Dragan Bursać: Marina, pravite treći entitet na teritoriji Republike Srpske!

"Marina, spominješ etničko čišćenje nad Hrvatima. I u pravu si! Zbrisani su iz Banjaluke, Prijedora, istočne Hercegovine... Čitava hrvatska sela poput Briševa su zatrta. A sve je to u RS-u. I zato bi bilo fer da treći entitet pravite na teritoriji RS-a. To neka se tvoj šef Čović dogovori sa Dodikom."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Povod za ovaj tekst je brutalan u svojoj jednostavnosti. Pročitali ste to sigurno, Marina Pendeš, zastupnica HDZ-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, hladno je izjavila da joj se sviđa ona mapa, misleći na kartu na kojoj se Bosna i Hercegovina prekraja kao da je riječ o tabli za geopolitički sudoku.   

Trending

Sanel Kajan upozorio na ozbiljan incident u Prozoru: Tvrdi da je napadnut povratnik pred porodicom

Tu rečenicu treba čitati sporo. Svaka riječ tu nosi težinu. To nije lapsus, a ne nikako. To nije nespretna formulacija. To je jasno artikulisan politički stav. Jer, kad zastupnica u državnom parlamentu jedne zemlje kaže da joj se sviđa mapa kojom se ta ista zemlja dijeli i prekraja, onda više nema potrebe za analitičkim uvodom. Dijagnoza je već izrečena sama po sebi. 

Mapa koja se sviđa Marini Pendeš nije geografski dokument. To je politički UZP manifest. I to manifest koji pokušava da završi ono što rat nije uspio do kraja. 

Zato je pitanje jednostavno, gotovo brutalno jasno: ako već govorimo o etničkom čišćenju, kako i sama kaže, gdje je najveći rezultat tog zločinačkog projekta na terenu? Odgovor se ne nalazi u Zagrebu. Niti u Mostaru. Niti u Sarajevu. Odgovor ima ime i prezime: Zove se Republika Srpska. 

Tamo je etničko čišćenje na Hrvatima provedeno sistematski, vojno, administrativno i pravno. Tamo su čitavi gradovi ostali bez svojih komšija. Tamo su sela promijenila demografiju kao da je neko gumicom izbrisao ljude. Tamo su logori, masovne grobnice i genocid postali temelj entitetske realnosti. Pogledajte Briševo - katoličko, hrvatsko selo koje je zbrisano sa lica zemlje u jednom danu.  

I sada dolazi Marina Pendeš, zastupnica HDZ-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, gleda kartu i kaže da vidi etničko čišćenje. Naravno da vidi. Samo gleda u pogrešnom pravcu ili se pravi da ne vidi tamo gdje je bilo. Jer, ako karta treba da bude iskrena, ako treba da prikazuje stvarnost, onda pravi "treći entitet" već postoji. Samo se drugačije zove. I već tri decenije funkcioniše kao nagrada za ratni zločin. 

Zato naslov ove kolumne nije provokacija. To je logičan zaključak: Marina, pravi treći entitet na teritoriji Republike Srpske.

Jer, ako se već insistira na etničkim mapama, onda se mora priznati gdje su linije već povučene krvlju. A ne crtati nove po želji. Ovdje dolazimo do suštine političkog cinizma koji se prodaje kao borba za nacionalna prava. Govor o "neravnopravnosti Hrvata" pretvara se u zahtjev za teritorijalnim preuređenjem cijele države. A to preuređenje ne počinje od nule. Ono počinje od postojeće nepravde. 

I tu se razotkriva cijela nakaradna konstrukcija. 

Treći entitet nije priča o pravima. To je priča o teritoriji. Treći entitet nije odgovor na diskriminaciju. To je pokušaj stvaranja etnički homogenog prostora. Treći entitet nije evropska ideja. To je balkanski zločinački déjà vu. I zato je najopasniji dio izjave Marine Pendeš onaj koji prolazi gotovo nezapaženo: najava da će takvu konferenciju organizovati u Sarajevu, u državnim institucijama. Drugim riječima, ideja koja je predstavljena u Zagrebu kao spoljnopolitički ultradesničarski eksces, sada treba da postane unutrašnji politički program cijele BiH?! 

To više onda nije incident. To je strategija. A strategija ima saveznike.

Nije slučajno što se na istoj konferenciji prepliću ultrakonzervativne organizacije, desni političari i ideološki obrasci koji podsjećaju na Dodikovu retoriku. Nije slučajno što se priča o "neuspjeloj državi" poklapa sa narativom koji dolazi iz Banjaluke. Nije slučajno što se etničke mape crtaju istim flomasterom, samo iz različitih centara. To je koordinacija bez formalnog potpisa.

To je politika koja razumije da se Bosna i Hercegovina ne može razbiti jednim udarcem, pa pokušava sa dva paralelna. Jedan dolazi iz Banjaluke. Drugi iz Zagreba.  

I svaki od njih ima isti cilj: pretvoriti državu u zbir etničkih teritorija. Zato je važno razbiti staru iluziju o "novoj ideji". Treći entitet nije nov. On je reciklaža. Reciklaža Herceg-Bosne. Reciklaža ratnih ciljeva. Reciklaža politike koja je već jednom dovela do krvi. Samo što sada dolazi bez tenkova. Za početak.

A onda dolazimo do najdubljeg sloja ovog problema. Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju legitimna politička pitanja. Imaju pravo na zastupljenost, na sigurnost, na politički glas. To niko razuman ne negira. Ali rješenje koje nudi Marina Pendeš nije odgovor na ta pitanja. 

To je bijeg od njih. Jer, stvarna borba za prava vodi se kroz institucije, kroz zakon, kroz jednakost. Ne kroz crtanje granica. Granice su uvijek priznanje poraza politike. Granice znače da se odustalo od države. Granice znače da se pristaje na podjelu. 

I tu dolazimo do ključne ironije. Isti politički krugovi koji su nekada glasali za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, sada traže njenu fragmentaciju. Isti oni koji su govorili o suverenitetu, sada crtaju karte po tuđim teritorijama. Isti oni koji se pozivaju na Dejton, danas ga osporavaju kad im ne odgovara. 

To nije evolucija politike. To je njena regresija. I zato ova priča nema veze samo sa Marinom Pendeš. Ovo je test za cijelu Bosnu i Hercegovinu. 

Test da li će prihvatiti da joj drugi crtaju granice. Test da li će institucije postati pozornica za razgradnju države. Test da li će politički oportunizam pobijediti elementarnu logiku opstanka. Jer, jednom kada se prihvati ideja da se država može dijeliti prema etničkim mapama, proces nema kraj. Danas treći entitet. Sutra najava razlaza. Prekosutra konačna podjela. A onda više nema ni države ni pitanja ravnopravnosti. Ostaju samo granice i tišina.

Zato odgovor mora biti jasan, hladan i precizan. Ako se već govori o mapama, onda se mora govoriti istinom. Ako se već priziva etničko čišćenje, onda se mora imenovati gdje je ono dovršeno. Ako se već traži pravda, onda se mora početi od činjenica. A činjenica je jednostavna: Jedan "entitet" nastao na etničkom čišćenju već postoji. Sve ostalo je pokušaj da se taj model proširi. 

I tu se vraćamo na Marinu Pendeš i njenu mapu. Ta mapa nije problem zato što postoji. Problem je što se prodaje kao rješenje. Jer, kad karta počne da zamjenjuje stvarnost, politika prestaje biti odgovornost. Postaje igra. A, Bosna i Hercegovina nema luksuz da bude igračka u tuđim rukama. 

Zato ova kolumna završava tamo gdje je počela.

Ako već crtate mape, crtajte po istini. Ako već govorite o entitetima, pogledajte postojeće. Ako već tražite pravdu, krenite od onoga što je već učinjeno. I tek tada će svaka mapa, pa i ona koja se sviđa Marini Pendeš, izgubiti svoju moć. 

Jer istina nema granice koje se mogu nacrtati. Ako već crtate mape po tuđim državama, onda imajte hrabrosti pa povucite liniju tamo gdje ste već napravili entitet na krvi i etničkom čišćenju. Sve ostalo je političko licemjerje i geografski kukavičluk.