Mundijalska azbuka

A – Antoine. Griezmann. Ponajbolji igrač najbolje ekipe, kojeg smo viđali samo povremeno. Fudbal više nije – ako je ikada bio da čovjek uzme loptu, predribla trojicu i uđe u gol. To su mogli samo Pele i Diego. Antoine je samo igrač.

B – Bruyne, Kevin de. Najbolje iz nasljeđa nogometnog Beneluxa. Šut skoro kao Koeman, pregled skoro kao Neeskens, samouvjerenost veća od Cherniatynskog, efikasnost skoro ista kao kod Kulemansa. Ipak, nešto je falilo. Jedan korak. Kako bi rekao rahmetli Cruyff, najveći od svih njih: “ Sportsko novinarstvo miješa brzinu i inteligenciju. Ako lagano krenem trčati prije njih, izgledam brži.”

V – VAR. Video Assistant Referee, možda i najveći izum čovječanstva, iza točka i miješanog pačeta od glave i nogu. Uvođenjem VAR-a dobilo se na regularnosti igre, i to je najvažnija stvar u fudbalu od uvođenja ofsajda.

G – Golovi. Najbolji strijelci Harry Kane i Romelu Lukaku “natrpali” su svoje protivnike u grupi G Panamu i Tunis, i onda – stali. Belgija i Engleska za 3. mjesto ponavljaju susret iz grupe i prema svemu viđenom to im je dovoljno. Englezima možda i zeru previse, ali rezultat ionako govori sve.

D – Dalić, Zlatko. Livnjak, nekadašnji igrač Troglava, Veleža, Hajduka, Budućnosti i Varteksa, stigao je na kormilo reprezentacije kad je stvar, fakat, bila na dnu. Remi s Finskom u kvalifikacijama, navijači koji neće da čuju za ekipu koju je preko bivšeg selektora sastavljao Zdravko Mamić, krimi - etnomenadžer sa trgovačkim sposobnostima, i onda – u zvijezde. Hrvatski selektor u bijeloj košulji vjerovatno više neće morati ići na arapski poluotok po velike novce. Besmrtnu slavu je , ionako, zaradio.

Đ – Đerdan, Šaćiri. Osim što se zadržalo islandskom jeziku, ovo slovo “radi” još samo kod balkanskih zemalja. Samo što se drukčije piše: Xherdan Saqiri je u crno zavio Srbiju, a u Hrvatskoj se našlo samo jedno, kod fizioterapeuta Nderima Rexhaja, što se kod nas čita kao “dž”. Nikad slovima udovoljiti.

E – Engleska. Eto, konačno i oni odigraše polufinale, nakon 28 godina i nesretnih penala 1990. u Njemačkoj. Selektor Southgate složio je mladu ekipu koja trči, i što se ono kaže “ima karakter”, ali oni željni ljepote nisu se nagledali vrhunskih dostignuća. Fali finoće. Imaju vremena.

Ž – Žirkov, Jurij. Igrač Zenita iz Sankt Petersburga je jedan od trojice najstarijih u svojoj ekipi, ali nije puno pomogao. U tri nastupa koliko je odigrao, nijednom nije “potegao” na gol. Ovaj Mundijal će ostati zapisan po još jednom rekordu: golman Egipta Essam El Hadary je najstariji učesnik ikada, sa četrdeset i pet godina je nastupio protiv Saudijske Arabije. I odbranio penal. Aferim!

Z – Zabivaka. Vuk. Zvanična maskota Mundijala u Rusiji. I naziv odlične emisije HRT-a koju smo pratili u pauzama utakmica. Pogodak “u sridu”, za susjede, kako god okreneš.

I - Ivan, Perišić. Napadač Hrvatske, igrač Internazionala iz Milana za kojeg je izgledalo da je preuzeo prokletstvo kluba, jer je, valjda, jedini koji je pogodio dvije “unutrašnje” stative na prvenstvu. Onda je pogodio protiv Engleza i namjestio Mandžukiću drugi gol. I sad je heroj. Narodni.

J – Jeličić, Joško. Jela. Analitičar iz ekipe već pomenute emisije HRT-a. Elegantni “crtač” postavki i situacija, rodom iz Solina, stigao je u devedesetima tužnom vremenu za hrvatski nogomet, iz Hajduka preći u Dinamo. Što je , kako znamo, smrtni grijeh. Ali, biće da ga je sada okajao.

K – Kane, Harry. Centarfor Tottenhama, najbolji strijelac Mundijala, pomalo “starinski” trpač, nasljednik Alana Shearera. Možda ih je prolaska u finale koštala tradicionalna prepotencija, a možda činjenica da se Southgate kasno sjetio da je Kane najbolji u paru s Rushfordom. Tek kad je primio gol.

L – Lužnjiki, arena. Stadion Finala. Nekada Lenjin, na kojem je znalo biti 55. 000 ljudi znalo gledati hokej. Sad, samo fudbal. Inače je sagrađen na mjestu gdje je nekad bila močvara, jer lužnjiki na ruskom znači “bara.”

LJ – Ljajić, Adem. Ofanzivni vezist Torina, jedan od onih koji su trebali, ali nisu mogli, omogućiti let orlova na Mundijalu. Umjeto toga vidjeli smo sporu, neubjedljivu igru koja nije ni mogla biti drukčija pod vodstvom Mladena Krstajića kojem je reprezentacija “uvaljena” nakon što je otjeran čovjek koji je doveo na Svjetsko prvenstvo, Slavoljub Muslin. Sve što iam u košarci, Srbija nema u fudbalu. Devetnaest selektora od raspada Jugoslavije, i sve bolesti od kojih je bolovala bivša država. Prokletstvo? Kazna?

M - Milinković – Savić, Sergej. Veznjak Lazia, iz sportske porodice, sa 19 godina je izgledao tako da je mogao biti novi Zinedin Zidane. Lagan, visok, dugog koraka, sjajnog pregleda, to je tip igrača kojeg bi poželio svaki navijač i trener. No, čini se da nije bilo najpametnije resetovati reprezentaciju i glavnu ulogu dodijeliti njemu, jer, očigledno, nije spreman za nošenje tog tereta. Premalo smo vidjeli od njega, a ovo je trebalo biti “njegovo” takmičenje. Bolesti “zvezda”? Pogrešan timing, to svakako. Good luck, Sergei, ne bi bio ni prvi ni posljednji kojeg su ubile igre velikih brojki i transfera.

N – Neymar. Znate li ko je na ovom Mundialu najviše puta pucao prema golu? Neymar, čak 27 , od toga 13 u okvir gola. Ali, brojke nikada nisu sve, dva gola, jedan lijevom, jedan desnom, jedan Costa Rici, jedan Mexicu, za četvrtfinale. Malo da bog kaže, za 222 miliona eura. A možda se Brazil još nije oporavio od prošlog Mundijala i katastrofe protiv Njemačke. 1-7, polufinale, sjećate se?

NJ – Njemačka. Savezna Republika. Možda i najneugodnije iznenađenje Mundijala. Umorni, zlovoljni “elf” , gol Tonyja Kroosa Švedima i dva poraza od Mexica i Republike Koreje. Trebala je nova krv, možda se Joachim Low nije smio odreći Leroya Sanea, i oko njega i Gundogana praviti novi tim. Ali, sad je gotovo, nema selektora iz fotelje. Ali, ne treba ih žaliti. Dići će se oni. I prije nego što mislimo.

P – Pogba. Paul. Atletski vezist Man. Uniteda od kojeg su Francuzi očekivali novog vođu. Ali, ne biva. On nije novi Zinedin, on je više Vieira. Novi “Pape” je Mbappe. Kylian. Možda i novi Pele. Vjetar u nogama, u jednom trenutku brži od Usaina Bolta. Mahalaš. Zna petom. Zna pobjeći u šesnaestercu za korak i dati gol, kao protiv Argentine. Zna se smijati i radovati. Nakon ere Christiana i Messija, vjerovatno sljedeći broj 1. Otac, Kamerunac i trener, ga nije dao Chelseaju kad je imao 11 godina. Majka igrala rukomet za Alžir. Kraj priče. Kralj igre.

R – Ronaldo. Christiano. Novi Juventusov napadač je previse puta pokazao ko je da bi se išta loše moglo reći o njemu. Genije je odmah u prvomkolu složio tri komada Španjolcima, čisto da se zna ko je ko. Kasnije, tanko, Iran 1-1, Maroko 1-0, i poraz u osmini od Urugvaja, skoro remek djelo Suareza i Cavanija. Malo, ali bez njega Portugal bi bio ono što je bio prije njega. A sad je još uvijek aktuelni evropski prvak. A eto ga i u Seriu A, da se potvrdi.

S – Stadioni. I gradovi. Saransk, Volgograd, Nižnji Novgorod, Sankt Petersburg, Rostov, Kalinjingrad, jedna nova geografija je nastala sa ovim Mundijalom, prvim u Drgoj Evropi. I prvim “na ćirilici”. Besprijekorna organizacija u zemlji “prihvaćene diktature” i vjerovatno konačni pečat da je div opet na nogama. Putinova pokazna vježba? Možda, ali Mundijal je uvijek više od toga.

T - Tunis. Nimalo se nisu obrukali, poraz od Engleske u utakmici koja je mogla biti i drukčija, onda 2-5 protiv Belgije u utakmici s najviše golova na Mundijalu i pobjeda protiv Paname. Solidna, validna ekipa kojoj , istina, nešto fali. Možda neko veliko trenerko ime poput Ruuda Krola ili Henry Michela. Ali to su već imali. Možda novi Adel Selimi? Ko zna, ali neka ih. Ima znanja, a ova generacija kao da nije rekla zadnju riječ.

H – Hrvatska. Kako bi se nekad reklo, mala zemlja za veliki odmor. Danas, mala zemlja finalist Svjetskog prvenstva, kao nekada Mađarska, Čehoslovačka ili Holandija. Dakle, svjetska činjenica. Evropska priča, djeca gastarbajtera ili izbjeglica, čiji je kapiten odrastao na parkiralištu igrajući duple pasove s betonskim ivičnjacima stigla su blizu krova svijeta. I s mislionskim ugovorima, igraju kao da im je svaka tekma posljednja. Nije u šoldima sve , f…..g Mladen Grdović. Nevjerovatno . Ale, ale…

C – Costa Rica. Mala zemlja za veliki odmor, kako je nekad glasio reklamni slogan za Hrvatsku. Peti put na Mundijalu i skoro ništa, poraz od Srbije, pa od Brazila, i remi sa Švicarskom. Keylor Navas ih nije mogao odbraniti, Joel Campbell nije mogao napasti. Čeka ih još jedno dugo toplo ljeto.

Č – Čerčesov, Stanislav. Brko. S’jo lika. Rusi su se kao malo ko napatili sa dovođenjem selektora stranaca u zadnjih nekoliko godina su prošli Hiddink, Advocaat, Capello, valjalo je od nečega praviti ništa, pa je bivši golman Spartaka, Lokomotive, Dinama iz Dresdena i Wackera iz Innsbrucka došao praktično da vadi kestenje iz vatre. I izvadio je uz domaćinski žrijeb i podršku publike. Četvrtfinale je sasvim dovoljan razlog da i dalje ostane tu. A i gazda Vlad djeluje zadovoljno.

Ć – Ćiro. Blažević, Miroslav. Selektor prošle generacije Hrvatske, Vatrenih koji su u Francuskoj 1998. bili treći. Autor pregršta velikih citata od kojih je jedan od najvećih – “svašta se kaže kad se priča.” Simbol i prvi model hrvatskih Bosanaca, travnička varalica i jedan od najzahvalnijih medijskih sugovornika na svijetu. Tvrdi da nije dobio poziv za finale. Treba ga lijepo zamoliti.

DŽ – Džaba. Svi novci ovoga svijeta ne vrijede ako talenat i htijenje ne kažu svoje na terenu. Vratimo se rahmetli Johanu Cryjffu, jednom od najvećih igrača koje je svijet ikada vidio, koji je davno rekao: “Zašto jeftiniji tim na papiru ne može na terenu dobiti skuplji. Ja još nikada nisam vidio da je vreća para zdala gol. A Mario Mandžukić je razlog zašto će se diljem svijeta ovaj glas izgovarati pravilno. Dž.

Š – Šuti moj dječače plavi. Hit Novih Fosila, benda koji je bio popularan kad se kapiten i najbolji igrač Hrvatske Luka Modrić nije bio ni rodio. Po povratku u Zagreb iz Rusije, na dočeku reprezentacije, bi na svim zvučnicima valjalo pustiti tu pjesmu. Za čovjeka kojeg su posuđivali po Zrinjskom i Slavenu, koji je išao trnovitom stazom, ali je nastavio igrati svoju igru. Igru koju Jorge Valdano, veliki argentinski napadač iz prošlosti, diže u nebesa i kaže: “Luka nam je pokazao da u modernom fudbalu postoje prostor i vrijeme.” Velikani ne igraju utakmice prema zvaničnom semaforu, nego prema unutrašnjem impulsu koji njihov refleks i mozak pretvaraju u kretnje kojima se dive milioni ljudi. Mali, plavi. Izbjeglica iz Zadra. Za besmrtnost.