Male kazne za velike zločine: Ko je kriv za smrt na bh. cestama?

Analizirajući statistiku, dolazimo do saznanja da se u periodu od 1. januara do 31. augusta 2016. godine u Federaciji BiH dogodilo 19.479 saobraćajnih nesreća. Ovaj broj je za 705 nesreća veći u odnosu na isti period prošle godine. Nažalost 119 saobraćajnih nesreća imalo je kao ishod smrtni slučaj.

Kanton s najvećim brojem saobraćajnih nesreća u BiH jeste Kanton Sarajevo, u kojem je povećan broj nesreća s poginulim osobama za 42,8 posto, a neprilagođena brzina je najčešći uzrok saobraćajnih nesreća, dok je na drugom mjestu vožnja u alkoholiziranom stanju.

„Jako mnogo radimo preventivno, pogotovo s onim najugroženijim skupinama, a to su djeca, mladi vozači, vozači mopeda, vozači bicikla i pješaci. Nastojimo kroz kombinaciju preventivno-represivnih aktivnosti dovesti do toga da nam stanje sigurnosti bude na boljem nivou“, govore nam nadležni za sigurnost u saobraćaju iz Operativnog centra MUP-a KS-a.

Unatoč tomu, nesreće su naša stvarnost. Ševal Kovačević, stalni sudski vještak saobraćajne struke, smatra da bi kazne za prijestupnike trebalo postrožiti.

„Malo alkohol, malo umor, onda imamo takozvane disko nesreće koje se događaju tokom noći. Mislim da bi se zakon trebao više poštivati, prekršitelji bi se trebali bolje sankcionirati jer svako misli da će se na neki način izvući“, kaže Kovačević za Radiosarajevo.ba, koji ističe i problem cesta koje se ne održavaju kako treba.

„To je stari problem, održavanje cesta je izuzetno skupo, a mi jednostavno nemamo novaca da ih održavamo na europskom nivou. Održavamo ih najbolje što se može, ali jednostavno tu je isključivi razlog finansijske prirode“, govori nam Kovačević.

Prema podacima o prosječnom godišnjem dnevnom saobraćaju, dolazimo do zaključka da su pojedine dionice magistralnih cesta preopterećene. U prilog toj konstataciji ide i činjenica da je prisutan stalni porast ukupnog broja registriranih vozila u BIH, a koji ne prati adekvatno poboljšanje i proširenje cestovne infrastrukture, što doprinosi lošem stanju sigurnosti u cestovnom saobraćaju u Bosni i Hercegovini.

„Tu je također i problem starosne strukture vozila. Prema našim analizama prosječna starost voznog parka u našoj zemlji je oko 17 godina. Osim toga tu je i nekoordiniran rad institucija, nepostojanje krovne organizacije koja će se baviti ovim problemom (još uvijek ne postoji agencija za sigurnost saobraćaja)“, mišljenja je Mersiha Imširović, stručnjak za sigurnost saobraćaja BIHAMK-a.

Za Radiosarajevo.ba, Imširović ističe da je BIHAMK napravio Mape rizika (pokazuju koji je rizik od nastanka saobraćajnih nezgoda s fatalnim ishodom na pojedinim dionicama) i Mape bodovanja ceste zvjezdicama (pokazuju gdje postoje određene karakteristike ceste koje u slučaju saobraćajne nezgode mogu uzrokovati teške posljedice po učesnike te nezgode - "Ceste koje ne opraštaju").

Nakon toga dat je i plan investiranja u sigurnije ceste s ciljem utvrđivanja gdje i kako najbolje investirati i tako smanjiti broj stradalih u nezgodama. Izvještaj, Mapa rizika, Mapa bodovanja zvjezdicama, kao i Investment plan dostavljen je svim relevantnim institucijama nadležnim za upravljanje, održavanje i izgradnju cesta, dodaje ona.

Ubojita kombinacija nastaje kada vozač precijeni svoje mogućnosti i potcijeni uvjete na cesti. „To je taj problem vjerovanja kako se nesreće događaju nekima drugima. Kada bi ljudi razvili kulturu percipiranja da su ranjivi i da su uvijek u opasnosti, onda bi se ovakvi događaji manje događali“, kaže nam mr. sci. Nermina Vehabović-Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja.

Vehabović-Rudež ne smatra da su prejaki automobili u rukama neiskusnih vozača srž problema. "Možete voziti opasno ili nesigurno i s najslabijim automobilom koji možete naći na bh. tržištu", upozorava Vehabović-Rudež, dodajući da treba ustrajati na poboljšanju kvalitete obrazovanja mladih vozača u autoškolama.

Statistika sarajevske policije kaže da se u prvih šest mjeseci ove godine povećao broj saobraćajnih nesreća s nastradalim osobama, ali i s onim koji su kao posljedicu imali materijalnu štetu. U prvoj polovini godine, poginulo je ukupno deset osoba, od čega pet vozača i pet pješaka. Više nego u istom periodu prošle godine. Ukupno je registrirano 5.582 udesa, od čega u naseljenim područjima 5.228 koji su za posljedicu imali osam smrtno stradalih osoba i 379 povrijeđenih.

Kad je riječ o kaznama, najveća do sada izrečena je prije nešto više od tri godine Mirsadu Subašiću, kojem je Kantonalni sud u Sarajevu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina i četiri mjeseca zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa i ne pružanja pomoći osobi povrijeđenoj u udesu. 

O predviđenim kaznama i prijedlozima za izmjene Krivičnog zakona FBiH i Zakona o prekršajima u FBiH čitajte na ovome linku. 

Na kraju, veoma je teško generalizirati i uprijeti prstom na određeni problem, jer u našoj zemlji opasnosti na cesti su i same ceste i vozila i vozači, kao i drugi učesnici u saobraćaju.

Jedno je sigurno, svijest svih učesnika u saobraćaju o značaju cestovne sigurnosti je na veoma niskom nivou. Saobraćaj, odnosno sigurnost u saobraćaju je očito na margini interesa, kako nadležnih institucija tako i svih građana, sve dok se ne desi nesreća poput one u ponedjeljak u kojoj su živote izgubile dvije studentice.