Rezolucija Bundestaga kao nova prilika za građansku i europsku BiH

Njemački parlament je jučer na plenarnoj sjednici usvojio rezoluciju o Bosni i Hercegovini.

O njoj se dosta već pisalo, ovdje želimo izdvojiti nekoliko bitnih stvari.

Prva je da ova rezolucija daje novu šansu BiH. Ona nije nikakva garancija, ali jeste mogućnost pozitivne promjene i to zbog dvije ključne stvari. Jedna je uvjerenje da i u BiH, kao i u drugim evropskim državama, temeljni princip uređenja države jeste civilni, građanski, evropski, a ne etnonacionalni. Ona poziva na odustajanje od koncepta konstitutivnih naroda koji građane dijeli u razdvojene kolektive i umjesto toga poziva na jačanje koncepta bosanskohercegovačkog društva u kome su svi građani jednaki.

Hrvatska i Srbija da se drže dalje od BiH

Drugi važan element Rezolucije jeste zahtjev Srbiji i Hrvatskoj da se odmaknu od BiH. Sve dok se ove dvije susjedne države aktivno miješaju i utječu na unutrašnja pitanja, u BiH neće biti mira. Srbija i Hrvatska ne poštuju BiH kao suverenu susjednu državu, rade joj ono što ne bi dopustile da njima drugi rade. Takva politika neiskrenosti i korištenja BiH za svoju unutrašnju politiku mora prestati da bi BiH i njeni građani mogli naći svoj put izgradnje države.

Ova dva zahtjeva u Rezoluciji odražavaju principe koji temelj države vidi u građaninu kojeg njegova država štiti, a prema kojoj je on odgovoran. Ta je država također suverena i ne dopušta miješanje drugih u svoje unutrašnje prilike. S obzirom da BiH ni po jednom od ova dva principa nije dovršena, ova Rezolucija se može čitati kao poticaj da se pomogne dovršetak izgradnje BiH na principima vladavine prava, zaštite ljudskih prava i jednakopravnosti svih građana u stabilnu, funkcionalnu i  demokratsku državu.

O Rezoluciji se već neko vrijeme spekuliralo, propitkivalo, ponekad i zatezalo i svađalo. Dokument je usvojen u originalnoj verziji, dakle nije bilo izmjena kojima su se neki nadali i činili sve što mogu da ga, ako ne potpuno uklone, onda barem dijelom izmijene.

Najviše se u tome isticala hrvatska vanjska politika koja je na sve načine, računajući na svoju tradicionalnu bliskost s Njemačkom, pokušala intervenirati i uvjeriti svoje njemačke prijatelje kako je Rezolucija pogrešna gesta, a njen sadržaj problematičan. Od svega toga nije bilo ništa.

 Poraz politike Hrvatske

Predsjednik vanjskopolitičkog odbora hrvatskog Sabora Gari Cappelli poslao je početkom ove sedmice pismo Michaelu Rothu, predsjedniku vanjskopolitičkog odbora Bundestaga, u kojem, između ostalog, navodi kako Hrvatska najbolje razumije moguće narušavanje stabilnosti i sigurnosti na jugoistoku Europe. Velikim zalaganjem međunarodne zajednice te država su-potpisnica, pa tako i Hrvatske, u ratnim je okolnostima stvorena Bosna i Hercegovina, navodi se.

Ovdje nije ni mjesto ni trenutak za analizu iskrivljavanja historijskih činjenica koje i Hrvatska i Srbija uporno rade, a to je da svoju ulogu su-potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma tumače kao 'garantora' stabilnosti, a ne strana u sukobu koje su pod pritiskom međunarodne zajednice prihvatile uslove uspostavljanja mira u BiH. Da je tome drugačije, onda bi i Hrvatska i Srbija bile svjedoci potpisivanja mirovnog sporazuma, a ne su-potpisnici.

U pismu se dalje izražava zabrinutost zbog nevjerodostojnog predstavljanja Hrvatske, i to je, zapravo, ključni moment ovog pisma i pokušaja intervencije u sadržaj Rezolucije. Jer, Hrvatsku boli to što Njemačka smatra kako hrvatski angažman oko BiH ne doprinosi stabilnosti i miru, nego, naprotiv, traži od Hrvatske da se, skupa sa Srbijom, udalji od BiH.

Ponavljajući tezu kako samo Hrvatska razumije stanje u BiH i pozvana je o BiH govoriti u evropskim tijelima, Hrvatska je valjda samu sebe uvjerila da je tome tako, a uvrijedi se ako neko drugi, a pogotovo važna Njemačka, misli drugačije.

Koliki je utjecaj ovo pismo izazvalo u njemačkom vanjskopolitičkom odboru govori i to da je dan nakon što je primljeno, održana redovita sjednica odbora na kome je raspravljano i o tekstu Rezolucije da bi rasprava završila podrškom rezoluciji ne samo od strane zelenih, socijaldemokratskih i liberalnih zastupnika, već i od strane CDU i CSU-a, stranaka iste političke porodice kao i HDZ.

Usprkos snažnom lobiranju hrvatske vlade prema pojedincima i institucijama u Njemačkoj, HDZ nije uspio uvjeriti čak niti svoje demokršćane. To potvrđuje i jučerašnje plenarno glasanje o Rezoluciji koju su ponovno podržali i demokršćanski zastupnici, a koja, važno je naglasiti, eksplicitno odbacuje koncept legitimnog predstavljanja na kojem HDZ gradi kampanju svođenja BiH na tri posvađana plemena.

U BiH, kažu, žive konstitutivni narodi, kao da te narode ne čine pojedinci, svako od nas, imenom i prezimenom. Oni koji insistiraju na kolektivnom principu ne žele da smo mi slobodne individue sposobne razmišljati i odlučivati svojom glavom. Oni žele da smo mi samo i jedino pripadnici konstitutivnih naroda, da smo plemena koja imaju svoje poglavice koje se bespogovorno sluša.

Jer ako stvorimo sistem u kojem mene, kao pojedinca, kao građanina, ne štiti poglavica nego snažne demokratske institucije, onda mi poglavica ne treba. Ja imam ličnu odgovornost, slobodu da djelujem i odgovaram za svoje postupke. A država je tu da me podrži, da djeluje u interesu mene kao lojalnog građanina.

Druga stalna kritika koja se provlači kroz insistiranje na konceptu konstitutivnih naroda jeste da građanski princip znači unitarni princip. A šta je loše s unitarnim principom? Značenje unitarizma jeste jedinstvo države temeljem sjedinjenja, spajanja različitih dijelova u cjelinu. Šta je tu loše? Ako funkcionira u drugim državama, zašto ne može u BiH?

Jesu li Bošnjaci problem?!

Problem su, čini se, Bošnjaci koji bi u sistemu jedan čovjek – jedan glas bili u većini. Bošnjaci su dominantno muslimani pa eto straha da bi se tu stvorila većinska muslimanska evropska država. Ovakvo sijanje straha ne samo da odražava rasni i kulturni fašizam, ono pokazuje da oni koji se njime služe žive u mračnoj prošlosti, daleko od želje da grade dinamična, propulzivna i otvorena društva.

Građani BiH jedino mogu preuzeti odgovornost za svoju sudbinu. Drugog rješenja jednostavno nema i neće ga biti. Politika koja za cilj ima bogaćenje privilegovanih je kriminalna, bez obzira koje vjere i nacije bili takvi političari. Koruptivna politika ne može biti patriotska.

Rezolucija je samo poziv, samo mogućnost. Ona nije nikakva garancija. Dakle, neće Njemačka uređivati BiH, ona samo može pomoći dovršetak izgradnje BiH na principima koji su naglašeni. Izlaz iz depresije i beznađa je djelovanje kako na razini pojedinca, tako i na razini zajednice.

Ako i šira međunarodna zajednica prihvati dvije stvari – nadogradnju mirovnog sporazuma koji na prvo mjesto stavlja individualna, a onda kolektivna prava (dakle suprotno od onoga kako je danas) te ako jasno pošalje poruku Srbiji i Hrvatskoj da se odmaknu od BiH, da joj daju prostor za disanje, BiH ima novu priliku koju nikako ne smije propustiti.

Mi tu šansu moramo iskoristiti. BiH može postati jedna mirna, topla, bogata država. Država koja je udobna i po mjeri njenih ljudi. Za takvu državu se treba boriti, nju nam niko neće pokloniti.