Bursać: Potpuno sumanuto - vlast u RS traži pravo na negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca

"Ne znam jeste li čuli, vlast u RS-u hoće zakonski da dozvoli negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca?! Varvarski je to projekt stvaranja paralelnog univerzuma u kojem zločinac Mladić postaje heroj, a Srebrenica "mit". Projekt u kojem se zločin preimenuje u "odbranu", a žrtva u "propagandni konstrukt". "

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Zvanična vijest glasi da će Vlada Republike Srpske inicirati izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u cilju ukidanja odredbe kojom se zabranjuje poricanje, opravdavanje, umanjivanje zločina genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, te zabranjuje veličanje osoba osuđenih pravosnažnom presudom za iste zločine. 

Sad pažljivo pročitajte ovo ludilo još jednom. Polako. Svaku riječ proučite i odvažite. Dakle, Vlada jednog entiteta unutar države Bosne i Hercegovine pokreće inicijativu da se ukine zakonska zabrana negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca. Ta ista vlast, koja bi trebala da štiti pravni poredak i minimum civilizacijskih vrijednosti, traži dakle pravo da institucionalizira poricanje presuđenih zločina i da javno slavi njihove počinioce. 

Na koliko nivoa je samo ovo poremećeno? 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ovdje više nema skrivanja iza fraza, nema uvijanja u celofan političke korektnosti. Ovo je direktan, ogoljen zahtjev da se laž proglasi legitimnom, a zločin i genocid poželjnim. Ovo je pokušaj da se pravni sistem pretvori u alat za poništavanje istine. Ne privatne istine, ne političke interpretacije, nego istine utvrđene presudama međunarodnih sudova, domaćih sudova i dokumentirane kroz hiljade stranica dokaza, svjedočenja i kostiju. 

Jer upravo to jeste suština ove inicijative. Ukidanje zabrane negiranja genocida nije pravna tehnikalija. To je političko-zločinački projekt. Projekt stvaranja paralelnog univerzuma u kojem Ratko Mladić postaje heroj, a Srebrenica "mit". Projekt u kojem se zločin preimenuje u "odbranu", a žrtva u "propagandni konstrukt". Projekat u kome se smrt zločinca Mladića navještava kao "uskrsnuće heroja" samo im, eto, treba i zakonska regulativa. (Sic!) 

Pa onda Ministar pravde RS Goran Selak hladno objašnjava kako entitetski zakoni "ne poznaju takvu vrstu krivičnog djela". Kao da se radi o lokalnom birokratskom nesporazumu, a ne o civilizacijskom minimumu dogniteta. Kao da zabrana negiranja genocida spada u domen tehničkih propisa, a ne u samu srž onoga što razdvaja civilizovano društvo od pećinskog varvarstva. 

I tu dolazimo do ključne tačke. 

Zakon koji zabranjuje negiranje genocida u Bosni i Hercegovini nije hir jednog visokog predstavnika. To je pokušaj da se zaustavi kontinuirano nasilje nad istinom i žrtvama. Jer negiranje genocida nije mišljenje. To je mirnodopski nastavak zločina drugim sredstvima. To je poruka preživjelima da se njihova patnja briše. To je signal budućim generacijama da se zločin isplati ako se dovoljno dugo i dovoljno glasno laže. 

Profesor David Pettigrew to jasno imenuje: Negiranje genocida predstavlja uvredu presudama, retraumatizaciju preživjelih i realnu prijetnju ponavljanja zločina. U prevodu, društvo koje dopušta da se genocid negira, šalje poruku da nije ništa naučilo i da je spremno da isti obrazac ponovi. 

A Bosna i Hercegovina danas stoji upravo na toj ivici. 

Godinama se pred očima javnosti crtaju murali ratnih zločinaca. Godinama se održavaju skupovi koji veličaju koljačke ideologije iz devedesetih. Godinama se genocid relativizira, umanjuje, izvrće. Institucije šute ili selektivno reaguju. Tužilaštvo oklijeva ili češće ne radi ništa. Političke elite potpiruju vatru, a međunarodna zajednica balansira između "stabilnosti" i pravde. 

Rezultat takve politike sada dolazi na naplatu. 

Vlast u RS-u više se ne zadovoljava tihim negiranjem genocida. Sada traži zakonsko pravo da negira. Traži pečat države na laži. Traži da se u udžbenike, medije i javni prostor ugradi verzija stvarnosti u kojoj zločin nema ime, a krivci imaju spomenike. 

To više nije samo politički cinizam. To je projekat duboke moralne degradacije. 

Jer svako društvo ima svoj minimum ispod kojeg ne ide. Taj minimum čine elementarne istine. Da je genocid počinjen. Da su žrtve stvarne. Da su počinioci odgovorni. Kada vlast pokuša da izbriše te tačke oslonca, društvo ulazi u zonu potpune dezorijentacije. 

U takvom prostoru sve postaje moguće i sve je relativno. 

Moguće je da hotel u kome su žene u ratu silovane postane turistička atrakcija. Moguće je da se zločinci slave kao heroji. Moguće je da se djeci servira ratna propaganda kao historija. Moguće je da se priprema teren za nove sukobe pod maskom "nacionalnog ponosa". 

Zato ova inicijativa nije samo pravni problem. To ponajmanje. Ovo je sigurnosni problem. Ovo je pitanje budućnosti svih nas. Jer negiranje genocida ne završava u riječima. Ono ima posljedice. Ono proizvodi mržnju. Ono legitimizira nasilje. Ono stvara generacije koje odrastaju u uvjerenju da je zločin opravdan ako je počinjen "u naše ime". U tom smislu, ova inicijativa predstavlja najopasniji oblik političkog radikalizma u Bosni i Hercegovini danas. 

Posebnu težinu daje činjenica da dolazi iz same vlasti. Kada marginalne grupe veličaju zločince, društvo još ima šansu da reaguje. Kada vlast to radi, sistem postaje aktivni saučesnik. 

I tu se krug zatvara. 

Jedan pravosnažno osuđeni negator genocida i nekoliko otvorenih postupaka poslužili su kao povod za cijeli politički napad na zakon. Kao da problem nije u nedovoljnoj primjeni, nego u samom postojanju zabrane kao takve. Kao da rješenje nije više pravde, nego više negiranja i manje pravde. Suludo!. 

Takva logika vodi samo u jedno. U institucionalizaciju laži. A društvo koje legalizuje laž o nepostojanju genocida, legalizuje i mogućnost da se on ponovi. Zato ova tema traži jasnoću. Bez relativizacije. Bez diplomatskih fraza. Bez kalkulacija. Ovdje se ne radi o "slobodi govora". Ovdje se radi o pravu da se negira zločin koji je pravno utvrđen. Sloboda govora prestaje tamo gdje počinje govor koji potiče mržnju i nasilje. Upravo zato zakon i postoji. Ovdje se ne radi o "nametnutim odlukama". Radi se o minimalnom civilizacijskom standardu koji svako društvo mora imati ako želi da se naziva demokratskim. 

Ovdje se ne radi o političkom sukobu. Radi se o sukobu između istine i laži, između sjećanja i zaborava, između pravde i glorifikacije zločina. I zato pitanje više nije šta će uraditi vlast u RS-u. Pitanje je šta će uraditi ostatak DRŽAVE Bosne i Hercegovine? Šta će uraditi međunarodna zajednica? Šta će uraditi pravosuđe koje je već predugo nijemo posmatralo kako se istina razvlači po političkim pijacama? Jer svaki izostanak reakcije postaje saučesništvo. 

A saučesništvo u negiranju genocida jeste najtiši, ali najopasniji oblik njegove rehabilitacije. U trenutku kada vlast pokušava da zakonom izbriše zločin, svaka šutnja postaje glas za tu istu laž. 

I tu više nema sredine. 

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.