Znate li šta je zajedničko Vučku, kafi i jednoj Carici?

Čovjek je vizuelno biće. Crtež se kao način komunikacije koristi duže nego pisana riječ, a stručnjaci kažu da čak 65 posto nas najlakše nauči nešto novo korištenjem vizuelnih elemenata.

Crteži i pojedini simboli najbrži su put za povratak u djetinjstvo, često su humoristični, a nerijetko nas potaknu na angažman na određenom polju ili nas jednostavno senzibiliziraju i natjeraju na razmišljanje. 

Ukoliko ste odrastali u ovom dijelu svijeta, neminovno je da će vam maskota Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu izmamiti osmijeh na lice. Šta je zajedničko Vučku, kafi i jednoj Carici, u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba otkrio je Midhat Kapetanović, sarajevski ilustrator.

Radiosarajevo.ba: Kako ste izabrali svoje zanimanje, kako se postaje ilustrator?

Kapetanović: Mogu iskreno reći da je zanimanje pronašlo mene, kao što se to često dešava sa ogromnim brojem kreativnih osoba koje "potrefi" pravo mjesto i pravo vrijeme. Zajednička stvar svim kreativcima je želja za komunikacijom i mnogi od njih u umjetnosti pronađu jednostavnu i jasnu aveniju kontakta sa ostatkom svijeta - u mom slučaju to je bila likovna umjetnost. Kao dijete sam naučio pobjeđivati stidljivost i introvertnost kroz svoj art, a upoznavanje sličnih osoba je učinilo svijet oko mene dostupnijim i manje strašnim.

Radiosarajevo.ba: Uz čije stripove ste Vi odrastali, jeste li imali idola?

Kapetanović: Moj rahmetli otac je bio veliki fan franko-belgijske škole stripa tako da sam praktično naučio čitati uz Asteriksa i Taličnog Toma, a i uz klasike američkog stripa poput Aleks Rejmondovog Flash Gordona i Rip Kirbyja. Čistoća linija i dobro pripovjedanje tih stripova su me uveli u svijet ilustracije na velika vrata, tako da sam vrlo brzo postao dežurno "škrabalo" u osnovnoj školi.

Radiosarajevo.ba: Široj javnosti poznati ste po ilustracijama Vučka, Zagija i Pobjednika, kako ste došli na ideju da spojite ove likove?

Kapetanović: Serijal sa sarajevskim Vučkom i zagrebačkim Zagijem (kojima se kasnije pridružuje i beogradski Pobednik) je nastao kao moja emocionalna reakcija na dešavanja kojima smo svi, u regiji, a i u cijelom svijetu, bili izloženi početkom 2020. godine. Sve je počelo sa ilustracijom podrške prijateljima i porodici koje imam u Zagrebu i Hrvatskoj koje je doslovno potresao veliki zemljotres u martu te godine. Svi ti prijatelji su počeli samoinicijativno dijeliti te slike na društvenim mrežama i od toga je nastala viralna senzacija - po ocjeni mnogih medija i kritičara. Ne želim zvučati neskromno, jer sam u te slike unio srce i dušu, ali moje mišljenje je da su ljudi jednostavno bili gladni neke pozitivne podrške i univerzalne ljudskosti koja je mnogim balkancima duboko ugrađena u DNK.

Radiosarajevo.ba: Gdje pronalazite inspiraciju?

Kapetanović: Nijedna umjetnost ne nastaje u vakuumu, tako i likovna umjetnost nastaje kao interpretacija okoline od strane naših nesavršenih mozgova. Muzičari kreiraju i sviraju note koje ne čuju u zraku oko sebe jer misle da će njihove harmonije donijeti smisao buci haotične svakodnevnice. Na isti način ilustratori pronalaze svijetlo u sjeni i štite gledaoca od bljeska suvišnih informacija time što destiliraju sliku na što razumljiviju formu. Svi crtači relativno rano u svojoj karijeri "udare plafon" po pitanju jasnoće izraza i stila, ali kako vrijeme ide shvate da je nadragocjenija komponenta umjetnosti vrijeme. Ono je stvarni neobnovljivi resurs kojeg sve više cijenimo što smo stariji, a to nas tjera da svoj izraz maksimalno pojednostavimo i učinimo privlačnim široj publici. Inspiracija za svaku umjetnost dolazi od želje da se popuni taj vakuum nečim smislenim i ljudskim.

Radiosarajevo.ba: Radili ste i ilustracije za dječje knjige, ko je bolja publika, odrasli ili djeca?

Kapetanović: U mom iskustvu, odrasli su samo djeca koja su prestala da se igraju. Jako je lako nekoga podmladiti time što ćete im pokazati vrijednost njihovog djetinjstva i formativnih godina u kojima su se kovali u osobe koje su danas. Ako ih nasmijete kao što su to nekada činili animirani filmovi koje smo gledali u 19:15 sati prije nego otac preuzme monopol nad daljinskim upravljačem, ako im zamiriše materina pita i ako osjetimo miris štamparije iz tek kupljenog stripa sa mahalskog kioska - svi se automatski podmlade i počnu životne prioritete stavljati na pravo mjesto.

Radiosarajevo.ba: Imate i vlastiti projekat, Medvjeđa Carica, o čemu se radi?

Kapetanović: Medvjeđa Carica je serija ilustracija o jednoj anti-heroini koja je amalgam svih uticajnih žena u mom životu. Uvijek mi je bilo zanimljivo prikazati nemagičnu osobu koja živi u magičnom svijetu, a njen pratilac Medvjed je savršena reprezentacija mene samog, u smislu bezrezervne odanosti i iskrenosti. Naše supruge, majke, sestre i prijateljice svakodnevno pokušavaju naći smisla u ludilu svijeta u kojem živimo, a čine to na finoj liniji gdje se sudaraju tradicija i novitet. Ja kao crtač samo pokušavam da dokumentujem tu borbu sa jednom dozom humora i familijarnosti.

Radiosarajevo.ba: Između ostalog, crtate i s kafom, koliko je to zahtjevno i drugačije?

Kapetanović: Crtanje i kolorisanje kafom je jedna jako dobra tehnika koja spaja dvije stvari bez koje bi mi Bosanci i Hercegovci odavno prolupali, a to su razmišljanje o svakodnevnici i ritual ispijanja kafe. Ima nešto oslobađajuće u ganjanju mrlje od kafe po papiru i formiranje nečega što nam je na pameti u tom trenutku. U mojoj kući se uvijek sankcionisao nemar prema hrani i piću, međutim interesantno je da se prosipanje kafe/kahve uvijek tretiralo kao "dobitak". Zamislite koliko bi ovaj svijet bio ljepši kada bismo naučili živjeti sa svojim greškama i da u tim životnim mrljama od kahvenog toza pronađemo nešto lijepo i inspirativno? Iskreno svima želim da započnu dan sa nekom inspirativnom mrljom od kafe i da vide sebe na nekom ljepšem mjestu.

Radiosarajevo.ba: Koliko su strip i ilustracija danas važni kao medij?

Kapetanović: Strip i ilustracija su ubjedljivo najstarija sačuvana forma umjetnosti u historiji ljudske civilizacije; od pećinskih crteža do digitalnog grafičkog romana oni su gledali civilizacije kako se uzdižu i padaju i ideje kako se rađaju i umiru. U doba kada ljudi sve manje čitaju i vjeruju samo naslovima bez da prodru dublje u kontekst priče, ilustracija mora biti izuzetno jasna i glasna jer time možemo privuči čitaoca na dublju analizu pisane riječi. Često razne grane umjetnosti nadopunjuju komunikaciju sa sve širom publikom jer zbilja živimo u doba multimedija. Zbog toga se sve više umjetnika različitih afiniteta udružuju u projekte koji su artistični ali i komercijalni. Strip i ilustracija su oduvijek bili dio našeg ljudskog identiteta, a i nastaviće to biti iako u možda drugačijem obliku.

Radiosarajevo.ba: Spremate se za festival stripa, kako teku pripreme?

Kapetanović: U regiji Zapadnog Balkana postoji duga tradicija promocije stripa i ilustracije kroz festivalska druženja, gdje se na jedan divan način novim generacijama publike prezentira jedna čarobna umjetnost, a njihovim seniorima super način da nanovo zarobe djetinjstvo. Ove godine u septembru se održava Hercegnovski Strip Festival, a nakon toga u oktobru slijede Mostarski MOSTRIP i Banjalučki Strip Vikend pa se nadamo velikom odazivu publike. Kupoprodajne berze stripa, demostracije crtanja, radionice sa djecom i cjelodnevna zabava su odličan provod za cijelu porodicu pa dođite!