Dragan Bursać: Jedna crkva, jedan fakultet, jedna država, jedan narod - zvuči poznato?

"Kako objasniti studentima historiju devedesetih ako ih učite da je srpska nacija svetinja, a zločin i genocid tek "odbrana"? Kako govoriti o etici ako je nacionalni politički interes iznad svake moralne norme? Kako predavati filozofiju ako je dogma unaprijed zadana? Nikako! Zato crkveni univerzitet nije obrazovna institucija u klasičnom smislu. To je velikosrpski ideološki aparat za ispiranje mozga. Mjesto gdje se proizvodi poslušnost, a ne znanje. Gdje se oblikuju podanici, a ne građani. E to Irinej hoće!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Mitropolit SPC-a Irinej Bulović odlučio je da više nema potrebe za uvijanjem. Kaže čovjek otvoreno: država je u "kataklizmi", univerziteti su propali, pa će Crkva da preuzme stvar. Da školuje. Da oblikuje. Da određuje šta je znanje, a šta jeres na SVOM univerzitetu. I da to sve radi pod egidom "slobode izbora". 

Trending

U Sarajevu jutros 11, u Mostaru 12 stepeni: Objavljena prognoza do četvrtka, stižu nove padavine

Naravno, slobode uvijek ima dok ne postane obavezna, onda to nije sloboda nego prisila i ropstvo. Taman po crkvenim mjerilima. 

Pa hajde da budemo brutalno jasni, bez ukrasa, bez uvijanja i bez diplomatskih rukavica, kako i priliči trenutku u kojem živimo.  

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Crkva srbije je ionako paramilitantna sektaška organizacija, nacionalističke provinijencije koja sa vjerom ima veze koliko i njeni prvi ljudi sa zdravim razumom. I nije to ništa novo i nije od juče. Zapravo zadnja dva vijeka ona se ponaša tako, a sa svetosavljem kao kultom u zadnjih sto godina je sve to pojačano. Ono što Irinej Bulović priča zapravo jeste nova-dodatna pretenzija na ozvaničenje totalne vlasti ove institucije u sadejstvu sa Vučićem i režimom mu. 

Grubo? Jeste. Pretjerano? Nažalost, nije. 

Jer kad reprezent Crkve Srbije govori o "kataklizmi" državnih univerziteta, to nije briga za obrazovanje. To je politička pripremna dijagnoza. Ali to je dijagnoza koja dolazi iz iste one laboratorije u kojoj se već decenijama proizvodi ideološki otrov zvan svetosavlje, ne kao duhovna praksa, nego kao politička toksikološka matrica. 

A kad se ta matrica spoji sa režimom Aleksandra Vučića dobijate savršeni mehanizam kontrole: Država formalno sekularna, ali faktički klerikalizovana; univerziteti formalno autonomni, ali ideološki i nacionalistički porobljeni. 

Zato ova priča o "crkvenom državnom univerzitetu" nije pitanje pluralizma. Nije pitanje slobode izbora. To je pitanje moći. 

Jer, nije problem da vjerska zajednica osnuje fakultet. Imaju ga gotovo sve vjerske zajednice. Problem je kada ta ista zajednica godinama sistematski urušava povjerenje u javne institucije, a onda se pojavljuje kao spasilac stvarajući paradržavnu ustanovu. Problem je kada Crkva prvo delegitimizira državno obrazovanje, pa onda nudi "alternativu" koja je u suštini produžena ruka iste ideologije koja je tu državu i dovela do "kataklizme". Jednostavno kazano, uništavaš obrazovni sistem da bi ga kobajagi obnavljao. 

Neće da može! 

I onda dobijemo perverznu inverziju: oni koji su decenijama sudjelovali u moralnom i društvenom urušavanju, sada se predstavljaju kao čuvari znanja i kulture. (Sic!) 

Da stvar bude gora, mitropolit Irinej poteže argument srednjeg vijeka. Kaže, univerziteti su nastali iz manastirskih škola. Tačno. U vremenu kada nije postojala moderna država, kada nije bilo naučne metodologije kakvu danas poznajemo, kada je teologija bila kraljica svih nauka. 

Ali 2026. godina nije 1126. 

I pokušaj da se to dvoje izjednači nije ništa drugo nego jeftina intelektualna manipulacija. Jer savremeni univerzitet nije produžetak oltara, nego prostor kritičkog mišljenja. Makar bi to trebao biti. A kritičko mišljenje je upravo ono što ovakvim projektima smeta. 

Jer kako objasniti studentima istoriju devedesetih ako ih učite da je nacija svetinja, a zločin "odbrana"? Kako govoriti o etici ako je nacionalni politički interes iznad svake moralne norme? Kako predavati filozofiju ako je dogma unaprijed zadana? 

Nikako. 

Zato crkveni univerzitet nije obrazovna institucija u klasičnom smislu. To je ideološki aparat. Mjesto gdje se proizvodi poslušnost, a ne znanje. Gdje se oblikuju podanici, a ne građani. 

I tu dolazimo do suštine. Ovo nije izolovan projekat. Ovo je dio šire strategije u kojoj se država i Crkva stapaju u jednu strukturu moći. U kojoj politička lojalnost dobija duhovni legitimitet, a duhovna hijerarhija političku i pravnu zaštitu. 

Simfonija vlasti i crkve, rekli bi teolozi.
Fuzija moći, rekli bi politički analitičari.
Opasnost, rekao bi svako ko iole drži do slobode i etike.

Jer kad jednom prihvatite da vam Crkva određuje šta je znanje, sljedeći korak je da vam određuje šta je istina. A nakon toga, šta je dozvoljeno misliti. I tu više nema univerziteta. Tu više nema države. Tu postoji samo sistem u kojem se sve svodi na jednu riječ: poslušnost. 

Zato ova vijest nije bezazlena. Nije ni folklorna, ni kulturna, ni religijska. Ovo je politički projekat par excellence. I zato pitanje nije ko će studirati na tom univerzitetu. Pitanje je ko će sutra živjeti u društvu koje taj univerzitet proizvodi. A odgovor, ako se ovako nastavi, nije nimalo ohrabrujući.

Jer znate to: Jedna crkva, jedan fakultet, jedna država, jedan narod-to vam je fašizam. Neprskani. Pa ko voli nek’ izvoli. 

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.