Edin Subašić: Pozadina blamaže s Iranom
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Ni jedan gaf bh. ministrice vanjskih poslova Bisere Turković (SDA) nije složnije i glasnije osuđen, sa svih strana u Bosni i Hercegovini i izvana, kao prekjučerašnji prijem iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira Abdollahiana.
Piše: Edin Subašić* za portal Radiosarajevo.ba
Sindikat traži da se zabrani upotreba mobitela tokom nastave u školama u Sarajevu
No, podsjetimo se da je 21. novembra naš ambasador u UN Sven Alkalaj (DF) bio skandalozno „uzdržan“ (po nalogu ministrice!) kod glasanja za rezoluciji o osudi kršenja ljudskih prava i nasilja iranskog režima nad demonstrantima. Još prije toga Alkalaj je vrlo nediplomatski u Vijeću sigurnosti UN napao Christiana Schmidta i OHR od čega BiH nije imala nikakve koristi, naprotiv. Tako da ovaj najnoviji biser ministrice Turković sigurno - nije samo gaf!
Edin Subašić: Zašto je bitno ko (ne)će biti u vlasti?!
Evidentna je agresivnost, smišljenost i upornost kadrova SDA da pred sami kraj mandata kreiraju neku novu sliku o Bosni, otežaju međunarodnu poziciju te da budućnost ove zemlje usmjere u nekom drugom pravcu, kontra Zapada. Zbog mogućih reperkusija u tom smislu neophodno je detaljno odgovoriti - šta ustvari želi postići odlazeća garnitura pod komandom Bakira Izetbegovića.
Anti-euroatlantska strategija!
Najprije, šta je uradila Bisera Turković? Bez ikakvog bitnog i hitnog povoda u posjetu poziva ministra iz Irana, zemlje gdje upravo bijesne neredi i protesti zbog nasilja vlasti nad građanima i posebno nad ženama. Već je više od 200 ubijenih demonstranata i hiljade su po zatvorima, a među njima ugledni pojedinci iz umjetničkih i intelektualnih krugova, i to je aktuelna slika iranske države. I dok se civilizirani svijet listom ograđuje od režima u Teheranu, ministrica Turković, dakako po nalogu stranačkog šefa Izetbegovića, u Sarajevo poziva ministra takve zemlje u državnu posjetu ina sastanak sa nebitnim redom.
Sličnu diplomatsku sramotu za Bosnu proizvede još samo Milorad Dodik koji ide na noge Vladimiru Putinu u jeku krvoprolića u Ukrajini i onda javno u zločinu podržava Moskvu, stajući uz rame sa još par proruskih marioneta. Dodik to radi namjerno i otvoreno šaljući signale Zapadu da on ima podršku Putina, ako nešto pokušaju protiv njega ili entiteta Republika Srpska (RS).
Edin Subašić: Veto na nastavak misije EUFOR-a uvodi NATO u Bosnu
Nakon nekoliko antizapadnih, a posebno antiameričkih ispada te višemjesečnog propagiranja teorije o neprijateljstvu Zapada prema Bosni i potrebi (ponovnog) okretanja islamskom svijetu, pa čak i Rusiji, sada možemo reći i da Bakir Izetbegović to radi namjerno. Poput Dodika, i Izetbegović sada poručuje kako Washingtonu, tako i Bruxellesu da niti on nije bez podrške sa istoka, pa makar i od ozloglašenog Teherana, inače jednog od najvažnijih snabdjevača ruske vojske dronovima i drugim oružjem. Eto, to bi bio profil aktera najnovijeg diplomatskog skandala u režiji SDA kadrova.
Ono što je ovdje za Bosnu najopasnije je da Izetbegović ovim pokušava nametnuti državi novu vanjskopolitičku strategiju koja je u suštini i antiamerička, i suprotna strateškoj euroatlantskoj orjentaciji države, a što je posebno rizično u vremenu antiislamske histerije u svijetu.
Izetbegovićevi manevri u pozadini imaju nekoliko razloga...
Haosom protiv poraza?
Prvi razlog se tiče gubitka vlasti, a time i kontrole nad raznim polugama moći, finansijskim tokovima i posebno nad pravosuđem. Izetbegovićev konflikt sa SAD počeo je prije nekoliko mjeseci kada se nova, Bidenova Administracija aktivnije uključila u latentnu bosansku krizu, a EU je pod prijetnjom ruskog ulaska na Balkan naglo i bar prividno omekšala kriterije za približavanje Bosne članstvu u EU. Tada je američka administracija birajući partnere u Bosni za izgradnju antiruskog „štita“ napravila otklon od Izetbegovića kao nepouzdanog.
Ambasada SAD u Sarajevu tada je označila njega i SDA kao one koji ne dijele vrijednosti i ciljeve demokratskog svijeta, jer „...kad bi dijelili ove ciljeve sa Sjedinjenim Američkim Državama, stranka i njeni funkcioneri ne bi pokušavali blokirati ili ometati istrage o korupciji, ne bi doprinijeli nefunkcionalnosti u Federaciji i ne bi dali prednost retorici podjela!“
Na američkoj „crnoj listi“ našlo se i nekoliko SDA-ovaca i bilo je jasno da je Izetbegović prekrižen kao partner za budućnost. Iz toga je i nastao imperativ „osmorke“ da se okupi i da ih izbace iz vlasti. Dakle, sa SDA i Izetbegovićem nigdje se više ne može stići.
Aktuelne istrage, sudski procesi i izvlačenje raznih drugih zataškanih predmeta iz sudskih ladica... uspaničili su Izetbegovića. Strah od gubitka statusa „nedodirljivih“ i procesuiranja još više se odnosi na tajkunske krugove čije je često nezakonito poslovanje i enormno bogaćenje omogućavala upravo SDA preko svojih kadrova u policijskim, inspekcijskim i pravosudnim strukturama. Tako se SDA sasvim razotkrila kao „motor“ sveprisutne korupcije.
Edin Subašić: SPC kupovala oružje, spremali se za građanski rat ?!
Izetbegović i SDA sve češće poručuju preko stranačkih medija, falangi, botova i radikala da „još nije gotovo“, da „ne namjeravaju priznati poraz i da će se boriti“ a pri tome vrlo često u narativu dominira vjerski radikalizam. Dakle, čini se da su spremni isprovocirati sigurnosni problem i haos kako bi se zaustavili proces razvlašćivanja i izvjesnog sankcioniranja.
Međunarodna šteta i odgovornost
U međunarodnom kontekstu ovaj skandal dodatno je narušio loš image Bosne kao zemlje bez jasne vanjske politike i nesigurnog partnera u odlučivanju, na primjeri, u UN čak i u jasnim situacijama kršenja ljudskih prava kao u slučaju Irana.
Zatim, ugošćavanjem zvaničnika islamske zemlje s režimom radikalnog imagea i Bosnu se gura u taj koš, a upravo to je idealan argument domaćim separatistima i njihovim evropskim pokroviteljima za teoriju o „neodrživosti muslimanske države u Evropi“.
Veća je šteta od ove diplomatske blamaže, nego od svih Dodikovih tlapnji o „opasnosti od muslimana u Bosni.“ Podsjetimo, tokom rata u Bosni 1992 – 95. upravo je prisustvo mudžahedina u Bosni bilo osnov da se na Zapadu fabrikuje teorija o „vjerskom sukobu“ čime se kamuflirao pravi karakter rata, odnosno da se radilo o brutalnoj agresiji Srbije i Crne Gore.
A sada Izetbegović i Turković dovlačenjem iranskog ministra na najgori mogući način prezentiraju veze države sa islamskim svijetom ponovo stvarajući pogrešnu percepciju o Bosni i Hercegovini na onoj strani gdje jedino možemo pronaći saveznike – u SAD i dijelu evropskih zemalja.
Reakcija parlamentaraca HDZ-a BiH i SNSD-a te Denisa Zvizdića, koji su se odbili susresti sa ministrom Abdollahianom, na svu sreću je ostavila na poprištu skandala samo Izetbegovića, Turković i SDA pa je time jasnije na kome je odgovornost za eventualne posljedice i da su to samo „Bakirova posla“. Ali, očekujmo da će ove stranke, predstavnice dvaju konstitutivnih naroda, sigurno nastojati eksploatirati ovaj slučaj kao argument za vlastite teorije o „opasnosti od muslimana“, „nemogućem suživotu hrišćanskog i islamskog svijeta“ itd.
Edin Subašić: Ruska taktika "spaljene zemlje" u Ukrajini
Isto to može se očekivati i u Bruxellessu od protivnika približavanja Bosne EU. Poznato je da je u fenomenu mudžahedina tokom rata i stvaranju percepcije o bosanskim muslimanima kao radikalnim značajnu ulogu odigrala tadašnja britanska vlada. U novije vrijeme očigledna je tolerancija Zapada na antiislamsku retoriku Milorada Dodika u Bosni te evropskih lidera poput Victora Orbana i sve agresivnijih neofašita. Sve to ima neki cilj.
Alibi za odgađanje kandidatskog statusa?
Danas, u ovoj situaciji sasvim je opravdana pretpostavka da je skandal sa posjetom iranskog ministra kreiran u nekom zapadnom centru moći kako bi se proizvela atmosfera i alibi za novo odgađanje kandidatskog statusa za Bosnu!? Nesumnjivo da bi se u tijelima EU našli parlamentarci koji bi uskoro mogli mahati ovim „argumentom“ da je „BiH neoprihvatljiva zbog podrške rigidnom režimu Teherana.“ Takav razvoj događaja bila bi sada najveća šteta i direktna odgovornost Bakira Izetbegovića i SDA.
Ne radi se ovdje samo o prekjučerašnjem slučaju. I nedavni predizborni posjet turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoganaje bio sasvim u funkciju agitacije za SDA i plasiranja antiameričke propagande. I tu se radilo o Izetbegovićevom koketiranju sa liderom režima u kojem se svakodnevno guše medijske i političke slobode, a koji je također jedan od bitnih partnera Moskve, dok traje agresija na Ukrajinu.
Na sreću u ovim slučajevima ipak je jasno da se radi o stranačkoj i ličnoj politici Izetbegovića i SDA zasnovanoj na njegovim ličnim interesima i uskostranačkim ciljevima, a ne o zvaničnoj državnoj politici BiH. Isto kao kad Dodik ide kod Putina. No, pitanje je da li će zapadni faktori to htjeti objektivno i na taj način tumačiti. Npr. znakovit je izostanak čestitke šefa OHR-a Christiana Schmidta povodom Dana državnosti BiH - 25. novembra kao i nedolazak ambasadora SAD Michaela J. Murphyja na prijem člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića u sarajevskoj Vijećnici. Odluka Bruxellessa uskoro će dati sve odgovore na ove dileme.
Održavanje koncepta podjele BiH
U pozadini diplomatskog skandala može se tražiti i još jedan prikriveni motiv. Naime, kompatibilnost nacionalnih politika postojala je jedino na projektu trodjelne podjele države gdje su akteri na terenu (SDA, HDZ i SNSD) savršeno funkcionirali taktikom širenja međunacionalnog nepovjeranja i straha, naravno uz podršku izvana.
Međutim, ukrajinska kriza učinila je da se promjene sigurnosni prioriteti zapadne Evrope i SAD te da se velikodržavni koncepti stave privremeno ad acta. Nadalje, izborna pobjeda „Osmorke“ eliminirala je Izetbegovića i SDA iz tog koncepta, a naredne četiri godine vladavine (u FBiH) stranaka lijeve, građanske i ne izrazito nacionalističke orjentacije mogle bi ono najbrojnije, bošnjačko glasačko tijelo još dodatno odvući od SDA koja je iz njega dosad crpila poziciju u vlasti i legitimitet takve politike.
Političko-medijskom ofanzivom na temu „nacionalne ugroženosti Bošnjaka, islama i države od Zapada“ Izetbegović sada nastoji zadržati kontrolu nad bošnjačkim – muslimanskim korpusom koji mu je potreban da bi i u budućnosti, kad se steknu uslovi, opet mogao bio partner u politici podjele. Ovo je možda najveći razlog zbog kojeg je vrlo bitno da SDA narednih godina ne bude u vlasti i jedini put obnove građanskog koncepta, za početak u jednom dijelu države, FBiH, ali i jedini način za restauraciju vanjskopolitičkog imagea države.
Naravno, za uspjeh novog državnog koncepta neophodno će biti da se i ostali akteri politike podjele natjeraju na zaokret. HDZ BiH ulaskom u vlast sa „Osmorkom“, svojom voljom ili pod pritiskom, morat će se odreći političkih metoda kakve su prakticirali sa SDA. S druge strane, u bh. entitetu RS su svjesni da mogućnosti podrške strateških partnera – Rusije i Srbije - separatističkoj politici SNSD-a opadaju i da će morati napraviti zaokret ukoliko žele politički opstati.
U svakom slučaju pred nama su teški i komplicirani procesi.
* Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.