Let prkosnog anđela: Poklonimo se Borisu Rajkoviću-Bokiju, neustrašivom heroju Armije RBiH
Rat Borisa (Milorada) Rajkovića završio se jučer, 22. aprila 2026. Tačno 32 godine nakon što je ranjen na Nišićkoj visoravni, naš Boki dočekao je svoju slobodu – našao svoj vječni mir.
Piše: Faruk Vele, za Radiosarajevo.ba
Veliku borbu ovaj prkosni Sarajlija s Ciglana, koji se odbrani od agresora priključio na početku, već 1992, vodio je od davne 1994. godine. Žrtvujući se na braniku jedine nam Domovine, tada 22-godišnji mladić teško je stradao na borbenoj liniji te, kao jedini kvadriplegičar u Kantonu Sarajevo i Bosni i Hercegovini, nije mogao da se kreće ni da govori, iako je "sve razumijevao". Gotovo u komi, samo bi se s vremena na vrijeme nasmijao na glasove sestrine djece i majke Ivanke.
Cijene goriva u FBiH u blagom padu, dizel jeftiniji nego prethodnog dana
Vidio je jedan posto, i to samo na jedno oko.
Kada bi ga majka pitala vidi li ih "kroz maglu", blago je potvrđivao.
"Anđeo ćeš i ostati"
Sve ove decenije o njemu su nesebično brinule danas 83-godišnja majka Ivanka i sestra Mirjana, ispisujući nevjerovatne stranice ljubavi, predanosti i izdržljivosti. U tome su im nesebično pomagali zet Davor, nećak Josip i nećakinja Katarina. Svi oni su se jučer dirljivom porukom oprostili od sina, brata i ujaka, heroja, posljednjeg palog borca Armije RBiH:
"Ono što si ti, Boki, anđele naš, dao nama za ove 32 godine je neprocjenjivo. Pamtit ćemo tvoju snagu, ljubav, borbu, svaki smiješak s brčićima, svaku migicu, svaki stisak, obrvice naše lijepe, koje su nam bile dio komunikacije, svaki tvoj udah, tvoj miris čistoće duše i tijela. Dao si nam puno radosti i sreće. Svaki dan. Bio si prekrasan anđeo, a anđeo ćeš i ostati. Vole te uvijek i zauvijek tvoja mama i seka."
Od Bokija se oprostio i Savez RVI paraplegičara FBiH.
"Naš saborac i član našega saveza ratni vojni invalid 100% prve grupe Boris Rajković napustio je ovaj prolazni svijet. Boris Rajković poslije teškog ranjavanja u odbrani domovine, ostao je nepokretan i bio nepokretan, u komi 32 godine. Boris Rajković je bio istinski sin svoje domovine Bosne i Hercegovine. Sine bosanski, mi ćemo sa primjerenim poštovanjem pamtiti tvoj zalog za domovinu Bosnu i Hercegovinu. Neka ti je lahka zemlja bosanska. Porodici, rodbini i prijateljima, saborcima, upućujemo izraze saosjećanja”, naveli su.
"Zaboravili ga ratni drugovi"
Kada je počela agresija na našu zemlju, Boris je bio pun života. Završio je srednju elektrotehničku školu. Imao je bend i volio je slikati.
"Želio je studirati glumu ili slikarstvo, ali je došao rat i njegova mladost je prekinuta...", govorila je još prije 18 godina Borisova majka.
Ovi čestiti ljudi svih ovih godina nisu tražili ništa. Samo toplu riječ. Da ih neko posjeti, da nisu zaboravljeni... A često su se osjećali upravo tako.
"Žalosno je što su Borisa zaboravili svi, pa i njegovi ratni drugovi. On je svirao harmoniku i ja sam nekoliko puta molila da mu neko dođe, da mu malo svira, ali niko neće. Ponekad, kada dođu naši rođaci, u kuću uđe malo veselja i zna da je i on tada sretan", pričala je Ivanka.
Ali, Boki je imao bezuvjetnu podršku porodice. Sestrina djeca su odrasla uz ujaka heroja. Kada je imala samo godinu, mala Katarina bi se penjala na ujaka i mazila ga. Nećak Josip se sa samo tri i po brinuo za njega kada baka i mama nisu tu.
"Kada ujak pomjeri nogu, to je doživljavao kao uspjeh i znao da je to nešto važno", sjećala se Mirjana.
Federalno ministarstvo za pitanja boraca davne 2008. je dodijelilo Borisu automobil "Škoda Oktavija", pomoću kojeg je valjda mogao povremeno izlaziti vani.
"Imali smo i ‘Feliciju’, koju smo, također, dobili od Ministarstva prije nekoliko godina, ali u njoj nismo mogli izvesti mog sina, jer nije mogao stati. Taj automobil smo prodali kako bismo mogli kupiti polovan kombi, a ni njegovo održavanje nismo mogli finansijski podnijeti. Nadam se da ćemo sada Borisa moći dovesti u Vilsonovo šetalište ili na Vrelo Bosne", govorila je majka Ivanka 2008. godine rijetkim novinarima...
Počasna salva neka odjekne
Majka i sestra Borisa Rajkovića nikada nisu odustale od pomaganja svom sinu i bratu. Njihova žrtva, jednako kao i Bokijeva, morala bi ostati ubilježena u anale herojstva.
Bosanski heroj Boris Rajković danas će biti ispraćen na Gradskom groblju "Bare" (u 13 sati), uz, nadamo se, što veći broj građana Sarajeva i svih istinskih patriota.
Neka danas branitelja Sarajeva i BiH isprati počasna salva.
Neka zastava Bosne i Hercegovine bude predata u ruke njegove čestite majke i sestre junaka čeličnog srca.
Neka makar jedna ulica ili ustanova ponese njegovo časno ime.
Znajte, Boki je svoj život poklonio za nju, jedinu nam Domovinu.
Iznevjeriti i izdati ga ovaj put ne smijemo...
Neka mu je vječna slava i hvala!
Fascinantna ljubav majke i sestre
U ovoj potresnoj priči, treba istaknuti i pozitivne primjere. U proteklim godinama pojedini zvaničnici su zaista posjećivali Borisa i interesirali se za stanje njegove porodice. Među njima su ministri Hajrudin Grabovica, a kasnije Omer Osmanović. Naime, Borisa su morale opsluživati najmanje dvije osobe dnevno, a angažiran je bio i fizioterapeut. Zahvaljujući redovnoj i predanoj njezi majke i sestre, Boki nikada nije dobio nijedan dekubitus. Njegova sestra se, zbog ovakve porodične situacije, nikada nije zaposlila, a prije izvjesnog vremena i suprug je ostao bez posla, što je dodatno otežalo egzistenciju njene porodice.
Ministar Osmanović je nastojao pomoći ovoj porodici i olakšati im brigu za Bokija, zbog čega su mu još 2021. majka i sestra zahvaljivale, kao i svim drugim dobrim ljudima koji su im pomagali u nabavci opreme i drugim potrebama. Ministar Osmanović je svjedočio kako je bio "pozitivno iznenađen i fasciniran ljubavlju i brigom majke i sestre za Borisa", te je obećavao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da riješi pitanje zapošljavanja njegove sestre.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.