Edin Subašić: Izdaja i sabotaža revizije kroz osam krivičnih djela Bakira Izetbegovića & co.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Slučaj nastanka strateške političke štete po državu mora biti rasvijetljen, a krivci procesuirani. U pozadini svega duboke političke veze bh. lidera sa Beogradom!?

Piše: Edin Subašić za portal Radiosarajevo.ba

Koliko god Bakir Izetbegović, njegovi saučesnici i SDA pokušavali gurnuti pod tepih za njih neugodan "slučaj propale revizije presude protiv Srbije", minimizirati ga i zataškati vlastitu pravnu odgovornost u tome neće uspjeti. Posljednja presuda MKSJ-ja protiv Jovice Stanišića i Simatovića, a koja nedvosmisleno involvira Srbiju kao odgovornu za agresiju, dodatno je dimenzionirala propalu reviziju odnosno izazvanu stratešku političku štetu za državu Bosnu i Hercegovinu. 

Ova afera je zahvaljujući medijima i nezavisnim intelektualcima u velikoj mjeri već rasvijetljena pa je ostalo na institucijama za provođenje zakona (SIPA, OSA BiH, Tužilaštvo i Sud BiH,) da  u zakonskoj proceduri slučaj procesuiraju, pribave dokaze i sankcioniraju počinitelje.

Nadalje, konsultirani pravni ekperti su na temelju poznatih detalja u ponašanju Izetbegovića i njegovog "tima pravnih eksperata" prepoznali osam svjesno učinjenih krivičnih djela (prema KZBiH) čije počinjenje je u suštini – veleizdaja državnih interesa. Osim pravnika Izetbegovića kao odgovornog označavaju i obavještajni autoriteti...

Munja i Tromp o propaloj reviziji...

"Izdao je onaj ko je stajao iza te procedure, Izetbegović, predsjednik SDA. On je odgovoran i čudi me da ni jedna institucija poslije toga nije pokrenula krivični postupak... za izdaju!" rekao je bivši šef bosanskih sigurnosnih agencija Munir Munja Alibabić u intervjuu na Face TV.

Osim o reviziji Alibabić se osvrnuo i na razloge zbog kojih se svojevremeno kao šef Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOSS) našao u nemilosti Alije Izetbegovića.

"Imam informacije da su moju smjenu tražili ljudi iz SDA. Pojedinci iz šure su ga (Aliju op.a.) plašili da će on biti uhapšen i prebačen u Haag. Carla Del Ponte mi je dala dokumente koji se odnose na finansijski kriminal ljudi iz SDA. Radilo se o krađama donacija, finansiranju Al Kaide, zatim o tri ubistva, jedno je ubistvo Juke Prazine… Draganu Lukaču sam proslijedio prijavu, ali on nije ništa uradio, jer se konsultovao s bivšim predsjednikom SDA. To stoji kod tužilaca u ladici”, tvrdi Munir Alibabić.

Ovdje se radi o prije nekoliko godina načetoj, a zatim zataškanoj priči o pljački i korupciji stoljeća i grupi od 20-tak osoba oko Alije Izetbegovića koji su raspolagali milijardama dolara donacija za odbranu i obnovu Bosne, koje su netragom nestale. Tu su zatim i nerasvijetljena ubistva Nedžada Ugljena i Joze Leutara kao vrlo važna tema, ali za neku drugu priliku...

No, za sam postupak "miniranja" revizije ključna su dva perioda – gotovo devet godina ostavljenog roka nakon presude Međunarodnog suda pravde (MSP) 2007. godine  u kojima se ništa nije radilo na pripremi podneska i posljednja godina kada se sve činilo da zahtjev ne uspije, a naročito posljednjih dana i sati tog roka. Poznato je da su bivši članovi tima BiH za reviziju Nevenka Tromp i Geoffrey Nice upozoravali Izetbegovića na jalovi protok roka, ali je on, prema njihovim navodima, opstruirao rad. On je 17. februara 2017. godine izveo onaj igrokaz u Vijećnici kada je slagao cjelokupnoj političkoj i građanskoj javnosti da se ide u reviziju pa čak i bezobrazno pozivao da "...ako neko misli da Softić nema valjanu legitimaciju, neka to i dokaže dokumentima." A on sam, Softić i ostali već su godinu dana imali taj dokaz i znali da Softić nema legitimaciju da zastupa Bosnu pred MSP. Nevenka Tromp,  profesorica na Univerzitetu u Amsterdamu i bivša istražiteljica MKSJ, je o tome prije dva dana izjavila...

Posljednjih 48 sati

"Preko oficira za vezu Amira Ahmića je traženo u februaru 2016. godine od Dominike Švarc, sada slovenske ministrice pravde, da napiše pravno mišljenje da li Softić ima legitimitet kao agent BiH. U aprilu 2016. oni su dobili odgovor da Sakib Softić ne može biti agent BiH, ali oni svi i dalje učestvuju u tome preko Bakira Izetbegovića, Elvira Čamdžića, Dževada Mahmutovića i Sakiba Softića. Softić je već tada trebao znati da ne može biti agent i da se treba povući iz toga, ali oni do kraja igraju tu ulogu obmanjujući narod!" kaže Tromp. Naravno, imenovani i još neki ljudi oko njih morali bi nadležnim organima obasniti ovo pravno i antidržavno srljanje u grešku.

Posebno mračan trenutak afere je to što je Izetbegović vrlo svjesno i perfidno upropastio i posljednju priliku koju mu je dao MSP da se legalno preda aplikacija za reviziju presude u posljednjim satima roka!? 

Dakle, Softić je 23. februara 2017. (četvrtak!) predao aplikaciju u Registrar (pisarnicu) MSP-a. Sud odmah (24. februar/petak) odgovara da Softić nije legitiman za taj posao i daje novu mogućnost državi BiH da u roku 48 sati (27-28. februar/ponedjeljak-utorak) aplikaciju preda preko novog opunomoćenog agenta BiH, ili preko ministra vanjskih poslova BiH (Igor Crnadak) ili preko već akreditirane ambasadorice BiH u Hagu NJ.E. Mirsade Čolaković. Obzirom na političke okolnosti jedina izvediva opcija bila je da to učini tadašnja bosanska ambasadorica u Nizozemskoj. Ali, na upit MSP-a ko je nova ovlaštena osoba umjesto Softića, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović odgovara da on ostaje pri tome da je agent BiH isključivo Softić?! Štaviše, Čolaković je tada pozvana u Sarajevo da objašnjava tobožnji propust u rukovanju povjerljivom poštom tako da je i fizički sklonjena iz Haga!? 

Krivična djela po KZ BiH...

Obzirom da je očigledno kako je država Bosna pretrpjela političku štetu, da je došlo do narušavanje njenog ugleda u međunarodnim odnosima i da se radi o postupcima koji su bili svjesni, prikriveni, kontinuirani i direktno išli u korist Srbije, a na štetu Bosne, konsultirali smo eksperte iz oblasti međunarodnog prava, koji ukazuju na nezakonitost Izetbegovićevih postupaka (imena poznata redakciji). Oni smatraju da je Izetbegović počinio nekoliko djela definiranih u Krivičnom zakonom BiH (Sl. glasnik BiH, broj a3/ag-46/21) i to:

• najprije po Članu 148 (Povreda prava na podnošenje žalbe), a što se odnosi na onemogućavanje ambasadorice Čolaković da preda aplikaciju u MSP. Ta je mogućnost proisticala kako iz njenog mandata tako i iz Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. (zaprijećena kazna do 3 godine zatvora);

• po Članu 225 (Odavanje službene tajne), a što se odnosi se na obavještavanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića preko emisara Softića i Zvizdića (Denis Zvizdić - sadašnji potpredsjednik Naroda i pravde) da će revizija biti pokrenuta. To je omogućilo Srbiji da poduzme dodatne pravne akcije da sa svoje strane to spriječe. Izetbegović nikad nije objasnio zašto je o tome obavještavao Vučića. (kazna do 10 godina zatvora);

• po Članu 220 (Zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja) gdje se propisuje u stavu (1) da je krivično djelo ako "...službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine, koje iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračivši granice svog službenog ovlaštenja ili ne izvršivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu...". U konkretnom slučaju upravo se radi o tome da je Izetbegović i činjenjem, i nečinjenjem upropastio reviziju u korist Srbije, a na štetu Bosne. (kazna do 10 godina);

• po Članu 224  (Nesavjestan rad u službi) odnosi se na sveukupan odnos Izetbegovića prema procesu revizije, a koji se svakako može okarakterizirati najmanje kao nesavjestan. (kazna do 5 godina zatvora);

• po Članu 236, stav 2  (Sprečavanje dokazivanja) Izetbegovića i druge može se teretiti zbog činjenice da su za reviziju procesa ipak postojali novi dokazi o odgovornosti Srbije za genocid u BiH, ali da su oni zatajeni. (kazna do 3 godine zatvora);

• po Članu 241a  (Sprečavanje službenog lica u obavljanju službene radnje) koji se ponovo odnosi na sprječavanje ambasadorice Čolaković da izvrši pravnu radnju za koju je bila ovlaštena. Jasno je da Čolaković nije sama odlučila da to ne učini i da i kritično vrijeme napusti Hag i dođe u Sarajevo, već joj je to naloženo, odnosno – spriječena je. U ovom dijelu odgovoran je i član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić koji ju je tada optužio za neovlašteno otvaranje pošte i pozvao "na raport" u Sarajevo. Ali, ne smijemo zaboraviti na praksu da su ključni uticaj na "svoje" ambasadore imali, kao i sada, članovi Predsjedništva koji su ih i postavljali. Dakle, opet je Izetbegovićeva odluka bila ključna. (kazna do 3 godine zatvora);

• po Članu 249 (Udruživanje radi činjenja krivičnih djela) koji govori o organizovanju grupe ljudi (Izetbegović, Softić, Zvizdić, Ahmić, Čamdžić, Mahmutović) radi pripremanja gore navedenih djela propisanih KZ-om BiH. (kazna do tri godine);

Bilo bi tu i elemenata i iz Člana 30 (Podstrekivanje na činjenje krivičnog djela), ali već iz prethodnog niza sabranih krivičnih djela za koja postoji osnov sumnje da jesu počinjena evidentno je da bi pomenute nadležne institucije morale nastupiti sa krivičnom prijavom i pokrenuti istražni postupak.

Svjedoci, dokazi i motivi

Akteri takvog postupka već su se sami nametnuli učešćem u činjenju ili razotkrivanju neviđene političke mahinacije. To bi morali biti: Nevenka Tromp, Geoffrey Nice, Sakib Softić, Denis Zvizdić, Dominika Švarc, Amir Ahmić,  Mladen Ivanić, Aleksandar Vučić, i prije svih Bakir Izetbegović,... koji je i javno priznao da je on svojim postupcima onemogućio reviziju. U kojem svojstvu bi se ko od njih našao u nastavku postupka – svjedok ili okrivljeni - ubrzo bi se kristaliziralo.

Ključni dokumenti za dokazivanje konkretne, pojedinačne odgovornosti svakako mogu biti i arhivski primjerci dokumenata iz arhive MSP-a, ukoliko su se isti "eventualno zagubili" u arhivi Predsjedništva BiH. Oni se mogu dobiti kroz mehanizam međunarodne pravne pomoći, a za čije pribavljanje bi bio ovlašten postupajući tužilac i Ministarstvo pravde BiH. Možda najznačajniji papir u tom smislu je pismo Registrara MSP-a od 24. februara 2027. godine, o kojem je javno govorio Denis Zvizdić, a u kojem se ističe da BiH ima rok od još dva dana da ponovi predaju, nakon što je Softić odbijen. 

Izetbegović nikad to pismo nije prezentirao javnosti, niti šta je tačno odgovorio, ali je poznato da je za njega Softić ostao jedina opcija te da je jedina validna osoba, ambasadorica Čolaković u tome spriječena!?

Iz svega proističe zaključak da je Izetbegović svjesno postupao na način kako ne može uspjeti? Zašto je svjesno upropastio proces od čega sada stratešku korist ima Srbija, a stratešku štetu trpi država Bosna – to je pitanje na koje akteri afere moraju odgovoriti pred institucijama države. 

Pitanje motiva načeli su i Alibabić i Tromp. Munja je otkrio da su "...u vrijeme služenja kazne neki osuđenici iz Sarajevskog procesa bili vrbovani od KOS-a, a da su lideri nekih stranaka u Bosni na čelo bili postavljani uz pomoć srbijanskih službi". S druge strane, Tromp je iznijela sumnju da su pak neki iz ekipe za reviziju "održavali čvrste i duboke veze sa Beogradom i u tome imali neke svoje sitne ili krupne političke i druge interese."

Krivičnu prijavu po službenoj dužnosti treba podnijeti i istragu pokrenuti nadležno tužilaštvo, a ako se oni i dalje budu "pravili mrtvi", onda su na potezu aktuelni akteri u vlasti. Upravo lideri Trojke su bezbroj puta najavili procesuiranje upravo za slučaj propale revizije, ali i za teški kriminal za koji Munir Alibabić tvrdi da dokumenti već postoje u tužilaštvu.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.