Koje "Sarajevo" treba platiti?

Na poziv Gradske uprave vlasnicima internetskih i Facebook stranica koje koriste ime Grada da se jave oko dogovora i plaćanja izvjesne pristojbe za korištenje imena – reagiralo se različito i uglavnom negativno. Nije ni čudo: veliki broj takvih odluka suštinski nije popravio život u gradu, a uvijek su, suštinski, bile protiv grada. Hoće li i ovaj put biti tako? Hajde da vidimo. 

Evo činjenica: taj je teren, zaštite domena i javnog dobra kod nas poprilično klizak. Ali, nešto se zna: u pravilima Facebooka stoji da stranice sa opštim imenima nisu dozvoljene. Dakle, ne možeš na fb nešto nazvati Ontario, Švajcarska ili New York i onda poslovno deverati s tim. Takva stvar.

S druge strane, logična je misao - ko je sad, pa, Facebook da to dozvoli ili ne dozvoli? I na koji se način mogu spriječiti silne manipulacije? Ako se nešto zove Džidžikovac Republika, ili Strah i zapuštenost u Općini Centar, ko može donijeti uredbu da to ne može tako, i kome se za to ima odgovarati? Marku Zuckerbergu svakako ne.

 E sad, Gradska uprava se odmah i ogradila. Oni tvrde:

"Pravobranilaštvo Grada Sarajeva je u sklopu svojih nadležnosti dužno da radi na zaštiti pravnih i imovinskih interesa Grada i građana. Na osnovu člana 69.  Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH (…)  gradonačelnik Sarajeva je 26. septembra prošle godine donio Uputstvo o primjeni odredaba odluke o upotrebi grba, imena i isticanju zastava Grada Sarajeva. (…) pravna lica dužna su plaćati godišnju naknadu u skladu sa odredbama člana 17. i 18. Odluke o upotrebi grba, imena i isticanju zastave Grada Sarajeva. S tim u vezi, Pravobranilaštvo i službe Grada Sarajeva su poduzele niz aktivnosti te ostvarili brojne kontakate. Između ostalih, kontaktirani su i administratori jednog broja internet stranica koje u sklopu imena koriste ime Sarajevo, s ciljem njihovog informiranja sa pravnom regulativom, propisima i procedurama, a ne bilo kakvog gašenja internet stranica ili profila na društvenim mrežama. Ovim putem zahvaljujemo brojnim kompanijama, pravnim i fizičkim licima koji su pokazali razumijevanje i spremnost na saradnju u ovom procesu. Zaštita interesa Grada Sarajeva i građana će nam uvijek biti na prvom mjestu.“

Pa, i ne zvuči loše. Mada, dosad je uvijek bilo tako da se iza zaklinjanja u opće interese uvijek pojave osobni ili stranački interesi. Doduše, postoje i prakse, koje su se tu u najbližem susjedstvu, pokazale, blago rečeno, manjkave i podložne manipulaciji.

Prije jedanaest godina, recimo, u Zagrebu je, nakon godina nesuglasica donesena Odluka o uporabi grba, zastave i imena grada Zagreba. Najvažniji dio odluke je da ime Zagreb i sve njegove izvedenice mogu rabiti u imenima pravnih osoba samo uz odobrenje Poglavarstva. Odobrenje se ne naplaćuje, ali je Poglavarstvu ostavljeno da odluči hoće li pravna osoba koja rabi ime Zagreb doprinijeti razvoju gospodarstva, očuvanju tradicije, kulture, promicanju sporta, turizma i slično.

Nakon devet godina trajanja te Odluke, ona je 2016. morala biti promijenjena. Dijelom zbog uskađivanja s evropskim propisima, a dijelom zato što je gradonačelnik koji ju je donio, a riječ je naravno, o vječnom Milanu Bandiću - kojem je, gle paradoksa, prvo dodijeljeno, pa oduzeto priznanje za počasnog građanina Sarajeva – u međuvremenu na sudu optužen da je manipulirajući tom vrstom propisa, odlučivao i prema vlastitom nahođenju dodjeljivao pomoć organizacijama i pojedincima. Provodeći izvjesno vrijeme u pritvoru, vjerovatno je imao vremena razmišljati o svemu, a ponajviše o tome kako je u samo 15 dana, od počasnog građanina postao omražena persona, i još završio iza rešetaka.

Bude li i ovdje ikada uvedena evropska regulativa i pojavi li se imalo provjere legaliteta, takve se odluke neće moći donositi interno, bez javne rasprave i stručne podrške.   

Današnje Sarajevo je virtualni, lošiji hologram prošlosti, sa znacima neizvjesne budućnosti.

Dakle, osim ljudske skepse prema jednostranoj vlasti, valja se samo  upitati: hoće li plaćanje imena koristiti rješavanju gorućih problema u gradu, ili će biti još jedna u nizu mjera koje će povećati državni aparat i tako unedogled omogućavati biračku masu koja će održavati stranke na vlasti? U ovom slučaju jednina – stranku.

Praksa je, dosad, uvijek pokazala ovo drugo, zar ne?

I koje je to, tačno, Sarajevo za čije će se ime plaćati?

Sigurno ne neki zamišljeni olimpijski Disneyland u koji se, kao u tematski park, svraća zbog vlastite prošlosti, niti Sarajevo u kojem sviraju Indexi, New Primitives, Bijelo Dugme i nikoga nije briga ko se kako zove.

Ili je to ovo današnje, sivo Sarajevo koje ne nudi nadu? Hoćemo li, na društvenim mrežama i drugim vidovima mrežne komunakcije, i promocije grada i turizma plaćati Sarajevo u kojem se dvorani na Grbavici ne može dati ime Gorana Čengića, a školi može dati ime Mustafe Busuladžića?

To Sarajevo, čiji pojedini dijelovi izgledaju kao favele ili Sarajevo u kojem se grade trgovački centri sa skoro beskonačnim brojem kvadrata, dok cijena kvadrata stambenog prostora u Centru iz godine u godinu pada, jer se ljudi masovno iseljavaju, i tu više nema ko živjeti. Sarajevo koje oživi dva puta godišnje, za Filmski festival i Novu godinu, ili Sarajevo koje će nekome otvoriti put, ili biti budućnost?

Svi odgovori na ova pitanja su dosad, duboko i suštinski, bili protiv Sarajeva i njegovih građana. I tako je četvrt stoljeća. Tako da pravo pitanje, kao i uvijek kad su takve stvari u pitanju, nije kako. Nego, zašto? Kad svi sami sebi postavimo to pitanje, onda nije važno ko je u Gradskoj upravi, nego šta suštinski radi za grad.