Otkrijte zaboravljene kapije Sarajeva: Tajne i uticaj austrougarske arhitekture
Grad sa izuzetno bogatom kulturom i historijom čini se da uvijek ima još ono nešto za pokazati. Kao da krije svoje znamenistosti i sve ono što ga je nekada krasilo.
Građani Sarajeva upoznati su sa kapijama na području Vratnika, ali ne znaju za one iz austro-ugarskog perioda koje su krasile glavne ulice glavnog grada Bosne i Hercegovine.
O njima za portal Radiosarajevo.ba govorio je muzejski savjetnik i arheolog Adnan Muftarević.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH poslalo protestnu notu Hrvatskoj
Prije paljenja Sarajeva od strane Eugena Savojskog 1697. godine nije bilo potrebe za pravljenjem velikih bedema koji bi opasao tadašnji stari grad, tačnije tada Stari grad Vratnik. Kada Savojski zapalio Sarajevo nekolicina vojnika i tadašnjeg stanovništva uspjela se spasiti zahvaljujući Bijeloj tabiji.
Dolaskom Ahmet paše Skopljaka na čelo bosanskog ejaleta, odlučio je da opaše i da utvrdi tadašnji stari grad što je trajalo čak 10 godina. Tada je Stari grad imao nekoliko tabija, koje su služile upravo tome, da u slučaju budućih napada vojnici ali i stanovnici imaju siguran zaklon od neprijatelja.
Tako danas, gledamo na Vratniku Širokac, Višegradsku i Ploča kapiju. Bedemi koji su ostali i dan danas da se sjećaju Osmanskog perioda. Jednu od njih, kapiju Ploča, krasi i muzej. Sve ove kapije nešto su što stanovnici Vratnika gledaju svaki dan a muzej, koji je ugrađen u kapiju Ploča, turisti svakodnevno posjećuju.
Međutim, ono što je još manje poznato jeste činjenica da su Sarajevo krasile još dvije kapije. Danas kroz jedan od tih lokaliteta prolazi na stotine građana Sarajeva dnevno. Više o tim sarajevskim kapijama za portal Radiosarajevo.ba, objasnio je Adnan Muftarević, muzejski savjetnik u Muzeju Sarajevo i arheolog.
Sa dolaskom austrougarske vlasti na područje Bosne i Hercegovine, u arhitekturi i u umjetnosti se počinju miješati različiti stilovi i utjecaji.
Tri kapije sarajevskog Vratnika: Kroz vrijeme, kamen i priče
Jedna od kapija nalazila se na Marijin Dvoru. Njen oblik bio je orijentalan sa devet prozora. Bila je okićena zastavama a bila je prekrivena crijepom ali njeni zidovi su bili građeni od drveta što nam govori da njena namjena nije bila ista kao ona kod Vratničkih kapija.
Ta kapija bila je sagrađena u čast posjete cara Franje Josipa, koji je posjetio Sarajevo 30. maja 1910. godine. Obišao je Katedralu, Begovu džamiju i joše po neku zanamenitost tadašnjeg Sarajeva.
Podaci koji govore nešto više o izgledu kapije a i otkrivaju da su u čast cara Franje Josipa sagrađene bile dvije godine nalazilo se u Sarajevskom listu 1910. godine: "Glavna kapija izmegju Hotela Kontinentala i Marijinog dvora pokrivena zavojnim crijepom. Ispod krova ima devet zeleno oličenih običnih prozora s gvozdenim rešetkama, s obje strane je carski orao. Nad srednnjim glavnim prozorom kapije šareni se ornamentika u bijelim, crvenim i plavim bojama, nad obim pokrajnim ulazima ornamentika čini dojam kao da je u kamenu isklesana."
Još jedna kapija, koja je bila privremenog karaktera, o kojoj se malo zna, sagrađena je 1888. godine. Muftarević ističe da je lokalitet te kapije teže utvrditi jer je vrlo specifična okolina u kojoj se nalazila. U blizini te kapije na jednoj od rijetkih fotografija koja postoji, vidi se stara bosanska kuća i avlija.
Ova kapija izgrađena je u čast princa Rudolfa Habsburškog. Bila je, kako objašnjava Muftarević "nekako pseudo-maurskog stila".
Muftarević ističe kako ove kapije nisu dovoljno istražene te da je vrlo moguće da ih je postojalo još.
Funkcije ovih kapija bila drugačija. Njihov povod za gradnju je bio drugačiji. Nisu imale svrhu da stanovnicima doprinesu zaštitu već da pokažu gostima koji dolaze u Sarajevo, kako je imperija austrougarskog carstva moćna, bogata i masivana, baš kao što su bile i te kapije.
Od ove dvije kapije ostalo su samo fotografije, dok kapije na Vratniku stoje i idalje pokazuju svoju masivnost iako nema sada funkciju da zaštite stanovništo.
Interesantna je činjenica da se kapija, koja je sagrađena u čast cara Franje Josipa, nalazila na lokalitetu Marin Dvora, koji je jedan od najprometnijih dijelova grada. Iako je danas to područje prometno kako s vozilima, gradskim saobraćajem tako i s ljudima, mnogi od nas ne znaju da su ga nekad krasile kapije.
Muzejski savjetnik Muftarević ističe da institucije koje se bave promocijom kulturno-historijskog naslijeđa često nemaju dovoljno sredstava kako bi predstavile a i obilježile mnoga značajna mjesta ili građevine, barem njene ostatke, u Sarajevu. Komisija za nacionalne spomenike odradila je veliki dio posla u obilježavanju i označavanju nacionalnih spomenika, objašnjava Muftarević, ali da promocija i samo obilježavanje nije samo na ustanovama.
"Svi mi možemo raditi na promociji našeg grada i naše države. Naravno da je veća pažnja i odgovornost na ljudima koji dobijaju sredstva za to ali znamo da je nekad veoma teško zbog tih imovinsko-prvnih odnosa, da li neko vodi računa i čiji je određeni objekat, onda je teško raditi znakove, obilježavanja i legende na otvorenom. Što ne znači da to ne bi moglo se uraditi. Trebali bi biti uključeni turistički vodiči, trebaju biti uključeni muzealci, ljudi iz Zavoda za zaštitu, arhitekte, konzervatori ali svi znamo da je koliko para, toliko muzike. Ja nisam za to, nekada može nešto i 'od sebe' da se uradi", poručio je Adnan Muftarević, muzejski savjetnik u Muzeju Sarajevo i arheolog za portal Radiosarajevo.ba.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
