Edin Subašić: BiH nema ključne sigurnosne dokumente!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Sigurnosna i odbrambena politika odavno nisu ažurirane, vlasti nesvjesne cyber prijetnji, AT strategija sa zakašnjenjem i još bez rezultata...

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba

Nekoliko nedavnih indicija o sigurnosnom ugrožavanju Bosne i Hercegovine izvana te činjenica da strane obavještajne agenture odavno ovdje rade bez značajnog otpora bosanskih kontraobavještajnih struktura ukazuje nam da je krajnje vrijeme da se sigurnosnoj, kontraobavještajnoj, cyber i protivterorističkoj zaštiti zemlje konačno mora (!) posvetiti puna pažnja. Ako se ne želimo suočiti sa težim incidentima i eskalacijom.

Kako proruske paravojske ulaze u BiH?

Najprije iz domena "malignog ruskog utjecaja" - na obilježavanju neustavnog Dana RS u Istočnom Sarajevu 9. januara marširali su i "Noćni vukovi", pripadnici proruske "bajkerske", a u suštini paravojne organizacije, kojima je u nekoliko zapadnoevropskih zemalja i u Bosni zabranjen ulaz! Kako su onda ušli u zemlju?

Postoje indicije da su na istom događaju bili prisutni i pripadnici Wagner grupe, koji su upravo tih dana upravljali krizom na barikadama oko Kosovske Mitrovice. Ako je to tačno, kako su oni ušli u Bosnu? Na ova pitanja i upozorenja bivšeg ministra sigurnosti Selme Cikotića iz Granične policije BiH i MUP-a RS nije bilo suvislog odgovora, iako se on naslućuje iz proste činjenice da su svi oni morali ući preko istočne državne granice iz Srbije. Ključno dilema je – profesionalni propust ili svjesno okretanje glave dok negativci prođu?

Na Draževini kod Višegrada su redovna okupljanja četnika ČRP-a s obje strane Drine kako bi se održao žar velikosrpske ideje, a i sa druge, bošnjačke strane prijeti se militantnim organiziranjem, doduše iz drugih tobože patriotskih razloga, a suštinski radi opstanka bivše kriminalizirane vlasti. Općenito, osjeća se da raste politička, a time i sigurnosna napetost.

Jer, na "crnoj listi" SAD našao se direktor krovne državne Obavještajno-sigurnosne agencije "zbog zloupotreba položaja i resursa". I druge agencije zahtijevaju kadrovsku popunu i modernizaciju. Hakerski napadi na institucije BiH, sudove i škole otkrili su nam našu cyber ranjivost. Previranja su zabilježena i u entitetskim MUP-ovima. Oružane snage BiH s mukom održavaju funkcionalnost... pa se postavlja logično pitanje – ko uopće brine o sigurnosti ove zemlje?!

Država bez sigurnosnih politika!

Jedan od problema i uzroka neorganiziranog i ad hoc reagiranja na sve češće incidente je nedostatak aktuelnih i ažurnih strateških sigurnosnih dokumenata. Posljednja "Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine" usvojena je 2006. godine, nikada nije dopunjena i kvalitetno ažurirana, kako bi se institucije za provođenje zakona mogle baviti aktuelnim sigurnosnim izazovima i prijetnjama te je logično zastarjela i neupotrebljiva. A radi se o najvažnijem sigurnosnom aktu svake države, kojim se propisuju mjere državnih institucija za slučaj krize (ekološke, elementarne nepogode, terorizma, agresije, socijalnih nemira...).

U tome leži uzrok povremene dezorjentiranosti i dilema oko nadležnosti agencija – ko i kako da postupa u vrijeme masovnih migrantskih talasa, prilikom političko-sigurnosnih prepucavanja sa elementima oružane prijetnje, napetosti u regionu ili saradnje sa susjednim i stranim službama, Interpolom, Europolom itd. Dio vlasti toga je svjestan...

"Sistem prevencije i ranog upozorenja za bilo koji sigurnosni izazov suštinski ne postoji. Kada budem izabran za člana Predsjedništva BiH uraditi ću sve da se Sigurnosna politika potpuno ažurira ili usvoji potpuno novi dokument na temelju kvalitetne analize mogućih izvora ugroženosti i rizika kojem je izložena država Bosna i Hercegovina. Predložit ću ažuriranje postojećih zakonskih rješenja, koristeći najbolja iskustva i prakse Evropske unije", rekao je Denis Bećirović, ali još 2018. godine tokom predizborne kampanje kada je pokraden na izborima.

Nakon pobjede 2022. godine Bećirović, sada kao član Predsjedništva BiH, ima priliku pokrenuti taj proces u situaciji koja je, zbog ruske agresije na Ukrajinu i previranja u Crnoj Gori, na Kosovu i u Bosni, danas još složenija nego onda.

Također, i "Politika odbrambenog planiranja" koju kreira Ministarstvo odbrane BiH sa bosanskim Oružanim snagama nije ažurirana od 2009. godine kada je usvojena posljednja verzija. U njoj je čak dobro definirana razvojna orjentacija ka NATO-u. Međutim, imajući u vidu aktuelno raspoloženje u bh. entitetu RS prema atlantskim integracijama države teško je očekivati da bi taj segment odbrambene politike sada mogao biti bolje definiran. Ali, dijelovi koji se tiču ustroja, organizacije, modernizacije i uloge vojske u savremenim sigurnosnim okolnostima svakako bi se morali nadopuniti i prilagoditi stvarnosti.

Bez svijesti o cyber opasnosti

Posebnu ranjivost država ispoljava na polju cyber (ne)sigurnosti. Hakerski napadi na Vijeće ministara, Parlamentarnu skupštinu BiH i Centralnu izbornu komisiju (CIK) i još neke institucije krajem prošle godine ilustriraju koliko smo nesvjesni nivoa ove prijetnje. Posebna opasnost je neznanje upravo donosilaca odluka i otpori „autoriteta“ u institucijama da se investira u zaštitu.

"Organizacije u BiH po pitanju cyber sigurnosti mogu se svrstati u grupu sa niskim stepenom zrelosti, te samim tim i nivoom otpornosti na cyber napade", rekao je tada za medije povodom hakiranja institucija Senad Džananović, cyber security ekspert i viši menadžer u PwC BiH. "Ovakvom činjeničnom stanju doprinosi nizak nivo svijesti donosilaca odluka o opasnostima sa kojima se organizacije kojim upravljaju suočavaju. Posljedično je veoma nizak nivo ulaganja u mjere zaštite od cyber napada, veoma slab zakonski okvir koji značajno zaostaje za zakonskim okvirom EU", tvrdi Džananović.

To potvrđuje i statistika - prema rezultatima istraživanja kompanije Surfshark, BiH se nalazi na 77. mjestu od 116 analiziranih zemalja kada je riječ o cyber sigurnosti, a što bi moralo biti znak za uzbunu. A posebno zbog činjenice da je Bosna jedina zemlja Zapadnog Balkana koja nema državnu strategiju za cyber sigurnost. Osim toga, državi nedostaje i operativna mreža tzv. Timova za odgovor na računarske incidente (CERT). Još od 2017. godine u Vijeću ministara BiH se radi na uspostavi ovog Tima za potrebe državnih institucija, ali ni dva prošla saziva VM BiH nisu donijela potrebne odluke, dokumente i dozvole kako bi taj Tim konačno profunkcionirao!

AT strategija sa zakašnjenjem

Ipak, pozitivan pomak bilježi se na planu legislative za anti-terorističku (AT) borbu, ali i to sa zakašnjenjem. Naime, prethodna AT strategija bila je za period 2015. – 2020. godina, a naredna ažurirana verzija - "Strategija za borbu protiv terorizma u BiH 2021. - 2026. godine" – usvojena je na Vijeću ministara BiH tek u novembru 2022. godine i to zahvaljujući prvenstveno uticaju vanjskih sigurnosnih faktora. Razlog kašnjenja - neslaganja oko definiranja i označavanja desničarskih i ekstremističkih organizacija!

Mora se istaći da se radi o važnom strateškom državnom dokumentu kojim se na svim nivoima vlasti potvrđuje posvećenost institucija borbi protiv terorizma u skladu s međunarodnim obavezama države kao članice Ujedinjenih naroda (UN), Vijeća Evrope (SE), Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), Antiterorističke koalicije te potencijalnog kandidata za članstvo u Evropskoj uniji (EU).

Cilj ažurirane Strategije je, kako tvrde autori dokumenta, je "...da se uspostavi efikasan mehanizam za prevenciju terorizma, nasilnog ekstremizma i radikalizacije koji vode ka terorizmu, koji će doprinijeti razvoju otpornosti društva na ove izazove". Da bi dokument profunkcionirao u praksi potrebno je pripremiti i Akcioni plan za njeno provođenje. Jednako važno je i da se za provedbu AT strategije izdvoji dostatan budžet. Iz OSCE su upozorili da je jedan od oblika opstrukcije prethodne strategije bilo - uskraćivanje finansiranja!

Što se tiče samog dokumenta, identificirane su organizacije i grupe (navijačke, militantne...) povezane sa ultra desničarskim pokretima izvana, a koje bi bile (i već jesu) nosioci prijetnji. Nermin Sijamhodžić, načelnik Odjela za borbu protiv terorizma u Federalnoj upravi policije (FUP) i član Radne grupe koja je kreirala Strategiju, naglasio je kako je "..uvrštavanje desničarskih organizacija bio veliki iskorak!". Prethodna strategija prepoznavala je isključivo povratnike sa stranih ratišta kao prijetnju. Oni su uvršteni i u novu strategiju, ali su sada označeni i drugi riziko-faktori.

Budući da sve veći rizik za sigurnost unutar Bosne predstavljaju militantni desničarski, neonacistički i ekstremni vjerski pokreti (posebno četničke, ustaške i radikalno islamske orijentacije) koji su u ranijim AT strategijama bili označeni kao nosioci prijetnje (npr. ČRP, AIO), a kasnije su brisani, bit će neophodno njihovo operativno sagledavanje i redefiniranje karaktera i novih formi djelovanja te procjena stepena rizika po sigurnost države. 

Međutim, čini se da ćemo još pričekati na prve rezultate. Jer, ako znamo da policijski organi npr. u Mostaru ni do danas "ne znaju" ko skrnavi Partizansko groblje i javno ističe ustaška i nacistička obilježja, ili da sudovi i policija u RS-u ne reagiraju efikasno na militantne i agresivne akcije četnika (ČRP), jasno je odakle dolazi opstrukcija ovakvog dokumenta te zašto danas još nema konkretnih efekata njegove primjene.

Dodaju li se tome najnovije prijetnje proruskih elemenata već prisutnih u Bosni, tendencije zaoštravanja situacije u Crnoj Gori i Srbiji / Kosovu sa potencijalom prelivanja krize na Bosnu, energetsko ugrožavanje zemlje itd... nameće se kao nužnost da država što prije dobije i pomenuti Akcioni plan za provedbu AT strategije, ali i procjene i dokumente za suprotstavljanje novim oblicima prijetnji koji se svakodnevno pojavljuju. 

Evropski koncept sigurnosti

Nesumnjivo je da su opisani problemi u oblasti sigurnosti unutrašnje prirode tj. "do nas je". U osnovi ovog zaostajanja je sukob destruktivnog i konstruktivnog koncepta i pogleda na budućnost Bosne iz čega proističe i opstrukcija svega što znači napredak države, a posebno njene sigurnosti. Očito je da će opet vanjski putokazi, koji dolaze sa Zapada i prema Zapadu biti neophodni i presudni.

Prije nepunu godinu, u aprilu 2022. godine ministrici vanjskih poslova Biseri Turković i ministru odbrane Sifetu Podžiću od ambasadora zemalja EU u BiH uručen je dokument "Strateški kompas za sigurnost i odbranu".  Datumski, vidimo da je nastojanje predstavnika EU da uključe BiH u evropski koncept sigurnosti usko povezano sa početkom rata u Ukrajini i ruskom prijetnjom prema Evropi. Dakle, za očekivati je i da će budući potezi novih bh. vlasti ka donošenju strateških sigurnosnih dokumenata imati impuls (ili čak pritisak) izvana, sa Zapada. Kao što je bilo u slučaju AT strategije.

Ti pritisci u nekim domenima (korupcija, mediji, sigurnosne agencije) da se procedure i stanje urede već su vidljivi. Taj je pritisak, nažalost i obzirom na jalovost domaćih vlasti, neophodan i sreća je da postoji. Ali, nove vlasti, bar ovaj stvarno probosanski dio, moraju biti svjesni da je intervencija vanjskih faktora ograničena samo na zadovoljavanje njihovih interesa te da je izgradnja efikasnog sistema sigurnost u Bosni ipak isključivo "domaći zadatak".

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.