Edin Subašić: ZSO na Kosovu - puzajući pohod "srpskog sveta"

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Trenutak raspleta "kosovskog pitanja" neminovno se primiče, ali ponašanje aktera i otkriveni dijelovi dokumenata o tome ne garantiraju da će se doći baš i do konačnog rješenja.  Niti do trajnog mira.

Piše: Edin Subašić, za Radiosarajevo.ba

Trending

Gol za Željezničar: Plavi stigli do vodstva i podigli Grbavicu 'na noge'

Naprotiv, i francusko-njemački sporazum (sa podrškom Sjedinjenih Američkih Država-SAD), kao i nacrt "zajednice srpskih općina" (ZSO) već na prvi pogled puni su izvora novih budućih konflikata.

24.01.23. 10:39

Edin Subašić: Bosanska vojska zrela je za novu reformu!

Ne samo u srbijansko-kosovskim odnosima, nego i sa opasnim refleksijama na region... Crnu Goru, Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu.

Relevantni eksperti poput Janusza Bugajskog tvrde da bi "... vanjski utjecaj modela zajednice na Kosovu mogao biti eksplozivan. Mogao bi osnažiti Beograd da se miješa u politiku susjeda i potaknuti separatističke inicijative širom regije!"

Imperativ – gašenje kosovskog žarišta

U najnovijoj ofanzivi Washingtona i Bruxellesa kao nikad prije vidljiva je odlučnost, pa i nestrpljenje da se kosovsko žarište konačno skine sa dnevnog reda geopolitike Balkana.

Razlog je, osim što odgađanje i status quo predugo traje, svakako i nastojanje Zapada da se, dok traje ruska agresija na Ukrajinu, neutralizira jedno od polja uticaja Moskve na Balkanu, a to je zamrznuti konflikt Beograda i Prištine.

06.02.23. 10:57

Azem Vllasi odgovorio Zoranu Milanoviću: Kosovo nije oteto, već - oslobođeno!

I to posebno nakon što je koncem decembra na barikadama oko Kosovske Mitrovice jedva izbjegnuta eskalacija težih incidenata. Za to su postojali i uslovi, i planovi obzirom da se nije radilo o barikadama nezadovoljnih kosovskih građana, nego su krizom upravljale grupe ekstremista iz Srbije i bh. entiteta RS, uz indicije o prisustvu i operativaca ruske Grupe Wagner.

Tada su oštra upozorenja iz NATO-a (da će vojno djelovati) odvratila Beograd od akcije Vojske Srbije, ali i od ilegalne upotrebe „nekontroliranih grupa“, za koje svi znamo da su, baš suprotno, strogo kontrolirane iz obavještajnih centara Srbije. Prisjetiomo se uostalom samo raznih „arkanovaca“, „arkanovih tigrova“, „crvenih beretki“, „knindži“ i sličnih zvjerki.

Međutim, kao i u slučaju Daytonskog sporazuma, prenaglašeni motiv da se kriza riješi po svaku cijenu ponovo je izrodio dokumenate čiji elementi sadrže potencijal novih konflikata (a što je možda i prikriveni cilj?).

Očigledni su enormni pritisci na srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Albina Kurtija da prihvate tzv. „Francusko - njemački sporazum“ sa kojim su se oni već načelno saglasili i dali primjedbe. Na Kurtija se vrši poseban pritisak da prihvati formiranje „zajednice srpskih općina“, što u Prištini vide kao novi kanal za destruktivan uticaj Srbije na Kosovu.

 "U ovom se trenutku čini kako je osnovni cilj da Srbija u nekom obliku prizna Kosovo i svi se napori ulažu u traženje i Srbiji i Kosovu prihvatljivog načina", ocijenio je sociolog i politički analitičar Artan Muhaxhiri.

Šta donosi Francusko-njemački sporazum?

Osnov za priznanje „u nekom obliku“ je pomenuti Francusko-njemački sporazum čija je radna verzija kontrolirano, radi navikavanja javnosti, puštena u medije. Nekoliko paragrafa tog dokumenta izazvalo je očekivani bijes opozicije i desnice u Srbiji i očigledni Vučićev očaj. Za objavljeni sadržaj Vučić je izjavio da je 90 posto tačno preneseno.

04.02.23. 11:17

Šta je odlučila Skupština Srbije nakon dvodnevnog zasjedanja o Kosovu?

Dakle, nakon uvodnih prihvatanja „dobrosusjedskih odnosa“ (Član 1) i „opredjeljenja ka EU“ (Član 2.) slijedi odredba (Član 3.) kojom Srbija i Kosovo „...potvrđuju sada i u budućnosti nepovredivost granice koja postoji između njih i obavezuju se da će u potpunosti poštovati teritorijalni integritet jednih i drugih“! 

Iz ovoga je očigledno da EU i SAD definitivno traže potpis obje strane na činjenicu da su Srbija i Kosovo i de jure dvije odvojene države. To se posebno potencira u odredbi (Član 8.) da  „...Кosovo i Srbija razmjenjuju stalne misije“, što je prva faza diplomatskih odnosa, te da ovaj sporazum (Član 9) „...neće utjecati na bilateralne i multilateralne međunarodne ugovore i sporazume koje su oni već zaključili ili se na njih odnose.“

U praksi bi to značilo da bi Srbija morala prestati opstruirati dosadašnja međunarodna priznanja Republike Kosovo, ali i buduća – uključujući i Ujedinjene nacije (EU), tijela EU i NATO. U Beogradu je ovo shvaćeno kao kraj i simboličnog suvereniteta Srbije nad Kosovom koji je preostao još samo formalno u Ustavu Srbije i praktično u ilegalnim strukturama u četiri općine na sjeveru Kosova. 

Ovim bi na Kosovu mogli biti zadovoljni, ali ne i odredbama koje obavezuju strane na „...saradnju u području ekonomije, znanosti i tehnologije, prometa, pravosudnih odnosa, pošte i telekomunikacija, zdravstva, kulture, sporta, životne sredine, zaštite, i u drugim poljima...,“ dakle u svemu bitnom, što se u Prištini vidi kao mogućnost da Srbija na legalan način vrši uticaj na stanje u zemlji. Ovo je posebno trn u oku u kontekstu buduće ZSO.

Zapravo, Kurti se boji destrukcije kakvu Srbija vrši prema Bosni na temelju „specijalnih veza“ definiranih Daytonskim sporazumom. Stoga je on u više navrata isticao da se „... na Kosovu neće praviti nova Republika Srpska!“

„To je način na koji Srbija stvara entitete na Balkanu kako bi formirala takozvani 'srpski svet'. To je praktički hegemonija jednog centra, Beograda, nad susjednim državama instrumentalizacijom manjine koja u njima živi,“ rekao je Kurti nagovijestivši nova podrivanja stabilnosti u Bosni i Crnoj Gori. On je, ipak, prihvatio sporazum očekujući modifikacije u korist kosovskih interesa.

02.02.23. 14:10

Priština: Albin Kurti postavio šest uslova za formiranje 'Zajednice srpskih općina'

Dodikovo mešetarenje sa RS

S druge strane, Vučić je na „saslušanju“ u Skupštini Srbije ponovo etiketiran kao „izdajnik Kosova“. Desničari i opozicija pokušali su ga stisnuti uz zid zahtjevom da se „pitanje Kosova rješava zajedno sa bosanskim pitanjem tj. statusom Republike Srpske!“ Ovo su već poznati stavovi o zamjeni teritorija (bh. entitet RS za Kosovo), a indikativno je da ih je posljednjih dana reaktuelizirao i sam Milorad Dodik napisavši na Twiteru:

"Može za početak dvije srpske države Srbija i Republika Srpska. Tu nema mjesta za Кosovo i Metohiju. Da bar ponude zajedničko rješenje za Republiku Srpsku i Kosovo". 

Opozicionari su Vučića napali tvrdeći da "...ako prihvati Sporazum, to je kraj RS!". Vučić je u Skupštini to odbacio smatrajući taj put „suvišnim opterećenjem za Srbiju u ovom trenutku". Ali, očito da od ideje nije sasvim odustao. ostavljajući je za neka bolja vremena.

Dodik, međutim, ima sve manje vremena. Kako je Dodik sve manje u prilici da bude „ruski igrač“ u destabilizaciji Balkana, tako slabi i Putinov interes za njega kao i podrška. Stoga bi Dodik sada želio opet pod skute Srbije i Vučića pa makar i pritiskom preko desničara.

Čini se da u tome nije uspio i da se stvara novi jaz između lidera tzv. "dvije srpske države“.  

Stoga je aktivna i opcija da Dodik nekim radikalnim potezom, npr. provociranjem incidenata prema Bošnjacima, pokuša proizvesti žarište u Bosni i tako zadrži naklonost Putina. Aktuelni policijski progon ef. Amira Mahića u Kozarcu realno nema taj potencijal, ali se u redovima srpskih radikala možda računalo na agresivniju reakciju Bošnjaka kao na priliku za fabrikovanje konflikta.

ZSO – maska za "veliku Srbiju"

Bojazan kosovskih vlasti od postojanja „zajednice srpskih općina“ na Kosovu proističe iz lošeg iskustva Bosne i Hrvatske sa nekadašnjim „SAO“, „RSK“ i sadašnjom RS i sasvim je opravdana, kao i zaziranje većine balkanskih zemalja od projekta „Otvoreni Balkan“. Sve su to inačice „srpskog sveta“, odnosno taktike teritorijalizacije srpskog političkog uticaja na susjedne zemlje preko srpske manjine, a što je u osnovi projekt "velike Srbije".

Danas na Kosovu postoji ukupno deset opština sa srpskom većinom. Šest se nalazi u južnom dijelu države: Gračanica, Novo Brdo, Štrpce, Ranilug, Klokot i Parteš. Ostale četiri su teritorijalno povezane na sjeveru i graniče sa Srbijom: Sjeverna Mitrovica, Leposavić, Zvečan i Zubin Potok.

Fondacija Fridrih Ebert (FES) predstavila je prije desetak dana u Prištini nacrt statuta zajednice srpskih opština, odnosno (zvanično) „asocijacije opština u kojima je zajednica kosovskih Srba većina“ (u javnosti ZSO).

Već na prvi pogled jasni su razlozi zabrinutosti u Prištini,  jer se radi o vrlo obimnom dokumentu koji je u suštini – temelj nekog budućeg ustava novog srpskog entiteta na Kosovu (nacrt dostupan na internetu)!

ZSO bi imala svoj grb, obilježja i zastavu.

Osim očekivanih odredbi o pravu „promovisanja i zaštite etničke pripadnosti, jezika, vjere i drugih oblika kulturnih identiteta zastupljenih među stanovništvom opština učesnica...“ predviđeno je uspostavljanje čitavog niza nadležnosti ZSO po kojima bi 10 srpskih općina Kosova funkcioniralo kao paralelan i izdvojen sistem unutar države.

Posebno je diskutabilano otvaranje mogućnosti za neograničenu saradnju ZSO sa Srbijom u svim vitalnim oblastima života lokalne zajednice: investicije, ekonomija, zdravstvo, komunalije, pa čak i visoko obrazovanje.

U dokumentu se doduše naglašava da će biti „u skladu sa Ustavom i zakonima Kosova,“ a možda najvažnije osiguranje za Prištinu je odredba da će „Statut će biti usvojen pravnim aktom Vlade Kosova i preuzima snagu uredbe Vlade u skladu sa pravnim sistemom Kosova nakon razmatranja od strane Ustavnog suda.“ Tako će kosovski organi imati priliku da ospore statut ZSO.

U suštini srbijanska i kosovska strana sada se spore oko toga – da li prvo uspostaviti ZSO ili implementirati sporazum koji uključuje međusobno priznanje. Kurti postavlja uslove:

"Kao prvo, zajednice na Kosovu ne mogu biti jednonacionalne. Zatim, prvo priznanje pa onda ZSO. Pod hitno demontaža ilegalnih struktura na sjeveru, prestanak opstrukcije međunarodnog priznanja Kosova od Srbije,“ zahtjeva kosovski premijer.

Specijalni izaslanik SAD Gabriel Escobar mu sužava prostor nudeći i štap i mrkvu: „Imat ćete ZSO. Nema drugog puta osim te kreacije.“

A zatim je dodao i mrkvu: „Naša je vizija od njihove nezavisnosti uvijek bila dosljedna - da Kosovo bude nezavisna suverena država, multietnička demokratija u okviru sadašnjih granica.“

U Srbiji je uspostava ZSO imperativ i uvjet za prihvatanje Sporazuma te je Vučić konačno to artikulirao kao skromni, ali jedini mogući dobitak na koncu pregovora. Mantru da „Srbija nikada neće priznati Kosovo“, Vučić je u Skupštini rezignirano realtivizirao riječima:

"Protivili se mi ili ne, oni će naći većinu i Kosovo će ući u Vijeće Evrope i NATO. To će biti njihove odluke.“

I to je realno danas pozicija Srbije. Ali, nikako ne treba očekivati brz i suštinski zaokret u strategiji srbijanske (veliko)državne politike.

Novi model podrivanja susjedstva

Jer, eventualna uspostava ZSO prema američkom analitičaru Januszu Bugajskom mogla bi biti „novi balkanski fitilj“.

"ZSO bi ponudila dublju i širu priliku za podrivanje Kosova. Tu nedostaju pouzdane garancije da se u te nove srpske institucije neće infiltrirati i dominirati agenti ili aktivisti poslani iz Srbije. Zatim, ne postoji nikakav mehanizam za Vladu Kosova da suspendira Zajednicu ako njeni čelnici krše Ustav putem etničke diskriminacije, podjele ili sukoba.“

Bugajski zatim upozorava da bi se mogao stvoriti presedan pa bi etničke grupe i u drugim zemljama mogle tvrditi da su diskriminirane od centralne vlasti i da trebaju vlastite institucije i poseban status. On smatra da se na Kosovu treba posvetiti izgradnji sigurnosnih garancija apostrofirajući maligni ruski uticaj.

"Proces članstva Kosova u NATO-u treba značajno ubrzati. Dok se to ne postigne, NATO mora povećati svoju snagu na Kosovu kako bi pokazao da će braniti državu i teritoriju. A protiv ruske subverzije u regiji Zapadnog Balkana mora se boriti sveobuhvatno i sistemski,“ dodaje Bugajski.

U kosovskom Centru za sigurnosne upozoravaju da bi bilo neozbiljno ako bi uklanjanje novogodišnjih barikada oko Kosovoske Mitrovice smatrali krajem sigurnosne krize.

"Vidjeli smo skupine naoružanih ljudi povezane sa opasnim skupinama iz Rusije, poput Wagnera. Što dulje budemo čekali da se situacija riješi, to ćemo više prostora otvoriti krajnje desnim, radikalnim, ekstremnim skupinama na obje strane,“ procjenjuje Ramadan Ilazi iz prištinskog Centra za sigurnosne studije.

Opasnost da se pod  ruskim uticajem žarište aktivira u Crnoj Gori ili Bosni također ostaje, posebno sad kada je fokus međunarodnih faktora i sigurnosnih snaga na Kosovu. Indikator prijetnje su nove provokativne izjave Igora Kalabuhova, ruskog ambasadora u Sarajevu, da „BiH može u NATO, ali će se Rusija braniti!“ (Pro)bosanski zvaničnici i sigurnosne službe morali bi sada težište rada staviti upravo na aktivnosti iz domena „malignog ruskog uticaja“, jer ako se šta ima dogoditi na Balkanu, a što bi otežalo poziciju EU i NATO-a u ukrajinskoj krizi, Rusima je to potrebno sada. A tajni podatak od milion dolara jeste – gdje i šta ?!

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.