Edin Subašić: Deklaracija Svesrpskog sabora je novi Memorandum SANU

Dokument ignorira suverenitet i ingerencije BiH, tretira RS kao „državu“ i daje smjernice za uvezivanje sa Srbijom u jedinstven sistem sigurnosti, politike, ekonomije, obrazovanja, eksploatacije resursa... Srbija otvoreno podržava negiranje genocida, nadležnosti OHR-a i vraćanje nadležnosti na „izvorni Dayton“. Neophodan efikasan odgovor!

Piše: Edin Subašić*, za Radiosarajevo.ba.

Probosanski dio vlasti u ovoj zemlji, ali ni međunarodni akteri u njoj (OHR, Delegacija EU, EUFOR i NATO...) ne bi smjeli Deklaraciju sa Svesrpskog sabora tretirati kao  samo još jedno „srbovanje“, spisak želja velikosrpske elite i cirkus za internu upotrebu. Radi se o detaljnom ažuriranju Memoranduma SANU, odnosno smjernicama za naredne korake politike velikosrpskog ekspanzionizma.

Dokument je pun agresivnog zadiranja Srbije u unutrašnja pitanja suverene država Bosne, političko-sigurnosnog i institucionalnog ugrožavanja, negiranja državnog subjektiviteta BiH, huškačkih i prevratničkih namjera... tako da je neophodan konkretan, oštar i efikasan odgovor državne vlasti i međunarodnih faktora koji se predstavljaju garantima nepovredivosti Ustava, suvereniteta i integriteta Bosne.

Analiza 49 tačaka Deklaracije ukazuje na potpuno skretanje srpske elite udesno u nacionalističkom trasiranju budućnosti srpskog naroda, sa porukama sličnim onima iz nacističkih programa.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dokument strateških smjernica

Najprije, činjenica da Svesrpski sabor čine predsjednici Srbije i bh. entiteta Republika Srpska (RS) te kompletne garniture njihove zakonodavne i izvršne vlasti (poslanici, premijeri i ministri), predsjednici i akademici SANU Srbije i RS te čelnici Srpske pravoslavne crkve (SPC) govori o najvišem nivou i aktera, i dokumenta koji se mora posmatrati kao strateška agenda. Isti oni čine i Nacionalni savjet srpskog naroda koji će koordinirati i usmjeravati  „zajedničku i jedinstvenu politiku Srbije i RS“!

Ono što prvo mora zabrinuti vlasti u Bosni i zapadne saveznike jeste – ignoriranje organa i države Bosne i Hercegovine kao međunarodnog političkog subjekta tj. suverene zemlje. Deklaracija tek sporadično pominje BiH, kao nužni daytonski ustavni okvir i svodi zajedničke elemente dvaju entiteta i državnosti BiH tek na Predsjedništvo.  

„Svesrpski sabor naglašava da BiH isključivo predstavlja tročlano Predsjedništvo na bazi konsenzusa...“ stoji u Deklaraciji. Nasuprot tome, kroz cijeli tekst dokumenta ističe se „državnost“ entiteta RS koja se dovodi u istu ravan sa državnošću Srbije (!) te se najavljuje komuniciranje Beograda isključivo sa Banjalukom / RS i to ne kao dijelom susjedne države, nego kao „srpskim prostorom“ kojem se planira uvezivanje u jedinstven sistem sa Srbijom.

Simptomatično je da se Srbima u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i bh. entitetu FBiH pažnja poklanja tek marginalno u dvije tačke Deklaracije. Kosovom se bavi u četiri tačke (tč. 11 – 14) u duhu fraze „Kosovo je Srbija“, traži se poštivanje Rezolucije UN 1244, formiranje ZSO i to je sve.

S druge strane u fokusu je RS i njena uloga u postizanju srpskog jedinstva u budućnosti pa je jasno da su skup i Deklaracija odrađeni upravo zbog RS. Ovo je sasvim u duhu sa procjenom Dobrice Ćosića (u knjizi Bosanski rat, 2012.) gdje kaže da je „...Republika Srpska preskupa, ali jedina politička i ratna pobeda srpskog naroda u drugoj polovini dvadesetog veka i jedini dobitak za Srbiju u svim ratovima devedesetih.“

Na ovoj procjeni zasnovana je i odredba iz dokumenta „Strategija nacionalne sigurnosti Srbije“ (2020.) gdje je navedeno da je „...strateški interes Srbije očuvanje Republike Srpske u skladu sa Dejtonskim sporazumom” te „...zaštita i odbrana Srba gdje god da žive“ pa u tom kontekstu treba tražiti smisao čitavog sabora

Opasne namjere

Veliki broj odredbi ukazuje da je Aleksandar Vučić uvažio zahtjeve Milorada Dodika da ga Srbija podrži u budućim odlukama o statusu RS, a radi se o opasnim namjerama. Npr. kroz tačku 23 „..daje se za pravo RS da može u meri u kojoj oceni kao celishodno da aktivira sve nadležnosti koje su prema Dejtonskom mirovnom sporazumu predviđene kao nadležnosti entiteta.“

Ako znamo da Dodik odavno traži povratak nadležnosti sa države na entitet uključujući vojsku, indirektno oporezivanje, ukidanje OS BiH, sigurnosnih agencija (OSA BiH, SIPA)... sada imamo razloga pretpostaviti da bi Beograd to podržao? Deklaracijom se to traži.

Primjetno je insistiranje na povratku tzv. „izvornom Daytonu“ odnosno nakana derogiranja svih odluka Parlamenta BiH i Visokih predstavnika kojima je Ustav BiH nadograđen. Deklaracijom se (u tč. 19, 20, 22) sugerira i podrška Srbije Dodiku u nepriznavanju kredibiliteta (tč. 25) šefa OHR-a Christiana Schmidta!

Dvije posebno opasne i značajne projekcije razvoja „specijalnih veza“ Srbije i RS tiču se zadiranja u sigurnosne ingerencije države Bosne (tč. 28) i nadležnosti države u korištenju strateških energetskih i privrednih resursa BiH (tč. 45 – 47).

U prvoj se to namjerava činiti stvaranjem uvezanog sigurnosnog sistema RS i Srbije, bez učešća državnih kapaciteta (!) što je direktno podrivanje sigurnosne politike BiH, NATO puta, postojećih obaveza prema međunarodnoj sigurnosnoj politici itd. a iznad svega je kontraobavještajno provokativno. U praksi se sugerira zajednička obuka, razmjena informacija, zakonodavstvo RS bi se usklađivalo sa Srbijom, a ne sa državnim nivoom BiH!

Dalje razvaljivanja bh. suvereniteta kreira se i kroz namjeru (tč. 46) da se investicije vezane uz strateške resurse (u oblastima energetike, rudarstva, turizma, poljoprivrede, bankarstva, finansija i platnog sistema, zdravstva, obrazovanja, saobraćaja i veza itd.) dogovaraju između Srbije i RS bez učešća državnih organa. Ovdje se sasvim ignorira pitanje državne imovine i zaobilaze „prepreke“ koje su dosad onemogućavale samostalni nastup RS u projektima kao npr. trebinjskog aerodroma i korištenja hidropotencijala.

Šta znače isti dan praznici Srbije i RS!?

Kroz brojne druge tačke (vidi na LINKU) najavljuje se povezivanje Srbije i RS u oblasti poljoprivrede (tč. 43), zatim obrazovanja, nauke i kulture u jedinstven sistem (tč. 32 i 41). Tu je jasno trasirana matrica negiranja genocida (tč. 16) i historijskog revizionizma (tč. 17) radi dokazivanja „srpske ugroženosti“ i krivice svih drugih u odnosu na Srbe (tč. 34,35). Učvršćuje se i pozicija SPC kao „stuba nacionalne duhovnosti i identiteta“ što je put u teokratsku, a ne demokratsku državu i diskriminiranje pripadnika drugih konfesija.

Nadalje, najava da će i RS ubuduće slaviti 15. februar - Dan srpskog jedinstva i 15. septembar Dan državnosti Srbije i Dan državnosti RS nije nikakvo odustajanje od 9. januara, nego simboličan iskorak RS u sastav Srbije. Dodik, Vučić i velikosrpski establišment žele da Srbija i RS postanu jedna zemlja, a himna, zastava i praznik - dan državnosti – upravo su simboli tog političkog jedinstva. Ne zanima njih entitetski praznik, nego da (zasad simbolički) RS bude Srbija! Znamo da RS nije država i da ne može imati „dan državnosti.“ Baš zato institucionaliziranje te ideje kroz Deklaraciju, koju će nesumnjivo usvojiti i narodne skupštine Srbije i bh. entiteta RS, mora biti shvaćeno kao ozbiljna prijetnja, a ne veliksrpski folklor.

Imperativ – efikasan odgovor!

Međutim, iako su se očekivale burne reakcije na Deklaraciju u Sarajevu, one su izostale. U prvoj reakciji ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković pomalo lakomisleno Svesrpski sabor shvaća kao „stranački skup“, „privatno okupljanje“ i „spisak želja koje neće imati podršku institucija BiH“, ali na koncu ipak „poziva PIC da reagira na otvorene najave rušenja Dejtonskog mirovnog sporazuma“ i na preispitivanje aranžmana o specijalnim vezama.

Federalni premijer Nermin Nikšić je govoreći o najavi Dodikovog „prijedloga za razdruživanje“ bio konkretniji pa najavljuje da će „... ako u bilo kojoj formi zaprimi akt kojim se pokušava narušiti državni suverenitet bez odgode isti proslijediti državnom Tužilaštvu.“

Kosovski političar Azem Vllasi Deklaraciju vidi kao „... nastavak ideja Načertanija, Memoranduma SANU  kojom se pozivalo da svi Srbi žive u jednoj državi. Bosna je po ovoj Deklaraciji već otpisana kao država“, ističe Vllasi. „Oni prizivaju nove sukobe. Hvala Bogu da su vremena druga, pa ni Bošnjaci, ni Albanci, ni Crnogorci nisu slabi i neorganizovani kao početkom 90-ih kada su nas ovi i ovakvi isti napali. Treba da budemo budni i spremni da branimo svoje države i nacionalne interese.“

 Dakle, ako znamo do kakvih su kalvarija i stradanja nesrpskih naroda doveli dokumenti poput Garašininovog „Načertanija“ (1844.), Moljevićeva „Homogena Srbija“ (1941.), „Instrukcija“ (1941.) Draže Mihajlovića četnicima o etničkom čišćenju ne-Srba i na koncu „Memorandumi SANU“ (1986, 2010.) Dobrice Ćosića i ostalih, jasno je da „Deklaracija o zaštiti nacionalih i političkih prava i budućnosti srpskog naroda“ mora biti shvaćena kao ažurirani koncept i plan za novi pokušaj realizacije projekta „velike Srbije“!

Da, geopolitičke okolnosti ne idu u prilog poziciji i opisanim ambicijama Srbije i RS, ali njihovo „njegovanje starih prijateljstava i okretanje novim savezništvima“ (tč. 26), aludiranjem na Rusiju i Kinu, signalizira da akteri nastavka projekta misle da imaju relevantnu međunarodnu podršku.

Citiranje Hitlera ili...?

A da zlo može izgledati još veće upozorava beogradski advokat i opozicionar Čedomir Stojković koji je na svom X profilu objavio da određene poruke iz Deklaracije i Vučićeve od subote zvuče isto, čak i prepisano, kao poruke Adolfa Hitlera iz „Mein Kampfa“ i govora 1934. godine.

Prema Stojkoviću, Vučić kaže: „Srpski interesi su ugroženi!“ Hitler je govorio: „Nemački interesi su ugroženi!“ Vučić: „Svi Srbi predstavljaju jedinstvenu celinu!“ Hitler: „Nemački narod predstavlja jedinstvenu celinu!“ Vučić: „Čvrsto ćemo braniti srpske interese!“ Hitler: „Čvrsto ćemo braniti...“ itd.

Budući da u politici nema slučajnosti, krajnje je vrijeme da se razbuktavanje starog žarišta na Balkanu zaustavi. Efikasno.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.