Tri kapije sarajevskog Vratnika: Kroz vrijeme, kamen i priče

Na strmim padinama iznad Sarajeva, u naselju Vratnik i danas stoje nijemi svjedoci tragova vremena urezanih u kamen, kamene kapije koje su nekada čuvale njegov ulaz i izlaz. Širokačka, Ploča i Višegradska kapija nisu tek prolazi kroz zidove, one su prolazi kroz vrijeme, kroz stoljeća u kojima se Sarajevo oblikovalo, branilo i obnavljalo.

Iako je današnji oblik Starog grada Vratnika definisan tek u 18. stoljeću, relevantna saznanja govore da su prva utvrđenja na ovom području, na mjestu današnje Bijele tabije, izgrađena još u kasnom srednjem vijeku. Naziv "Vratnik", staroslavenskog je porijekla i ima značenje "čvor". Naselje je vjerovatno dobilo naziv zbog svog geografskog položaja, jer je oduvijek bilo raskrsnica puteva, mjesto gdje se susreću pravci i sudbine. Preko Vratnika je vodila i Carska džada, važan put koji je iz Sarajeva, preko Višegrada, vodio sve do Carigrada. Upravo zbog te rute, jedna od tri glavne kapi kule nosi naziv Višegradska kapija.

Priča o sarajevskom bedemu

Sarajevo je u 17. stoljeću je bilo dovoljno udaljeno od granica Osmanskog carstva, pa se samim tim smatralo da nema potrebe za dodatnim bedemima. Međutim, sve se promijenilo 1697. godine, kada je princ Eugen Savojski napao grad, opljačkao ga i spalio do temelja. Tadašnja tvrđava, Bijela tabija, nije mogla primiti dovoljan broj vojnika i stanovništva, pa je tako i grad ostao nezaštićen. Infrastruktura grada bila je potpuno sravnjena sa zemljom, a mnogo literature i dokumenata je uništeno. Upravo je ovaj događaj bio prekretnica koja je navela tadašnjeg bosankog vezira Gazi Ahmed-pašu Rustempašića Skopljaka da donese odluku, kako Sarajevo mora dobiti čvrste odbrambene zidove.

Trending

Novinarka Mirza Vranj traži pomoć: Nakon reakcije na antibiotike vraćaju je kući, a stanje sve gore

Paša je naredio gradnju zidina koja će "opasati 450 kuća i ostaviti mjesta za još toliko", a zid je prema naredbi trebao biti "jedan sahat hoda dug, debeo dva aršina i visok deset aršina". Što znači da je bio dug gotovo šest kilometara, debeo oko 60 centimetara i visok šest metara.

Gradnja je započela 1727. godine, a osim već postojeće Bijele tabije, podignute su još četiri: Strošićka kapija (u narodu poznata kao Rustem-pašina), Žuta tabija (Ahmed-pašina ili Jekovačka), tabija na Ravnim Bakijama (Sultan-Ahmedova, poznata i pod imenom Arap tabija), te tabija na Zmajevcu (Ibrahim pašina, odnosno Arnaut-pašina tabija).

Podizanje bedema Vratnika spadalo je među najzahtjevnije i najskuplje osmanske građevinske poduhvate u Bosni. Kamen je korišten iz ruševina spaljenog Sarajeva i obližnjih kamenoloma, a radove su vodili dubrovački zidari uz pomoć sarajevskih građana. Legenda kaže da je zbog brojnih mezarja u gradu i nedostatku materijala, čak naređeno da se nišani izvade i uzidaju u bedeme. Ahmed-paša je, međutim, 1730. godine premješten, a posao je tek 1739. završio Hećim Oglu Ali-paša.

Posebno je zanimljiva legenda o "krivom bedemu" iznad Višegradske kapije. Naime, prilikom gradnje, jedan dio zida stalno se rušio. Sufije su tada otkrile da je na tom mjestu ukopan šejh Mejl, kako se ne bi skrnavio njegov mezar, odlučeno je da se bedem na tom mjestu blago zaobiđe. Nakon toga zid se više nije rušio, a taj dio u narodu je ostao poznat kao "krivi bedem".

Na kraju je cijeli Vratnik bio opasan snažnim zidovima s tri glavne kapije: Višegradskom, Pločanskom i Širokačkom, te sa pet manjih prolaza koji su se svake večeri zatvarali hrastovim vratima.

Vrata sjećanja

Pogled prvo zastane na Kapi-kuli na Ploči, građevini koja je u ratu služila za odbranu, u miru kao kapija, a danas kao muzej. Njeni debeli zidovi i visoka kamena vrata i dalje odaju duh starog vremena, spajajući prošlost i sadašnjost na jedinstven način.

Širokačka kapija s druge strane pripada starijem tipu kule. Služila je za odbranu, a u miru kao gradska vrata. Hrastova vrata u metalnom okviru na ovoj su kuli postojala sve do 1919. godine, što svjedoči o njenoj dugoj funkcionalnoj upotrebi. Kameni zidovi Širokačke kule građeni su na malter u koji se, kao vezivo dodavala jaja. Detalj koji danas djeluje gotovo nevjerovatno, ali govori o vještini i domišljatosti tadašnjih graditelja. Upravo ti mali, gotovo zaboravljeni podaci o Vratničkoj kuli u Širokcu čine je posebnim dijelom sarajevske fortifikacijske priče.

Višegradska kapija, najbolje očuvana od svih i danas stoji kao nijemi čuvar grada i vremena. Kroz nju su nekad prolazili karavani na putu za istok, a danas kroz nju prolaze turisti, istraživači i zaljubljenici u historiju, tražeći pogled s kojeg Sarajevo izgled poput razglednice. Značaj ove kapije potvrđuje i činjenica da je upravo preko nje, 5. aprila 1945. godine, Partizanska vojska ušla u Sarajevo tokom oslobađanja grada od fašista.

Zbog svoje historijske vrijednosti, Kapi-kula je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Vratničke kapije nisu samo dijelovi zidina, one su i vrata sjećanja. U njihovim kamenim blokovima i danas se čuje jeka čekića, odjek koraka vojnika i šapat vremena koje je gradilo, rušilo i ponovo podizalo Sarajevo. Oni su svjedoci epohe u kojoj su hrabrost i upornost oblikovale grad koji i danas, uprkos svemu, diše svoj stari, postojani ritam.