S ove strane Drine | Banjac: Kako Rusima oteti nešto naše?!

Listam sveske. Čitam zapis iz 2020. godine o minimalnoj cijeni rada po satu u eurima u nekim evropskim zemljama. Kraljevina Danska 42, Kraljevina Belgija 39,20, Kraljevina Švedska 38, Kneževina Luksemburg 36,6, Republika Poljska 8,6, Republika Mađarska 8,3, Republika Latvija 7,5, Republika Litvanija 7,3, Republika Rumunija 5,5, Republika Bugarska 4,4, Republika Srbija 1,4...

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Srbistan Prepodobnog Josifa prikovan je na začelju. Ovlaš pogled na gornju tabelu navodi na brojne zaključke i razmišljanja, navodim samo jedan – da su prva četiri mjesta zauzele tri kraljevine i jedna kneževina koje su daleko iza sebe ostavile sedam "republika". Nipošto me ne pišite u rojaliste i koristim još jednu priliku da citiram prosvjetitelja (Denija) Didroa koji je smatrao "da čovječanstvo neće biti slobodno dok posljednji kralj ne bude obješen o crijeva posljednjeg popa", ali ni u pobornike sistema za koji su se decenijama zalagale zemlje poražene na listi. Jer drveni špahert, kako za "štednjak" kaže Krleža, nije moguć, kao ni stakleni voz.

Ćacilendi niču kao pečurke poslije kiše

Nedjelju dana prije studentskog i građanskog okupljanja na Slaviji 15. marta, na prostoru između bivše Savezne narodne skupštine i Predsjedništva Srbije (ureda predsjednika), preko noći i pod maskama, tipično srpski, postavljena je divlja šatorska kolonija naseljena – divljacima. Ostaci nekadašnjih stranačkih paravojnih formacija (pretežno pripadnicima SPO Vuka Draškovića i SRS Vojislava Šešelja), dopunjeni banditima, ubicama i prestupnicima novijeg vakta svih boja i, kako se na startu ove bruke beogradske i srpske govorilo, "studentima koji žele da uče".

Sve zasluge za ćenifa-naseobinu pripadaju misliocu s genom iz Čipuljića. Po ugledu na svoje prethodnike, i Prepodobni Josif radi na tome da se sve u društvu obesmisli i unizi. Vojska, Crkva, školstvo, kultura, prosvjeta... Policija posebno. U šta se pretvorila nekadašnja "narodna milicija"! Postali su njegova pretorijanska garda, čuvari odnarođenog, lopovskog režima koji moraju da se pokoravaju šatorskom šljamu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Vidjelo se to toliko puta od marta naovamo, posebno ovih dana kada su narodni poslanici pokušali da im uklone ogradu da bi na posao ušli na glavnu kapiju. Radile su makaze za sječenje armature, došlo je do koškanja, bogami i tuče prošle srijede, a policija je samo seirila. Neki komentari idu malo dalje i Aleksandru Vučiću i njegovom imenjaku Šapiću (gradonačelniku) spočitavaju da mrze Beograd. Obojici su geni iz preka, prvom iz BiH, drugom iz Hrvatske, i prilika je da se prisjetimo časnog Bogdana Bogdanovića i ritualnog ubijanja gradova (Osijek, Vukovar, Zadar, Mostar, Sarajevo, Dubrovnik), koga su napadači podsjećali na "ludaka koji lijepoj ženi baca u lice sonu kiselinu i pri tom joj obećava novo, ljepše lice". S tom razlikom što se danas ubija kulturološki, da što više naliči postojbini njihovih predaka...

Beogradski pelcer odnesen je i u Negotin. Na tamošnjem buvljaku niče novi Ćacilend, i to baš pred lokalne izbore u ovom gradu gdje će Poglavicu dočekati s pečenim volom na ražnju.

Nema problema – osim kad dođu problemi

Srbiju godinama predvode prozaični likovi koji teško da imaju ikakvu kopču s "narodnim uzorkom". Od Miloševićevog (Slobodana) "Niko vas ne smije da bije" i "Ne čujem dobro, biće hapšenja", preko papagajskog "Ja kao predsjednik Srbije" (Borisa Tadića), Srbija je stigla ne u ruke nego pod noge čovjeku koji je umislio da su mu svi svjetski lideri, pogotovo oni na čelu najvećih zemalja – "prijatelji". Druga na koju se često obraća je: "Ja s tim nemam nikakav problem".

Nema problema sa svojom ružnom radikalskom prošlošću, s onom gajbom piva koju prinosi četničkim vojvodama Tomislavu Nikoliću i Šešelju, pucanjem iz "kišobrana" po Sarajevu, sa Kosovom, BiH, Hrvatskom, Crnom Gorom, Republikom Srpskom, nema problem s opozicijom (gdje je jedino u pravu), ni sa studentima i njihovim protestom...

Mic po mic dođe Prepodobni Josif i do problema. I sad je plural!

Problem zvani NIS

"Suočavamo se s velikim problemima. Želimo da vas obavijestimo da se rafinerija Naftne industrije Srbije nalazi u procesu tople cirkulacije, da još nije ugašena, ni zatvorena, ali to je sad niži režim rada u odnosu na uobičajeni. Imamo još četiri dana do postupnog zaustavljanja rada rafinerije ukoliko ne dođe do odobravanja licence od strane Američke vlade. Nadali smo se da ćemo još juče dobiti tu licencu, ali smo u razgovoru s američkim partnerima (Kinezi i Rusi su ‘prijatelji’, Jenki ‘partneri’ – p.a.) došli do zaključka da postoji još stvari koje oni žele da čuju, vide, dobiju da bi mogli da razmatraju i donesu eventualno pozitivnu odluku o dobijanju licence za period od 45 ili 60 dana", kaže Vučić.

"Naša pozicija postaje sve teža, ni krivi ni dužni postali smo predmet ucjena. Kada uvodite sankcije protiv Rusije i njenih kompanija, suštinski one pogađaju našu zemlju dubinski, strateški. Postoje oni drugi koji se Trampu i Americi ne suprotstavljaju, a kažu da Srbija treba da im se suprotstavi. Mi smo devet mjeseci samo prepisivali sve ono što su ruski prijatelji od nas tražili i potpisali svaki njihov zahtjev i naša zemlja je dovedena u veoma tešku situaciju."

"Narodna banka je dobila upozorenje da može da postane predmet sankcija, čime stavljamo u opasnost i naše poslovne banke i Centralnu banku. To znači da može da dođe do prestanka funkcionisanja platnog prometa, izdavanja kredita i slično. Dobio sam od Amerikanaca usmeno uvjeravanje da do ponedjeljka kada je trebalo da se donesu operativne licence – da neće biti takvih sankcija, i usmeni dogovor je funkcionisao. Ukoliko ovo prekrše, bićemo ugroženi zbog nestašice, funkcionisanja zdravstvenog sistema, hitne pomoći…".

Ako ne dobijemo licencu, u velikom smo problemu. Ako ne dobijemo dozvolu da JANAF-om poteče nafta, ostaće rezerve NIS-a od 55.000 tona dizela i 55.000 tona benzina, što je dovoljno za maloprodaju do polovine decembra. Nedostajaće nam oko 50.000 tona dizela, a imamo 184.000 tona dizela i stavićemo svim veletrgovcima na raspolaganje. Također imamo 19.182 tone benzina. "To je ono gdje nemamo bojazni", rekao je Vučić i najavio nove zalihe koje je država poručila.

"Imali smo kupoprodajni ugovor između države Srbije i Gasproma, gdje su oni postali većinski vlasnici, ali odrekli smo se više od 13 posto u malom paketu akcija. Po zakonu i nemamo pravo uvida u svaki ugovor."

Kao na vašaru

"Prodali smo za 400 miliona Gaspromovu zgradu NIS-a u Beogradu, u Novom Sadu, rafineriju u Pančevu, Novom Sadu, Elemiru, 497 benzinskih pumpi, cisterne, 10.000 kvadrata za proizvodnju ulja i masti, hotele, odmarališta… Nikada se nismo suprotstavljali jer smo smatrali da moramo da budemo dobri domaćini, a imamo i rudnu rentu koja je najniža i nismo mogli da je promijenimo – nismo smjeli, da ne bismo pokvarili političke odnose." Tako to radi "lider" čije vođenje države ne zavisi ni od koga. Šio mi ga Đura. Iz onoga što slijedi to se najbolje vidi.

"Svaki put smo imali pravo preče kupovine, čak četiri puta. Nijednom to nismo uradili, pustili smo Rusima da prodaju, jer smo htjeli da pokažemo poštovanje ruskoj strani. Sve smo uradili da pomognemo ruskom investitoru, sve što bi Rusi potpisali, potpisali smo i mi."

Njegov prijedlog

"Moj prijedlog je, a Vlada ga je usvojila, da damo još 50 dana da se pronađe novi investitor, kupac za NIS. Želimo uspjeh ruskoj strani u tome, ne miješamo se u izbor kupca. Voljeli bismo da su nama prvo ponudili, ali shvatili smo da je izbor neko drugi i to je njihovo pravo." (Sic!)

"Poslije toga, mi nećemo više imati nikakvu mogućnost, nestaće nam zemlja. Spremni smo da trpimo posljedice, da nam rafinerija ne radi, ali snaći ćemo se, imaćemo problem na tržištu jer nećemo da nacionalizujemo NIS. Ako poslije 50 dana ne dođe do kupoprodajnog ugovora, nećemo imati izbora, a nikada nećemo da nacionalizujemo, već ćemo uvesti svoju upravu i ponudićemo najvišu moguću cijenu i platićemo najveću moguću cijenu ruskim prijateljima." (Opet "prijateljima"!)

Potom poziva Amerikance, Vladu SAD, da nam daju licencu. "Ona nam znači u narednih 48 sati, na period od 50 dana, to je moja molba i zahtjev Amerikancima", poručio je Vučić i dao garancije da ćemo poštovati njihove sankcije.

Jedan čovjek – jedan problem

Okreni-obrni, u ovoj zemlji ipak je najveći problem jedan čovjek.

Izabran je jer je Zapad shvatio da će mu riješiti problem Kosova. Izabran je jer su Rusi procijenili da će im omogućiti da postave svoju agenturu i tako utiču na Balkan. I jedni i drugi su znali da je potkupljiv, pohlepan, vlastoljubiv, labilan, prevrtljiv, kukavica i izdajnik.

Idealan!

I ovo, komentar piljarice na pijaci Zeleni venac: "Kako oteti Rusima nešto naše!"

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.