Signali iz Moskve: Dodikov spas u haosu?!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

“Ako se Rusiju ne zaustavi u Ukrajini, oni će krenuti dalje, kao što su najavili u svojoj propagandi da je Ukrajina samo početak”, rekao je ovih dana Vladimir Kličko, bivši ukrajinski bokser, a danas sudionik otpora ruskoj agresiji.

Piše: Edin Subašić, za Radiosarajevo.ba

Trending

Potpuna ludnica u Skenderiji: Pogledajte slavlje košarkaša i navijača BiH

To otvara pitanje mogućeg novog žarišta negdje u Evropi o čemu se i iz Moskve, i sa Zapada zasad samo kalkulira, ali većina analiza dolazi do zaključka da je Bosna jedna od najugroženijih potencijalnih meta.

Tome doprinosi sve veći pritisak na „ruskog igrača“ Milorada Dodika koji bi u bezizlaznoj političkoj situaciji „izlaz“ mogao vidjeti u izazivanju konflikta kako ekstremnim dokazom savezništva sa Putinom zaslužio naknadni azil u Moskvi. Više je indikatora raspoloženja Dodika za i protiv te opcije.

Ruski cilj – pometnja u NATO-u

Širenje konflikta je scenarij kojeg se Zapad (EU, SAD, NATO) istinski boji. Zato se proteklih dana najmoćnije zemlje Europske unije (EU) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) utrkuju koja će Kijevu poslati više i boljeg naoružanja kako bi se Ruse zadržalo u Ukrajini. Ali, vojni analitičari armija NATO-a posljednjih dana razrađuju i scenarije mogućih novih konflikata.

Kao jedno od mogućih žarišta često se navodi Balkan sa tri moguća cilja: Crna Gora, Kosovo i Bosna i Hercegovina. Sasvim drugo pitanje je koliko su proruske snage i eksponenti ruske politike (Aleksandar Vučić i Milorad Dodik) u tim zamrznutim žarištima zaista spremni i motivirani da djeluju na signal iz Moskve. Te da li bi smjeli ignorirati Putinov zahtjev!?

Suština novih žarišta, sa stanovišta Moskve i Putina, čija invazija na Ukrajinu je u očiglednom podbačaju, je u tome da se širenjem krize “razvuku“ potencijali Zapada i da se u njihovo političko odlučivanje i vojno djelovanje (logisticiranje, obuka, slanje specijalnih jedinica itd.) unese pometnja te oteža proces donošenja odluka u Komandi NATO-a.

Moguća nova žarišta

Nekoliko je kritičnih tačaka. Moskva je već plasirala propagandnu podlogu o „opasnosti od genocida nad Rusima u Pridnjestrovlju“, odmetnutom području Moldavije. Međutim, paljenje ovog žarišta, a što bi moldavski Rusi možda jedva dočekali (u Pridnjestrovlju je od 1992. stacionirana 14. divizija ruske vojske) treba gledati kao dio invazije na Ukrajinu, jer se Pridnjestrovlje naslanja na jugozapadnu granicu Ukrajine, odnosno idealna je osnova za napad na ključnu ukrajinsku luku – Odesu. Ovaj scenarij je sasvim realan u nastavku ruske invazije, jer time Moskva ne riskira direktnu konfrontaciju sa NATO-om i EU, koji se i inače malo obaziru na molbe moldavskih vlasti da im otvore vrata za članstvo. Konflikt u Pridnjestrovlju bi na duži period zaustavio prozapadne težnje Moldavije, a vezao bi preventivne snage NATO-a u susjednoj Rumuniji, što bi bio određeni uspjeh Moskve.

Sasvim je druga priča u Crnoj Gori. Stanje crnogorsko-albansko-srpskih međunacionalnih odnosa je dovedeno do usijanja, a infiltracija ruskih i srbijanskih agentura odavno odrađena, tako da bi bilo lako kreirati incidente i lokalne sukobe. Ali, iniciranje žarišta u zemlji – članici NATO-a za Moskvu je ipak prerizična opcija.

Formalne obaveze ostalih članica Saveza da se uključe u odbranu napadnute članice značile bi otvoreni konflikt Moskve i NATO-a.

Da, to bi bio i idealan način da se efektivi NATO-a vežu dalje od rusko-ukrajinskog fronta, što i jeste smisao otvaranja novih žarišta, ali je istovremeno i opasnost za Moskvu da na sebe u nastavku razvoja situacije navuče snage kojima se dugoročno ne bi mogla suprotstaviti ili bi stvari kliznule u globalnu, nuklearnu katastrofu.

Dakle, po logici izbjegavanja direktnog konflikta sa članicama NATO-a, manje rizični ciljevi bi bili Kosovo i Bosna. Naravno, tu se težišno računa na paravojne i neoznačene vojne i policijske snage Srbije i bh. entiteta RS (kao što su prije invazije djelovale ruske snage u Ukrajini). No, Kosovo, iako nije u NATO-u, ima sretnu okolnost da je NATO u Kosovu. Druga po veličini američka (i KFOR) baza u Evropi, „Bondsteel“ ima snažan efekat odvraćanja Srbije od agresivnih poteza prema Kosovu.

Dodik nema izlaza...

Kao najmanje rizična i za Putina najprofitabilnija ostaje opcija širenja konflikta otvaranjem žarišta u Bosni. Za Moskvu bi to imalo i praktičan, i simboličan značaj – pokazali bi NATO-u da „produženom rukom“ mogu destabilizirati zemlju i planove NATO-a i u dubokoj pozadini Saveza pa čak i bez masivnog vojnog prisustva kao u Ukrajini. Pravo pitanje je koliko je to sada moguće operativno provesti na terenu.

Okidač može biti gotovo bezizlazna pozicija Milorada Dodika. Činilo se da će nakon Orbanove opstrukcije jedinstvenih sankcija od EU pritisak na Dodika popustiti, ali sada pojedinačne sankcije bitnih zemalja (nakon SAD i Velika Britanija, vjerovatno Njemačka, Holandija...) djeluju kao udarci u nizu. Nadalje, opozicija u RS je sve dalje od podrške Dodiku, čak i neki bliski saradnici su sve rezerviraniji pa je on sve izoliraniji. „Ovo je Dodikov kraj“ je rečenica kojom se u političkim krugovima opisuje njegova pozicija.

Dodik pokušava dramatizirati situaciju „pouzdanim informacijama“ da stranci planiraju njegovo ubistvo ili „hapšenje i odvođenje na tajnu lokaciju“, čak objavljuje spiskove stvari koje bi britanski SAS-ovci ponijeli iz njegove kuće (donji veš, čarape, slike, laptop...!!!), a vrhunac su bili parkirani oklopnjaci (Despot) MUP-a RS oko njegove kuće i Vlade RS. Sav taj cirkus može biti i uvodni alibi za njegovu akciju, ali i izgovor kod Putina da ovakopritisnut on ne može djelovati.

Dodik neće smjeti izdati Putina

Dodik je zapravo ucijenjen od Putina i stavljen pred dva loša izbora: prvi, da otvori konflikt kao jedini način da opstane u političkoj igri još kratko vrijeme i tako zasluži azil u Moskvi ili, drugi, da odbije Putinov zahtjev, ponovo se okrene Zapadu i suoči sa vrlo vjerovatnom odmazdom Kremlja.

Dobri poznavaoci Dodika tvrde...

“Dodik neće smjeti izdati Putina, tu su surove kazne. Gledali smo kako su prošli ljudi koji su se okrenuli protiv ruke koja ih je odgajala,“ rekla je ovih dana Svetlana Cenić analizirajući političku situaciju u Bosni. Likvidacije protivnika Moskve širom svijeta to i potvrđuju.

On zna da su u Bosni već raspoređene militantne ruske grupe, lično ih je primio, a koje ga danas nadziru.

Nadalje, miting u formalnoj organizaciji boraca RS (BORS) Dodiku je trebao poslužiti za javno naglašavanje podrške koju navodno ima za svoju politiku, pa čak i za radikalne poteze. To je trebala biti poruka stranim faktorima u Bosni, uključujući i američke senatore s kojima se susreo isti dan. Međutim, efekat je bio sasvim suprotan.

Nekoliko nepromišljenih epizoda: rimovana prijetnja Visokom predstavniku Christianu Schmidtu „...ubiće te lole vrljikama...“, te skandalozan i već planetarno poznat odgovor mase na pitanje jednog od govornika „Da li ste vi genocidan narod?“, jedini su sadržaji koje strani faktori i javnost sada tretiraju kao relevantne. Ukratko o njegovoj poziciji – Dodik je zakasnio s akcijom i više nema izlaza!

Argumenti protiv akcije

Brzi razvoj agresije Rusije na Ukrajinu, početni vojni neuspjeh blitz-kriega i ekspresno mobiliziranje Zapada te fokusiranje na Bosnu suzili su prostor za djelovanje njemu i proruskim snagama ovdje. Proticanjem vremena sve su nepovoljniji uvjeti za akciju.

Da, Dodik bi imao na raspolaganju paravojne formacije Ravnogorskog četničkog pokreta (RČP) i desničarske grupe iz Srbije i RS. Nadalje, već je poznato i da ekstremno krilo SDA pod kontrolom ima vlastite naoružane falange koje bi, u partnerstvu Izetbegovića i Dodika, odigrale ulogu „druge sukobljene strane“. Ali, u datim okolnostima teško je povjerovati da bi se Bakir Izetbegović upustio u novu misiju spašavanja Dodika, ako će i sam pri tome biti na gubitku, jer takav konflikt ne može dati nikakvu političku korist. Izetbegović je već izgubio kredibilitet kao Dodikov i Čovićev partner u anti-državnoj politici.

Djelovanje Dragana Čovića za očekivati je kroz političku opstrukciju tužilačkih i sigurnosnih mjera protiv Dodika u organima BiH, a preko kadrova HDZ-a. Čović je mnogo opasniji zbog najavljenog pokušaja da u Parlamenu BiH progura izmjene Izbornog zakona koje su u pregovorima već odbačene, a u suštini su rušenje postojećeg Ustava BiH.

Ključni faktor odvraćanja bilo kojeg aktera od konflikta u BiH jeste prisustvo EUFOR-a i naglašena podrška NATO-a Oružanim snagama BiH. Već su stigla i najavljena nova pojačanja stranih trupa u BiH. SAD su dostavile helikoptere i najavile opremanje OS BiH savremenim protuoklopnim sistemima, a većina opreme dopremljene za prošlogodišnje vježbe NATO-a i OS BiH ostala je u Bosni!

Primjetan je jak angažman EUFOR-a na terenu, pokreti radi nadgledanja situacije i demonstracije sile, pojačan obavještajni rad prema Dodiku i policijskim snagama u RS... itd.

Zatim, na prijetnju Dodika i Rusije da u novembru neće podržati produženje misije „Althea“ iz NATO-a je kontrolirano puštena informacija da to i očekuju te da NATO, kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, već priprema planove i aktivnosti za raspored snaga u BiH, a za šta ne treba ničiju saglasnost! Sve to rezultira topljenjem političke podrške na Zapadu tamo gdje ju je Dodik ranije imao i raspadom ambijenta za uspješan prevrat.

Također, indikativna je i odlučnost međunarodne zajednice (posebno SAD) da se izbori najesen održe bez obzira na propale pregovore o izmjenama Izbornog zakona. Čini se da će ti izbori biti kontrolirani tako da nacionalni lideri odu - mirnim putem. To su saznali i Izetbegović, i Čović, i Dodik i svoj trojici bi odgovaralo da se izbori ne održe ili odgode na bilo koji način pa i izazivanjem konflikta.

Srbija na oštrici noža

U većoj obavezi od Dodika da ispuni Putinov eventualni zahtjev je Aleksandar Vučić. Isporuke ruskih, a nedavno i kineskih borbenih sistema nisu odobravane samo radi parada i ojačavanja imagea „balkanskog policajca“. Ruska podrška dolazi na naplatu, zajedno sa plinom od kojeg Srbija ovisi. Srbija jeste tri puta glasala protiv Rusije u UN, ali u odlukama koje se ne odnose na sankcije. Vučić je američkim senatorima prošle sedmice je rekao:

„Uvažavam sve što ste rekli, ali ja ću gledati naše interese.“

Pat pozicija

Istovremeno, Vučić je preuzeo obavezu da „kontrolira tenzije u Bosni“ tj. Dodika priznavši tako svoj efektivni uticaj. Čak je naglasio:

“Rekao sam Dodiku da ne formira vojsku. I on je to prihvatio, mir i stabilnost su najvažniji u regiji”. Naravno, radi se o „mirotvorstvu“ za javnu upotrebu.

Zaključak o Vučićevoj poziciji je da on ima vojne i paravojne efektive, ali je svjestan ogromnog rizika za svoju ličnu i poziciju Srbije, ako odluči podržati Rusiju nekom akcijom na Balkanu. Za to je lično spremniji Dodik koji je pod mnogo većim pritiskom. Vučić je nesumnjivo od američkih senatora dobio atraktivnu finansijsku i političku ponudu, tako da on teoretski ima drugu opciju.

Naravno, na odluke (Putinove i njegovih satelita na Balkanu) utjecat će tok invazije na Ukrajinu. Ukoliko uskoro Rusija ne postigne bar minimalne ciljeve u Ukrajini (kopneni koridor do Krima i okupacija Donbasa) moglo bi se desiti da Moskva pokuša otvoriti nova žarišta i da pri tom zatraži učešće balkanskih saveznika.

S druge strane, svakim danom produžavanja rata u Ukrajini smanjuje se prostor za efikasno prevratničko djelovanje Dodika i Vučića. To više nije usklađeni velikosrpski tim i pukotine su vrlo vidljive, a najznačajnija je fokusiranje Vučićevog djelovanje samo na interes Srbije. Najvjerovatnije je da Dodik samo svojim snagama neće moći ni pokušati izazvati ozbiljniji konflikt, a to njegovu političku i ličnu sudbinu čini vrlo neizvjesnom.

***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.