Sušić: Ko dobija od Čovićevog zagrljaja s Islamskom zajednicom?

Bajramski prijem, fotografija s reisu-l-ulemom dr. Husein ef. Kavazovićem, poruke o dijalogu i međusobnom poštovanju — Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, sve češće se pojavljuje u kontekstu koji donedavno nije bio njegov. Političar koji je godinama bio sinonim za tvrdu retoriku oko "legitimnog predstavljanja Hrvata" danas šalje sasvim drugačije signale. Pitanje koje se nameće samo po sebi: zašto sad?

Piše: Dr. Sejo Sušić, za portal Radiosarajevo.ba

Bosna i Hercegovina prolazi kroz novu fazu institucionalnih blokada, pregovora o izmjenama Izbornog zakona i ustavnih reformi. Međunarodna zajednica sve intenzivnije insistira na promjenama. Upravo u tom kontekstu susreti s vrhom Islamske zajednice dobijaju političku dimenziju koja prevazilazi puki protokol.

Arhitekta blokade

Islamska zajednica godinama traži da se njen status regulira kroz Osnovni ugovor s državom, slično sporazumima koji već postoje za Katoličku crkvu i Srpsku pravoslavnu crkvu. Taj ugovor do danas nije potpisan.

Predstavnici Islamske zajednice i dio političkih aktera više puta su tvrdili da je HDZ BiH bio među faktorima koji su usporavali taj proces. HDZ takve tvrdnje odbacuje — ali činjenica ostaje da sporazum ni nakon dugog niza godina nije zaključen.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Važan je i pravni kontekst: Ugovor između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice po svojoj je prirodi međunarodni ugovor, s obzirom na to da Vatikan ima međunarodnopravni subjektivitet. Islamska zajednica taj subjektivitet nema, pa prijedlog ugovora — koji je u najvećem dijelu preuzet iz teksta sporazuma sa Svetom Stolicom — ne može imati karakter međunarodnog ugovora niti se može automatski primjeniti na isti način. Ovaj pravno-tehnički detalj često se gubi u javnim raspravama, a od ključnog je značaja za razumijevanje zašto proces traje tako dugo.

Upravo zbog toga dio javnosti danas poruke o međusobnom povjerenju posmatra s dozom političkog opreza. Simbolične geste, bez pratnih institucionalnih poteza, u Bosni i Hercegovini imaju kratku trajnost.

Zašto sada?

Nije slučajnost da Čovićevo približavanje Islamskoj zajednici dolazi u trenutku kada se ponovo intenziviraju rasprave o izmjenama Izbornog zakona i ustavnim reformama. HDZ BiH godinama insistira na konceptu "legitimnog predstavljanja Hrvata", tvrdeći da postojeći sistem omogućava da hrvatske predstavnike biraju dominantno glasovi brojnijeg naroda.

Ova tema ima svoju pravnu dimenziju. Europski sud za ljudska prava u više presuda — uključujući predmete "Sejdić–Finci", "Zornić" i Pilav — ukazao je na diskriminatorne elemente postojećeg ustavnog sistema Bosne i Hercegovine.

Kritičari HDZ-ovih prijedloga ukazuju da bi modeli koji dodatno naglašavaju etnički princip mogli doći u koliziju s evropskim standardima nediskriminacije. S druge strane, HDZ tvrdi da bez reforme nema stvarne političke ravnopravnosti Hrvata u Federaciji BiH. Ostaje, dakle, ključno pitanje: da li Čovićevo približavanje reisu Kavazoviću predstavlja pripremu tla za dogovor o reformama ili samo novi kanal komunikacije u složenoj političkoj igri?

Gdje je granica između religije i politike?

Islamska zajednica ima važnu društvenu i moralnu ulogu u bosanskohercegovdčakom društvu, ali nije politička institucija koja posjeduje demokratski mandat za pregovaranje o ustavnom uređenju države. Zbog toga pojedini analitičari upozoravaju da bi pretjerano oslanjanje na vjerske autoritete moglo dodatno zamagliti ionako osjetljivu granicu između religije i politike.

S druge strane, zagovornici ovakvih susreta tvrde da upravo vjerske zajednice mogu igrati važnu ulogu u smirivanju tenzija i stvaranju atmosfere dijaloga. Bosna i Hercegovina je više puta pokazala da formalne političke institucije teško dolaze do kompromisa, pa se prostor komunikacije ponekad otvara upravo kroz religijske i društvene autoritete.

Ipak, ostaje otvoreno pitanje gdje završava društveni dijalog, a gdje počinje političko posredovanje bez demokratskog legitimiteta.

Veza Islamske zajednice i SDA

Dodatni kontekst daje i historijski odnos između Islamske zajednice i Stranke demokratske akcije. Ta veza, iako nikada formalna, oblikovala je bosanskohercegovačku politiku desetljećima. SDA je dugo računala na Islamsku zajednicu kao na prirodnog saveznika u artikulaciji bošnjačkih nacionalnih i vjerskih interesa — a Islamska zajednica je zauzvrat imala privilegovanu poziciju u komunikaciji s državnim institucijama koje je SDA kontrolirala.

Taj odnos nije bio bez tenzija — povremena razilaženja oko pojedinih tema pokazivala su da Islamska zajednica nije automatski transmisija bilo koje stranke. Ipak, ako Čovićevo približavanje reisu Kavazović uspije izgraditi novi komunikacijski kanal, to nije samo poruka međunacionalne dobre volje. To je i direktan upad u politički prostor koji je SDA dugo smatrala svojim. U tom smislu, ova priča ima i svoju unutarbošnjačku dimenziju koja se ne smije zanemariti.

Retorika koja se teško miri sama sa sobom

Skepticizam javnosti dodatno pojačavaju nedavne Čovićeve izjave o građanskoj Bosni i Hercegovini, ulozi OHR-a i europskom putu države. Retorika koja odbacuje koncept građanske države, osporava legitimitet međunarodnih institucija i relativizira europski pravac Bosne i Hercegovine teško se može jednostavno pomiriti s porukama političkog približavanja i pomirenja.

Zbog svega toga dio javnosti današnje geste dijaloga ne posmatra kao znak suštinske političke promjene, nego kao taktičko repozicioniranje unutar novog političkog konteksta. Bosna i Hercegovina ima bogato iskustvo s lijepim fotografijama i pomirljivim izjavama prije ustavnih pregovora. Ono čega nema dovoljno iskustva — to su politički dogovori koji traju dulje od predizbornog ciklusa.

Tekst na konkretnim potezima

Bez obzira na motive, Bosna i Hercegovina danas više nego ikada treba ozbiljan, odgovoran i institucionalan politički dijalog. Građani su umorni od beskrajnih pregovora i političkih sukoba koji se često vode oko identitetskih pitanja, dok ekonomski i socijalni problemi ostaju u drugom planu.

Ako dijalog između političkih i vjerskih lidera dovede do smirivanja tenzija, deblokade ključnih procesa i jačanja međusobnog povjerenja — tada će imati stvarnu političku vrijednost. Ako ostane samo na simbolici i pažljivo kontroliranoj retorici, tada će skeptici imati pravo.

Bosna i Hercegovina ima tri otvorena testa: hoće li biti potpisan Osnovni ugovor s Islamskom zajednicom, hoće li Izborni zakon biti reformiran bez kršenja evropskih standarda, i hoće li retorika o evropskom putu postati politička stvarnost. Odgovor na ta tri pitanja — a ne fotografije s prijema — odredit će da li je ovaj “reset” iskren ili samo nova sezona stare serije.

**Autor je profesor na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Islamabadu na Odsjeku za šerijat i međunarodno pravo

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba