Nejasan rat, jasan profit | Američki profesor za Radiosarajevo.ba: Ko dobija u sukobu SAD-a i Irana?

Američki profesor Thomas Duncan, koji predaje ekonomiju na Univerzitetu Radford, ističe kako cilj američkih napada na Islamsku Republiku Iran nije jasan, napominjući da će američke vojne kompanije imati najveći profit od ovog rata.

Piše: Bedrudin Brljavac, za Radiosarajevo.ba

Podsjetimo, sukob između Izraela i Sjedinjenih Američkih Država (SAD), s jedne, te Irana, s druge strane, ušao je u treću sedmicu. Sve je počelo 28. februara zračnim udarima Izraela i SAD-a na Iran, u kojima je ubijen vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, bliski članovi njegove porodice i još nekoliko visokih državnih, sigurnosnih, političkih i vjerskih zvaničnika.

Trending

Novi udar na tržište: Cijene plina u Europi skočile na najviši nivo od početka rata

Nuklearno oružje

Na samom početku razgovora za Radiosarajevo.ba profesor Duncan je istakao da napad na Iran nije bio potpuno iznenađenje, s obzirom na napade na iranska nuklearna postrojenja prošle godine i neprijateljske komentare administracije Donalda Trumpa prema zvaničnom Teheranu.

"Međutim, momenat i ozbiljnost trenutnih napada na Iran vjerovatno su mnogo veći nego što su mnogi u SAD-u ili među američkim saveznicima očekivali. Nakon napada 2025. godine, američka administracija je više puta izjavila da je iranska sposobnost razvoja nuklearnog oružja kratkoročno gotovo ravna nuli. Također su se vodili diplomatski pregovori između SAD-a i Irana o budućnosti njihovih nuklearnih napora, tako da se prekid dogodio iznenada. Osim toga, sam Trump je zagovarao politiku neintervencije na Bliskom istoku", analizira američki stručnjak.

08.03.26. 13:30

Profesorica međunarodnog prava Yusra Suedi: "Iran nije zemlja koja će doživjeti napade i povući se"

Prema njegovim riječima, napadi administracije na iransko rukovodstvo bez odobrenja američkog Kongresa ili podrške koalicije saveznika bili su iznenađenje i vjerovatno će upravo to njene saveznike navesti da oklijevaju da se sada obavežu na djelovanje.

"S obzirom na to da su napadi na Iran uslijedili nakon američkog uplitanja u Venecueli i njihovih izjava o režimu na Kubi, svjetski lideri možda očekuju još veće američko uplitanje širom svijeta. Teško je vjerovati u pokušaje Trumpove administracije da se predstavi kao miroljubiva i antiintervencionistička administracija, s obzirom na njene aktivne vojne intervencije u više država. To također može otežati diplomatske pregovore jer bi zemljama s druge strane moglo biti teško da vjeruju da ih SAD neće napasti tokom pregovora", kazao je prof. Duncan.

Nejasni ciljevi

Nadalje, napominje kako cilj američkih napada nije jasan ili barem nije pojašnjen od američke administracije.

"Prvi cilj je bio osigurati da se uništi sposobnost razvoja iranskog nuklearnog naoružanja. Američka administracija je izjavila da je to postignuto 2025. godine. Prvobitne teze administracije bile su da ovaj rat neće biti usmjeren na promjenu režima. Međutim, napad na vođe režima je barem donekle pokušaj promjene režima po definiciji. Od prvobitnih napada ciljevi su se nekoliko puta mijenjali, a to su uglavnom bili: a) zaustavljanje programa nuklearnog naoružanja, 2) smanjenje iranske vojne moći u regiji, 3) uklanjanje mogućnosti Irana da djeluje preko posrednika u drugim zemljama, 4) održavanje veće sigurnosti nad Hormuškim moreuzom i 5) uspostavljanje režima u Iranu koji će imati prijateljski stav prema SAD-u i Izraelu. Svaki od ovih ciljeva je vrlo različit i svaki zahtijeva drugačiji nivo posvećenosti u smislu vremena, resursa i vojnog osoblja", istakao je Duncan.

U tom smislu, kako kaže, "ako SAD želi imati aktivnu ulogu u budućnosti iranskog režima, to već počinje mnogo više ličiti na aktivnosti SAD-a u Iraku i Afganistanu".

"Te intervencije su trajale godinama i koštale su trilione dolara, a nijedna nije bila pretjerano uspješna u uspostavljanju prijateljskih režima prema SAD-u. Nejasni ciljevi su problem za vojne intervencije, jer nejasan cilj znači da imate i nejasan nivo uspjeha. Također ostavlja administraciji nejasan put do izlaska iz rata. Nedostatak jasnoće obično dovodi do ‘razvlačenja’ misije, što je već počelo da se dešava. SAD se kreću od jednog cilja do drugog, što dovodi do dužeg vojnog boravka u stranim državama i stvara problem kontinuiranog rata", kazao je ovaj univerzitetski profesor.

Rast cijene nafte

Također je istakao kako je gotovo sigurno da će rat s Iranom bar donekle negativno uticati i na američku ekonomiju.

"Američka ekonomija je vrlo otporna, kao što su pokazali ratovi u Iraku i Afganistanu. Međutim, američki dug je već vrlo visok, a kamate na dug sada prelaze bilion dolara godišnje. S obzirom na milijarde potrošene u prvim sedmicama rata, što duže SAD ostanu, to će biti veći pritisak na već dugom opterećenu američku vladu. Rast cijena nafte će također negativno uticati na ekonomiju. SAD su sada malo otpornije na naftne šokove nego ranije u historiji. Koriste više zelene energije. Međutim, rast cijena nafte i prirodnog plina će i dalje imati utjecaj", dodao je.

Cijene plina će, kako kaže, također rasti.

"Američki kamionski sektor i turizam će osjetiti negativne utjecaje zbog rastućih cijena. Cijene mlaznog goriva već naglo rastu, što dovodi do povećanja cijena avionskih karata. Nafta i prirodni plin se također koriste u raznim proizvodima poput plastike i gnojiva. Možda postoji dovoljno zaliha nekih od tih proizvoda da se spriječi kratkoročni porast cijena, ali što duže rat traje, tako će buduća proizvodnja usporavati kako robe postaju sve rjeđe. Hormuški tjesnac bio je opskrbna ruta za petinu svjetskih zaliha nafte. To je previsok nivo da se ne bi osjetile posljedice širom svijeta", upozorava prof. Duncan.

Kako kaže, strane intervencije često imaju razne neželjene posljedice, posebno zbog političke složenosti Bliskog istoka.

"Slom režima Saddama Husseina u Iraku jedan je od razloga za uspon ISIS-a. Uklanjanje Gaddafija u Libiji omogućilo je borcima iz Malija da se vrate kući i ponovo tamo rasplamsaju građanski rat. Nije jasno kakve će biti ukupne posljedice rata s Iranom jer je još uvijek vrlo rano. Međutim, ne mislim da je američka administracija predvidjela iranski odgovor u vidu bombardiranja okolnih država na način na koji to rade. Mnoge države na tom području su sada uvučene u sukob ili su barem pretrpjele posljedice. Čini se da je iransko rukovodstvo vjerovalo da će akcija bombardovanja prisiliti te zemlje da biraju između Irana ili SAD-a, ali izgleda da to nije rezultiralo učinkom koji su priželjkivali. Iran je već promijenio svoju taktiku kao odgovor na kritike susjeda. I iranska i američka vojna sredstva su oslabljena napadima u ranim fazama. SAD će vjerovatno nadoknaditi sredstva u srednjoročnom periodu, ali opet, to je prilično skupo za već prezaduženi SAD. Ako se SAD angažuje s ciljem potpune promjene iranskog režima, vjerovatan ishod je jačanje lokalnih snaga, slično onome što je uslijedilo u Iraku. Promjene režima su izazovne, a SAD dosad nema baš sjajan uspjeh u tome", istakao je.

Problem svjetskih razmjera

Prema njegovom mišljenju, "američke odbrambene kompanije će vjerovatno imati najveći profit od rata".

"Kako se zalihe budu smanjivale, SAD će sklapati ugovore za njihovo obnavljanje. Ove industrije su ostvarile značajan profit od prethodnih ratova u Iraku i Afganistanu. U ratnim vremenima, SAD je često obezbjeđivao povećanje finansiranja za intervencije, kao i za sve industrije koje su povezane s odbranom. Ugovori za dronove, rakete i borbene avione sljedeće generacije vjerovatno će doživjeti iste vrste povećanja kao u drugim ratovima na Bliskom istoku", kazao je prof. Duncan.
Na kraju je istakao da će i evropske zemlje neminovno osjetiti ekonomske posljedice rata s Iranom.

"Vjerovatno će se suočiti s mnogim istim problemima skokova cijena nafte i prirodnog gasa, kao što sam već rekao i za SAD. S obzirom na to da je petina snabdijevanja naftom zatvorena ili preusmjerena kroz skuplje rute snabdijevanja, ovo će biti problem svjetskih razmjera", zaključio je američki profesor.

Sve najvažnije vijesti sa Bliskog istoka iz minuta u minut pratite na portalu Radiosarajevo.ba na linku OVDJE.