Pele pjeva "Skalinadu"

U takvom svijetu nije mi do pjevanja, a ako me ponese atmosfera i zapjeva mi se na nekoj svadbi - ispostavi se da ne znam nijednu od pjesama koje se danas tamo tamo izvode.

Vaš "zasviraj i za pojas zadjeni" kolumnista se davno okanuo muzike i postao "naš ugledni makroekonomski i socio-gastro-geopolitički analitičar".

Ipak, današnju kolumnu počinjemo rijetkim prizorom u kome ja pjevam! Ovih dana mi je prijatelj poslao link s filmom koji je njegov prijatelj stavio na Facebook. U tom klipu, u mnoštvu finih ljudi slučajno se vidi i vaš stalno namrgođeni kolumnista kako se opustio i pjeva!? 

U "novoj sezoni sapunice" obećao sam ukinuti "nedovršene kolumne" koje bi obično završavale s "tema je zaista neiscrpna, ja sam je samo dotakao, a vi me dragi čitatelji dopunite u komentarima ispod ako znate nešto više o ovome..."

Varalica bi da mu drugi "pišu kolumne i skupljaju klikove i lajkove"!

Poludovršena kolumna koja mi se vraća u misli govorila je o omotima albuma.

Elvis J. Kurtović: Omoti ploča

Jedan omot mi pada na pamet kad me uhvati neka kriza u životu. Skoro svaki dan prisjetim se omota albuma Crisis? What Crisis? grupe Supertramp i kažem sebi: "Kakva kriza, Elvise? Nema krize!"

A onda pomislim na još jedan njihov omot. U pitanju je album Breakfast in America. Kad ih je "prošla kriza" snimili su ovaj album koji je do sada prodat u 20 miliona primjeraka!

Kažu da je doručak najvažniji obrok, zaslužuje da se o tome snimi pjesma i album, a tipična američka konoboraca je zaslužila da se nađe na omotu albuma, stilizovana kao Kip slobode!

Provala kojoj se niko nije smijao

U našoj staroj dobroj rubrici "Provala kojoj se niko nije smijao", evo jedne dosad neprepričane provale na koju se niko nije nasmijao prije 37 godina, pa da provjerimo hoće li se "niko nenasmijati" i danas.

Moj drug završio služenje vojnog roka u Puli, sjeo na voz, i u Zagrebu skontao da bi mogao za Sarajevo avionom! U Puli ga nikako nisu puštali u grad pa nije mogao potrošiti pare što su mu starci slali. Hoće, a i "može mu se", da kući stigne što prije - avionom!

I na aerodromu sretne svoje školske drugove Vladu Čapljića i Edina Ćurića koji su se s ostalim fudbalerima Želje vraćali za Sarajevo nakon utakmice protiv Dinama.

Tada je trener bio liberalni Ivica Osim pa društvo "udari po pivama" dok su čekali ukrcaj.

Atmosfera je bila ugodna dok najednom usred leta nije otkazao jedan motor na avionu! Počelo je naglo propadanje, žene su vrištale... Panika u avionu!

Stariji čovjek, član uprave Želje, tada je krenuo porediti "plave s Grbavice" s Manchester Unitedom, što ostalima nije bilo smiješno.

A pogotovo im nije bilo smiješno kada je usred "krize" izvadio svoju ličnu kartu i obratio se ostalim putnicima:

"Hajmo sada svi, stavimo lične karte u usta i čvrsto stisnimo zube da nas poslije lakše mogu identificirati!"

Nakon što se ni mi nismo nasmijali našoj rubrici "Provala kojoj se niko nije smijao" vrijeme je našu sve popularniju rubriku "Senti-menti".

Senti-menti

Provozao sam se žičarom nakon skoro 30 godina!

Moderna je, brza, udobna, ali ono što me raznježilo pri povratku s Trebevića je mala kabina stare žičare koju su stranci i djeca drugačije posmatrali nego mi stariji. Jedan čovjek mojih godina je sjetno prokomentarisao: "Ovo je moja žičara!"

Pele pjeva "Skalinadu"

Napustio nas je veliki Oliver Dragojević.

Završimo kolumnu s jednom njegovom pjesmom koju je rado pjevao čuveni Pele, fudbaler koji je volio da pjeva i svira gitaru. Slavni Brazilac je pjesmu čuo u klupskom autobusu Cosmosa iz New Yorku od svojih suigrača Jadranka Topića i Vite Dimitrijevića. Dopala mu se, naučio je tekst i zapjevao...

Uskoro su Skalinadu s ovom trojicom počeli pjevati i ostali igrači Cosmosa, a puštana je i na stadionu prije početka utakmica kao neformalna klupska himna.

Skalinada, skalinada

tu se penje, tu se pada

to je sudba, to je nada

skalinada

skalinada, skalinada...

svaki korak, jedna skala

svaka skala, jedna nada

skalinada...