaju da pročitaju nešto loše o meni, a i sviđa im se misao:

"Da bi napravio štetu - morao bi te prvo neko i čitati..."