Štala za papke, na sva tri jezika

Riječ je o anketnom listiću, koji na osnovu dopisa Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade, od roditelja/staratelja traži da se izjasne na kojem od tri jezika njihovo dijete treba da uči nastavu.

To su, pogađate, bosanski, hrvatski i srpski jezik, a nakon što su ljudi kvalitetno iznijeli svoje stavove oko ove u biti karadžićevsko – bobanovske inicijative koja se ima provoditi po Sarajevu, oglasilo se i Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, nemuštim saopštenjem da odvajanje djece, niti segregacije neće biti.

U dopisu koji je potpisao ministar Elvir Kazazović,  između ostalog stoji da se ne uvode novi jezici, niti se iz upotrebe isključuje bilo koji od zvanično ustavom i zakonima prepoznatih jezika, nego se njihovo imenovanje i upotreba usklađuju s ustavom i zakonima kojima je utvrđeno koji su jezici u upotrebi i kako se oni imenuju.

Kakva mudrost, a!?

Umjesto da se na svaki način potrude da spreme djecu za život u evropskim uvjetima i okruženju, nastavlja se pretvaranje Sarajeva u Kiseljak i Laktaše. I to sve, zakonski, baš kao što je po zakonu na vlast došla većina satrapa ovog svijeta, a zakon je upravo takav kao da ga je pisao kantonalni ministar.

U to ime, djeci i roditeljima je trebalo ponuditi sasvim mali upitnik, razlikovni rječnik hrvatskog, srpskog i bosanskog jezika, sa po tri ponuđena odgovora. Onda bi se dalo vidjeti  zbog čega se uvode ovakvi ‘propisi’ i šta je , zapravo, suština ovog, kako rekosmo, sadističko- seksualnog eksperimenta. Pa, krenimo redom:

 Pitanje “Zašto nema vode”, na trima jezicima naroda Bosne i Hercegovine glasi?

a) Đe mi je voda, da se okupam?
b) De je voda, ne mogu da operem ruke?
c) Gdje je, molim, voda trebao/la bih izvršiti opću higijenu?

 Onaj ko je donio ovakav propis je:

a) mazlum
b) kreten, bre
c) osoba u stanju jake retardacije
 

Šta se hoće ovakvim propisima?

a) stvoriti debile koji treba da budu sretna da žive u begovatu
b) prave kretene od dece
c) čujte, stvaraju idiote, pa to se više ne mre podnosit’
 

Šta treba učiniti sa ovim, i ovakvim dopisima?

a) obrisati stražnjicu, kad već nema vode
b) dupe, bre, da obrišeš i još da im baciš u prozor
c) kopirati, pa izbrisati zadnjicu, jedan papir baciti, a drugi čuvati za arhivu.
 

Zato, dragi roditelji, kad vas djeca, za desetak ili više godina budu pitala zašto nisu naučila ništa, zašto njihove diplome ne vrijede, i zašto je zemlja iz koje potječu tako tužna, nemojte gledati u vrhove cipela. Kažite im, bez okolišanja, na jednom od jezika konstitutivnih naroda da ste, šutnjom ili direktno, podržavali vlast koja svojim građanima umjesto pitke vode, na kojoj leži Sarajevo, šalje dokumente u kojima se trebaju izjasniti o budućnosti učenja svoje djece. Nemojte se, dragi roditelji, iznenaditi ako vas djeca ispsuju na pasja preskakala, i ne budu vas htjela više pogledati. Barem to smo, pošteno zaradili za sve ove godine. Da nas buduće generacije istinski preziru, jer nismo znali podići glavu kad sun as, sve skupa, pretvorili u podanike koji se zahvaljuju kad im , svaki put, ova bahata vlast istovari na glavu svo smeće koje je usput proizvela.

 Vi, djeco, izvinite. Ovo nema veze s vama. Ovo smo skrivili mi. I ako bude neke pravde – ispaštaćemo.

Što smo dozvolili da se od Sarajeva napravi štala za papke.

Na sva tri jezika.