Brisel je zakazao, Vašington se vraća: Šta stoji iza dolaska novog visokog predstavnika?

Dolazak novog visokog predstavnika u Bosnu i Hercegovinu ne treba posmatrati izolirano od šire geopolitičke slike. Njegovo imenovanje dolazi u trenutku kada se primjećuje pojačano prisustvo i interes Sjedinjenih Američkih Država za Bosnu i Hercegovinu i Zapadni Balkan.

Piše: Analitički tim portala Radiosarajevo.ba

Nova ambasadorska imenovanja u regionu dodatno potvrđuju da Vašington region ponovo vidi kao prostor u kojem želi imati aktivniju političku ulogu.

Trending

Koliko košta ljetovanje u BiH? Provjerili smo cijene na najpopularnijim destinacijama

Evropske presude

Istovremeno, teško je izbjeći zaključak da Evropska unija u proteklih trideset godina nije uspjela pomjeriti Bosnu i Hercegovinu s mrtve tačke. Od perioda reformskog zamaha za vrijeme Paddyja Ashdowna pa do danas, zemlja se više udaljavala nego približavala euroatlantskim integracijama.

Politička konstrukcija države stvorila je sistem u kojem vodeće etničke elite nemaju stvarni interes za duboke reforme. Naprotiv, održavanje kontrolirane krize postalo je osnovni mehanizam očuvanja vlasti. U takvom ambijentu svaki ozbiljniji iskorak prema evropskim standardima nosi rizik gubitka političkog monopola.

Posebno je zanimljivo da je najveći pad povjerenja u evropske institucije nastupio upravo nakon presude Evropskog suda za ljudska prava. Nakon što je Sud jasno ukazao na diskriminatorne elemente političkog sistema u Bosni i Hercegovini, Brisel nije pokazao odlučnost da pomogne provođenje tih presuda.

Time je poslana poruka da principi na kojima Evropska unija formalno insistira nisu uvijek prioritet kada se suoče s političkom realnošću. Mnogi građani upravo su tada počeli sumnjati u iskrenost evropske politike prema Bosni i Hercegovini.

Priča o Južnoj plinskoj interkonekciji dodatno pokazuje koliko su energetska pitanja postala pitanje geopolitike. Nakon političkih sporova oko lokacija budućih institucija i upravljačkih mehanizama, projekt je prerastao lokalne okvire i postao dio šire borbe za energetski utjecaj u Evropi. U tom kontekstu Dragan Čović i Amir Gross Kabiri prepoznali su priliku da kroz energetsku priču podignu politički ulog na viši nivo.

Danas se čini da Sjedinjene Američke Države nastoje osigurati što veći utjecaj nad energetskim tokovima i strateškim resursima. To nije nikakva novost u međunarodnoj politici. Velike sile oduvijek su nastojale kontrolirati lance snabdijevanja i ključne ekonomske pravce. Razlika je samo u tome što se Balkan ponovo našao na mapi važnih geopolitičkih interesa.

O sudbini Bosne

Zbog toga nije iznenađenje što Evropska unija pokušava odgovoriti na rastući američki utjecaj. Međutim, nakon godina neodlučnosti i sporih procesa, postavlja se pitanje nije li za takvu reakciju već kasno. Na prostoru Zapadnog Balkana Brisel sve češće djeluje kao posmatrač procesa koje je nekada sam predvodio.

U narednim godinama neće se odlučivati samo o budućnosti Bosne i Hercegovine. Jednako važno pitanje bit će i budućnost same Evropske unije kao geopolitičkog projekta. Ako EU ne pronađe način da svoju ekonomsku snagu pretvori u političku odlučnost, njen će utjecaj nastaviti slabiti, dok će prostor popunjavati drugi centri moći.

Bosna i Hercegovina, kao i mnogo puta do sada, ostaje mjesto na kojem se prelamaju interesi velikih igrača, dok domaći političari nastavljaju igrati svoju dobro poznatu igru između krize i statusa quo.