Otkup zatvorske kazne u BiH: Čak i ratni zločinci mogu platiti umjesto da idu iza rešetaka

Sudije u Bosni i Hercegovini, u skladu s našim pravnim sistemom i slovom zakona, imaju koliku-toliku slobodu da osuđuju prestupnike prema vlastitom mišljenju. 

Za razliku od pravnih sistema u mnogim zapadnoeuropskim, ali i svjetskim, zemljama, Bosna i Hercegovina nema mogućnost porote. Odluka o ishodu suđenja je kompletna na procjeni sudije, a ako dođe do osuđujuće presude, na sudiji je, u skladu sa zakonom, da odredi dužinu kazne. 

Ako sudija odluči da je krivično djelo prestupnika takvo da on ne zaslužuje kaznu veću od godinu dana, otvara se mogućnost za osuđenog da svoje vrijeme iza rešetaka - plati. 

Prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, članu 42a stavu 2, sve kazne od ispod godine dana mogu se platiti, a cijena je 100 KM po danu iza rešetaka. Drugim riječima, ako ste prestupnik koji je dobio godinu dana zatvorske kazne, možete platiti 36.500 KM i time biste sebi kupili slobodu.

Prema stavu 1 ovog dijela KZ BiH, objašnjeno je i kako se kazna može platiti. Kako je navedeno, mora se uplatiti jednokratni iznos i to u roku 30 dana od odobravanja zahtjeva osuđenog za otkup zatvorske kazne. 

Ipak, kako se dalje navodi u ovom dijelu zakona, tačnije u stavu 3, uplaćivanje djelomičnog iznosa kazne značiti će odlazak u zatvor. Prestupnik bi iza rešetaka otišao onoliko dugo, koliko novca nije uplatio - dakle, ako je dobio godinu dana zatvora a uplatio 30 hiljada KM, prestupnik bi u zatvoru proveo 65 dana, odnosno malo više od dva mjeseca. 

Možda i najvažnija stavka ovog zakona nalazi se pod brojem 4, a to su iznimke. Naravno, čak i ako jeste kazna od godinu dana ili manje, neki prestupnici ne bi smjeli imati mogućnost ranog izlaska iz zatvora zbog svog imućnijeg statusa. Tako stav 4 ovog zakona određuje dijelove KZ BiH koji predstavljaju iznimke, a to su krivična djela: član 201. (Terorizam), član 202. (Finansiranje terorističkih aktivnosti), član 202a. (Javno podsticanje na terorističke aktivnosti), člana 202b. (Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti), član 202c. (Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti) i član 202d. (Organizovanje terorističke grupe). 

Ono što mnogima para oči jeste da među iznimkama nema - ratnih zločina. U KZ BiH postoje mnogi članovi koji se referiraju na ratne zločine, iako su najveći prestupnici bili u jurisdikciji prvo Tribunala u Haagu, a zatim i Međunarodnog rezidualnog mehanizma. Ipak, pred Sudom u BiH je doneseno više od 180 presuda u slučajevima ratnih zločina, a mnoge od osuđujućih su iznosile kaznu manju od godinu dana. 

Apsolutno je opravdano da neki od članova koji su zakonu navedeni da budu iznimke - ipak se radi o ozbiljnim krivičnim djelima s velikom opasnošću da će ih prestupnici ponoviti - ali teško je opravdati, posebno u zemlji gdje se desio toliki broj ratnih zločina, da se ovi prestupnici mogu 'izvući' vremena iza rešetaka samim time što imaju novca da plate kaznu. 

Čak osam osuđenika je tu privilegiju iskoristilo, te se sada nalaze na slobodi, iako su osuđeni ratni zločinci. Saša Magazinović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, još je sredinom ove godine u parlamentarnu proceduru uputio izmjene Zakona koje bi onemogućile ovakve prilike za osuđene ratne zločince.

Ovom prilikom, ekipa portala Radiosarajevo.ba je kontaktirala zastupnika Magazinovića, koji nam je detaljnije pojasnio šta se tačno desilo s ovim zakonom. 

"Mislim da je zakon oboren u prvom čitanju. Nažalost, tada nije bilo političke volje da se ovaj zakon donese, iako on nije pravio nikakve razlike između Srba, Hrvata, Bošnjaka i Ostalih. Dakle, svi koji su radili ratne zločine, a za to su osuđeni na godinu dana ili manje, ne bi imali mogućnost otkupa kazne", rekao je Magazinović za naš portal. 

Dodao je još: "Taj zakon je originalno rađen s Amnesty International i grupom TRIAL International. Iako nije prošao prvi put, ako ove grupe smatraju da je pravi momenat i da zakon ima šanse da prođe kroz parlamentarnu proceduru i bude usvojen, ja ću ga svakako opet predložiti." 

Nažalost, od ovoga na kraju nije bilo ništa. Zakon nije uspio da prođe, a priča o onemogućavanju otkupa zatvorske kazne za ratne zločince ostala je još jedna u redu tema o kojima se više ne razgovara.