Burt Bacharach

Ima nešto u toj misli, nevezano za vino, nešto što pomalo korespondira i s izrekom "De gustibus non est disputandum (o ukusima se ne raspravlja)".

Nego odmah šakom u glavu!

Neke korisne stvari čuo sam i u mladosti, upamtio, pa analizirao kada sam porastao. Poput riječi starog Zuke Džumhura (1920-1989) da naš čovjek od imovine i namještaja mora imati dva spakovana kofera, kako bi bio uvijek spreman na bijeg...

Još jednu stvar nekada nisam kontao, ali sam je upamtio za budućnost kad porastem.

Kao mali gledao sam TV emisiju iz kulture i upamtio riječi jednog poznatog i nagrađivanog kompozitora klasične muzike koji je rekao: "Za mene je Burt Bacharach najveći kompozitor našeg doba!"

Vrlo rijetko za to doba da neko iz svijeta "ozbiljne" muzike tako hvali nekoga iz svijeta "popularne" muzike.

Za potrebe kolumne u kojoj sam priložio "kako Emerson, Lake & Palmer prže Čajkovskog"…

Elvis J. Kurtović: Roll over Čajkovski

… istraživao sam original te pjesme "Nut Rocker" i našao da je jedno vrijeme, početkom '60-ih na BBC-u bilo zabranjeno puštati rock obrade djela klasične muzike! To je ocijenjeno kao "skrnavljenje klasike"...

Eto, sjećam se da sam već '70-ih u TV emisiji čuo od poznatog kompozitora klasične muzike da je za njega Bacharach, kompozitor pop muzike, "najveći u svim kategorijama"!

Ostade mi to u sjećanju, pa kada god bih čuo nešto o njemu pomislih "najveći kompozitor našeg doba". Pratio sam njegov rad i s velikim zadovoljstvom pročitao da je nedavno, s 90 godina života, radio na novom albumu bivšeg saradnika Elvisa Costella.

Vikend sa: Elvis Costello na Radiju Sarajevo

Nešto mi nije dalo mira, kao da sam predosjećao, upitah neke mlađe ljude od sebe, izuzetno obrazovane i pametne, ljubitelje muzike, znaju li ko je Burt Bacharach? Nikad čuli!

I šta nam je raditi? Hmmm... "Profesor Baltazar je mislio, mislio i..."

Skontao sam da meni utorkom izlazi kolumna na našem portalu te da, u cilju popularizacije pravih vrijednosti, naslovim kolumnu imenom čuvenog kompozitora čije su melodije svima poznate, ali možda nisu čuli za njega.

Zatim ću priložitu jednu njegovu pjesmu koju i danas rado izvode mlađe generacije muzičara:

Zatim ću vam predložiti da poslušate neke njegove pjesme, a predlažem redoslijed: "I'll Never Fall in Love Again", "Do You Know the Way to San Jose", "The Look of Love", "(They Long to Be) Close to You", "Walk On By"...

Kada je u pitanju "I Say a Little Prayer", mada ju je u originalu pjevala Dionne Warwick, njegova "glavna pjevačica", predlažem da prvo poslušate verziju od Arethe Franklin:

Zaključak i pouka

Burt Bacharach je – najviše u saradnji s tekstopiscem Hal Davidom – napisao toliko divnih pjesama, da mi je žao što mnogi ljudi nisu čuli za njega. U znak protesta protiv krivih vrijednosti koje se danas propagiraju, i želje da se vrate prave vrijednosti, naslovit ću rubriku "Burt Bacharach".

Možda neko klikne, pročita, posluša pjesme i upamti ime kompozitora. To će biti moj skromni doprinos borbi protiv zaglupljivanja koje je, kao što vidimo nakon tolikih godina "rada na terenu" počelo da daje značajne, iz godine u godinu sve veće rezultate...

Posljedice zaglupljivanja osjećaju se i u sve boljoj prodaji kofera iz Zukine priče s početka kolumne.

Dobro, nisam ni ja nešto dao doprinos borbi protiv zaglupljivanja sa svojim praktičnim savjetima "kako se ulizivati i šlepati", "kako se nepozvan uvaliti na dernek", sa svojim rječnicima stranih riječi za drage pojmove (guzovača-asshole brandy)...

Odustaću u današnjoj kolumni od nezasluženog intervjuisanja ljudi koji su dugo "u paru" (momak i djevojka) išli dotjerani i sa okićenim autom nepozvani na svadbe po restoranima da se džaba najedu i napiju! Ako bi ih pitali "ko ste vi?", samo bi rekli "prijatelji mladoženje" i mirno prišli žderačini.

Interesantno je da su samo jednom pozvali mladoženju da "identifikuje svoje goste", a i tada su pušteni na svadbu! Mladoženja se obradovao svojim "prijateljima"!?

Odustajem danas i od savjeta za ekonomično druženje s popularnima (već smo naučili da popularni neće da časte nepopularne!)

Zato kolumnu završavam s komentarom ispod klipa za jednu "jednostavniju" pjesmu Burta Bacharacha. U pitanju je bila dobrotvorna akcija, pa je želja kompozitora vjerovatno bila da se dođe do što šire publike. A pjesma "koju mogu svi pjevati" je izuzetno lijepa:

I dok je većina komentara ispod spota išla u smjeru "liči li Whitney Houston na svoju tetku Dionne Warwick?", "ko ljepše pjeva - tetka ili sestričina?"... neko kao da je pročitao moju kolumnu (koju još nisam napisao) pa je prokomentarisao:

"And nobody pays any attention to the piano player. That's the great Burt Bacharach, folks! Have some respect. He wrote the majority of Dionne's hits."