Savez za bolju prošlost

KAO PRVO, DA KUCNEM U DRVO: Na kraju, i na početku, super je ispalo što je Čola otpjevao svoj novogdišnji koncert raji na Marijin Dvoru. Iz million razloga: puno Sarajevo, svi nasmijani, pune kafane, pune pekare, puni, što se kaže, smještajni kapaciteti, i nijednog većeg incidenta. I vjerovatno, nekoliko miliona zarade za grad. E sad, jesu li svi računi fiskalno provučeni – bezbeli da nisu - ali ovakvu državu stvarno ne treba žaliti. Pogotovo ne kad je izdriblaju smrznuti ulični prodavci.

KAO DRUGO, TRAJALO JE DUGO: Kako god bilo, napuniće se poreske bisage za plaće onom ološu koji sjedi u klupama samo tristo metara od mjesta gdje je Zdravko otpjevao svoj prvi novogodišnji koncert u rodnom gradu i – mirna Bosna.

Odnosno, nešto manje nelagode kad nas negdje u komšiluku upitaju ono glupo pitanje koje smatraju magičnim: “ A je li istina da to nije više ‘ono’ Sarajevo?” E pa, rođaci, i jeste i nije. I zahvaljujući Čoli koji je sav treperio od hladnoće u onom crnom kaputu, ali ‘profesionalno ‘odradio’ svoj koncert, od tri sata. Što se kaže, i bog nekad dobre pogleda, pa je i manjak padavina utjecao na to da je sve – od stare Uprave šuma, do iza Zemaljskog muzeja, bilo puno. Dakle, bravo. I Čoli i Sarajevu.

KAO TREĆE, BOLJE BITI NEĆE: Već danas nestalo je vode u dijelovima grada u kojima nije bilo redukcija. A po društvenim mrežama traju besmislena prepucavanja kome je bilo bolje. Nema te pozitivne energije koju, čim se pokupe novogodišnji ukrasi i prebroje pare od pazara koje su ostavili turisti koje ovdašnji ‘politikaneri’ ne mogu uništiti. Čim upalite tv i 1. januara ugledate, recimo, Dragana Čovića kako nešto mrsi o budućim koalicijama i radu političkih stranaka, poželite da ste kilometrima daleko, i da zaboravite da postoji ovaj tužni komad planete. Ti se usudi pojačavaju svake dvije, odnosno četiri godine, kad se održavaju opći izbori, a ova 2018. Je upravo takva. Izborna. I ostaće tako.

ODLAZIŠ NA SREĆU, PREŽIVJEĆU:  Ima vic, kaže ovako. Pitali vehabiju gdje će on za Novu godinu. On kaže: “Svugdje pomalo.” Malo i nije smiješno, ali je, nekako, super da iako se okolo sa svih strana prijeti strahom i zaoštravanjem po Zapadnom Balkanu nije bilo nikakvih većih incidenata niti terorističkih napada. Ljudi slave, a brižljivo se kriju podaci o tome koliko ljudi ide tražiti sreću van granica svojih zemalja. Nakon što se gradovi za Novu godinu napune, zemlje se prazne i to je trend koji će se nastaviti.

ČINI MI SE GRMI, ČINI MI SE SIJEVA: Svetlana Ražnatović, poznatija kao Ceca, na tezgu u Banju Luku došla je helikopterom Vlade Republike Srpske. Što je izazvalo grmljavinu opozicije. Što bi se reklo, šta ste očekivali, da vam Dodikov helikopter donese pravog Deda Mraza!? Ili, barem, Draganu Mirković da sa starim dobrim Jose Felicianom otpjeva duet Don’t go away. Malo sutra: tamo će uvijek biti tako kako Milorad naredi. Dalo im se.   

IZGORE PLANETA, BIĆE PROPAST SVIJETA: Utrka gradova ko će dovesti veću ‘zvijezdu’, pored kompetitivnog, poprima i komični karakter: Lukas u Beogradu, Doris u Zagrebu, Joksim(ović)na Jahorini, Merlin u Dubrovniku, Lažno Dugme i prava Dubioza, u Budvi, gdje su, tradicionalno, dočeci na otvorenom vrhunski, a honorari za izvođače – najveći. Ako – reklo bi se – ko radi i koga narod  (odnosno vlasti, makar bile i gradske) hoće, neka zabavlja ljude. Stara američka poslovica ionako kaže da nema biznisa do šou-biznisa, pa se ljudi i ‘prime’ na to da ‘dokazuju’ kako je Merlin veći umjetnik od Čole. Nemojte, živi i zdravi bili, praviti nauku od banalnog. Estrada je manje – više  svugdje polusvijet, od Sinana do Sinatre. Svakom svoja nafaka.

PIĆE ZA MLADIĆE, BANKU ZA IGRANKU: A nafake, rekosmo, ima, a zna se dogoditi da se oko nje i potuku. Slagao bih kad bih rekao da nije bilo malo zluradog radovanja nakon što je prostrujala vijest da su se u backstageu potukli Alen i Tifa, a da se Gazda, kao i obično nije htio miješati u sukob. Da poptuno izbjegnem politički korektan registar bilo bi neke pravde da ga je neki od potplaćenih Roma koji po zimi cupkajući puše u trubu i svira “Hajdemo u planine”, makar malo opauči instrumentom, čisto da se podsjeti da je teferič, i da u njemu svi jednako učestvujemo.    

A SVIJET NEK’ PROPADNE , NIJE NEKA ŠTETA: Elem, sretni i zdravi bili. Dokaz da smo svi u manje – više sličnoj depri i 'buli' je  činjenica da su sve gore pobrojane 'zvijezde'– ljudi (iz) prošlosti. A, vala, ako ćemo pravo, a hoćemo, ni pisac ovoga teksta nije ništa bolji.  Izuzimajući, naravno, Dubiozu kolektiv , koju je osim neospornog talenta, i teškog rada, na površinu izbacila i opća ‘narodnjačka’ histerija. Kojoj su oni krenuli ususret, raširivši  i noge i ruke. Pa šta? Ništa, svako radi posao kako zna i može, ali sve nekako liči na to ćemo živjeti u parafrazi imena jedne neblagotvorne stranke, čiji su povjerenici okićeni akreditacijama bili i ostali najnesimpatičniji dio (n)ovogodišnje proslave u Sarajevu. Savez za bolju prošlost smo vam mi svi skupa. Pa, iako skroz propadnemo, neka je barem hadžijski. Uz Čolu.