Sutra promocija knjige o Juraju Najdhartu: Vizionar modernog Sarajeva

U organizaciji Izdavačke kuće "Vrijeme", a uz podršku Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u ponedjeljak, 11. maja 2026. godine, bit će upriličeno predstavljanje reizdanja knjige "Juraj Najdhart – život i djelo" autorice Jelica Karlić-Kapetanović.

Promocija će biti održana u sali "Burence" na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu s početkom u 12 sati.

O knjizi i značaju djela jednog od najvažnijih arhitekata modernog doba u Bosni i Hercegovini govorit će Tatjana Neidhart, Nermina Zagora, Amir Vuk Zec i Vedad Isambegović, dok će moderator događaja biti Kenan Zekić.

Reizdanje ove publikacije predstavlja doprinos očuvanju sjećanja na život i stvaralaštvo Juraja Najdharta, čiji je arhitektonski opus ostavio dubok trag u urbanom i kulturnom identitetu Bosne i Hercegovine.

Tumačeći prošlost Sarajeva, Juraj Najdhart je zagovarao pravilo koje je nazvao nepisanim: drum je kičma, voda duša, zelenilo pluća, a čaršija srce grada.

Prema tekstu iz magazina Mozaik (koji je 2019. objavljen na web stranici Yugopapir), kompromis između starog, tradicionalnog i savremenog u gradnji je izražavao je ovako: 

"Transformirajmo staru čaršiju u kulturno žarište grada, sačuvajmo staro i dajmo mu savremenu namjenu, a novo izgradimo pokraj starog u duhu historijske aglomeracije: Novo pokraj starog."

Stari grad ili čaršiju je zamislio, kako je naveo, raskršćem kulturnih tekovina republike. 

To je za njega značilo dati ovom dijelu grada savremeni smisao.

"Kulturno-društvene manifestacije zahtijevaju svoj kulturni ambijent, a historijske aglomeracije ne znaju za vrijeme; naravno ako budemo umjeli staro tako uključiti u novo da ne bude usiljeno, da se sve skupa slije u skladnu cjelinu."

S obzirom na prethodno istaknuto, Neidhart je predlagao da se: Morića Han adaptira u turistički hotel, Gazi Husrev-begov bezistan u pivnicu ili vinski podrum, Brusa Bezistan pretvori u izložbeni prostor za skulpture, muzej Narodnooslobodilačke borbe ili gipsoteku, Kuršumlija medresa da se adaptira u Gazi Husrev-begovu biblioteku ili slično, a Kazandžiluku i Halačima očuva postojeća namijena...

Nije zaboravio na Vijećnicu. Sugerirao je da se pored nje izgradi "muzej o postanku čovjeka".
Smatrao je da se prostor "s druge strane Miljacke" treba iskoristiti za savremene zgrade, institute, kulturne ustanove i slično. Bio je ubjeđen da obale rijeke trebaju ostati slobodne za šetališta gdje će biti zaslađeni jablani.

Neidhart je prostor u blizini Bentbaše i Bijele tabije zamislio ovako:

"Uz rekreaciju duha u kulturnom žarištu grada, u nastavku pokraj Miljacke, u dolini Bendbaše ispod Bijele tabije zamišljena je rekreacija tijela.

Akumulacijom vode i stvaranjem jezera dobiti masovno kupalište, te dio Miljacke učiniti plovnim za čamce. Tako bismo, dakle, spojili duševnu kulturu s tjelesnom."

Za zaboravljao padinske dijelove bosanskohercegovačkog glavnog grada je mislio da su najljepši dio grada.

Zato je naglašavao da oni moraju biti sačuvani na način da omogućavaju "pravo na vidik".

Trg oslobođenja je ocijenio kao primjeren za gradnju atrija, a Crni vrh za gradnju stambenog naselja sa mnogo zelenila.

Neidhart je ukazao da se ulica Alipašina, tada poznata kao ulica Đure Pucara Starog, mora iskoristiti za, kako je napisao, uvlačenje zelenila u srž grada.

Posebno je isticao značaj Titove ulice. Između ostalog, predložio je da se korzo centralne sarajevske ulice prebaci u obližnji park zbog saobraćaja dodavši:

"Uklanjanjem zgrade bivše Direkcije šuma u daljnjoj budućnosti, omogućili bismo da se parkovna vrpca protegne ispred Vojne bolnice sve do Marijinog-Dvora. To bi bio istodobno dio zelene osi od Sarajeva do Ilidže."

Prema riječima Neidharta, niti Zagreb, ni Beograd, ni Ljubljana se ne mogu pohvaliti da u srcu grada imaju slobodne prostore ovakvih kvaliteta, koji se mogu formirati na savremen način, a kakve bi Sarajevo dobilo u Titovoj ulici, gdje se danas građani Sarajeva formalno guše.

Potpunom tekstu arhitekte Juraja Neidharta možete pristupiti klikom na ovaj link.