Edin Subašić: Pozadina blamaže s Iranom

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ni jedan gaf  bh. ministrice vanjskih poslova Bisere Turković (SDA) nije složnije i glasnije osuđen, sa svih strana u Bosni i Hercegovini i izvana, kao prekjučerašnji prijem iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira Abdollahiana. 

Piše: Edin Subašić* za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Sindikat traži da se zabrani upotreba mobitela tokom nastave u školama u Sarajevu

No, podsjetimo se da je 21. novembra naš ambasador u UN Sven Alkalaj (DF) bio skandalozno „uzdržan“ (po nalogu ministrice!) kod glasanja za rezoluciji o osudi kršenja ljudskih prava i nasilja iranskog režima nad demonstrantima. Još prije toga Alkalaj je vrlo nediplomatski u Vijeću sigurnosti UN napao Christiana Schmidta i OHR od čega BiH nije imala nikakve koristi, naprotiv. Tako da ovaj najnoviji biser ministrice Turković sigurno - nije samo gaf!

15.10.22. 09:37

Edin Subašić: Zašto je bitno ko (ne)će biti u vlasti?!

Evidentna je agresivnost, smišljenost i upornost kadrova SDA da pred sami kraj mandata kreiraju neku novu sliku o Bosni, otežaju međunarodnu poziciju te da budućnost ove zemlje usmjere u nekom drugom pravcu, kontra Zapada. Zbog mogućih reperkusija u tom smislu neophodno je detaljno odgovoriti - šta ustvari želi postići odlazeća garnitura pod komandom Bakira Izetbegovića.

Anti-euroatlantska strategija!

Najprije, šta je uradila Bisera Turković? Bez ikakvog bitnog i hitnog povoda u posjetu poziva ministra iz Irana, zemlje gdje upravo bijesne neredi i protesti zbog nasilja vlasti nad građanima i posebno nad ženama. Već je više od 200 ubijenih demonstranata i hiljade su po zatvorima, a među njima ugledni pojedinci iz umjetničkih i intelektualnih krugova,  i to je aktuelna slika iranske države. I dok se civilizirani svijet listom ograđuje od režima u Teheranu, ministrica Turković, dakako po nalogu stranačkog šefa Izetbegovića, u Sarajevo poziva ministra takve zemlje u državnu posjetu ina sastanak sa nebitnim redom.

Sličnu diplomatsku sramotu za Bosnu proizvede još samo Milorad Dodik koji ide na noge Vladimiru Putinu u jeku krvoprolića u Ukrajini i onda javno u zločinu podržava Moskvu, stajući uz rame sa još par proruskih marioneta. Dodik to radi namjerno i otvoreno šaljući signale Zapadu da on ima podršku Putina, ako nešto pokušaju protiv njega ili entiteta Republika Srpska (RS).

15.09.22. 15:30

Edin Subašić: Veto na nastavak misije EUFOR-a uvodi NATO u Bosnu

Nakon nekoliko antizapadnih, a posebno antiameričkih ispada te višemjesečnog propagiranja teorije o neprijateljstvu Zapada prema Bosni i potrebi (ponovnog) okretanja islamskom svijetu, pa čak i Rusiji, sada možemo reći i da Bakir Izetbegović to radi namjerno. Poput Dodika, i Izetbegović sada poručuje kako Washingtonu, tako i Bruxellesu da niti on nije bez podrške sa istoka, pa makar i od ozloglašenog Teherana, inače jednog od najvažnijih snabdjevača ruske vojske dronovima i drugim oružjem. Eto, to bi bio profil aktera najnovijeg diplomatskog skandala u režiji SDA kadrova.

Ono što je ovdje za Bosnu najopasnije je da Izetbegović ovim pokušava nametnuti državi novu vanjskopolitičku strategiju koja je u suštini i antiamerička, i suprotna strateškoj euroatlantskoj orjentaciji države, a što je posebno rizično u vremenu antiislamske histerije u svijetu.

Izetbegovićevi manevri u pozadini imaju nekoliko razloga...

Haosom protiv poraza?

Prvi razlog se tiče gubitka vlasti, a time i kontrole nad raznim polugama moći, finansijskim tokovima i posebno nad pravosuđem. Izetbegovićev konflikt sa SAD počeo je prije nekoliko mjeseci kada se nova, Bidenova Administracija aktivnije uključila u latentnu bosansku krizu, a EU je pod prijetnjom ruskog ulaska na Balkan naglo i bar prividno omekšala kriterije za približavanje Bosne članstvu u EU. Tada je američka administracija birajući partnere u Bosni za izgradnju antiruskog „štita“ napravila otklon od Izetbegovića kao nepouzdanog.

Ambasada SAD u Sarajevu tada je označila njega i SDA kao one koji ne dijele vrijednosti i ciljeve demokratskog svijeta, jer „...kad bi  dijelili ove ciljeve sa Sjedinjenim Američkim Državama, stranka i njeni funkcioneri ne bi pokušavali blokirati ili ometati istrage o korupciji, ne bi doprinijeli nefunkcionalnosti u Federaciji i ne bi dali prednost retorici podjela!“

Na američkoj „crnoj listi“ našlo se i nekoliko SDA-ovaca i bilo je jasno da je Izetbegović prekrižen kao partner za budućnost. Iz toga je i nastao imperativ „osmorke“ da se okupi i da ih izbace iz vlasti. Dakle, sa SDA i Izetbegovićem nigdje se više ne može stići.

Aktuelne istrage, sudski procesi i izvlačenje raznih drugih zataškanih predmeta iz sudskih ladica... uspaničili su Izetbegovića. Strah od gubitka statusa „nedodirljivih“ i procesuiranja još više se odnosi na tajkunske krugove čije je često nezakonito poslovanje i enormno bogaćenje omogućavala upravo SDA preko svojih kadrova u policijskim, inspekcijskim i pravosudnim strukturama. Tako se SDA sasvim razotkrila kao „motor“ sveprisutne korupcije.

25.08.22. 15:27

Edin Subašić: SPC kupovala oružje, spremali se za građanski rat ?!

Izetbegović i SDA sve češće poručuju preko stranačkih medija, falangi, botova i radikala da „još nije gotovo“, da „ne namjeravaju priznati poraz i da će se boriti“ a pri tome vrlo često u narativu dominira vjerski radikalizam. Dakle, čini se da su spremni isprovocirati sigurnosni problem i haos kako bi se zaustavili proces razvlašćivanja i izvjesnog sankcioniranja.

Međunarodna šteta i odgovornost

U međunarodnom kontekstu ovaj skandal dodatno je narušio loš image Bosne kao zemlje bez jasne vanjske politike i nesigurnog partnera u odlučivanju, na primjeri, u UN čak i u jasnim situacijama kršenja ljudskih prava kao u slučaju Irana.

Zatim, ugošćavanjem zvaničnika islamske zemlje s režimom radikalnog imagea i Bosnu se gura u taj koš, a upravo to je idealan argument domaćim separatistima i njihovim evropskim pokroviteljima za teoriju o „neodrživosti muslimanske države u Evropi“.

Veća je šteta od ove diplomatske blamaže, nego od svih Dodikovih tlapnji o „opasnosti od muslimana u Bosni.“ Podsjetimo, tokom rata u Bosni 1992 – 95. upravo je prisustvo mudžahedina u Bosni bilo osnov da se na Zapadu fabrikuje teorija o „vjerskom sukobu“ čime se kamuflirao pravi karakter rata, odnosno da se radilo o brutalnoj agresiji Srbije i Crne Gore.

A sada Izetbegović i Turković dovlačenjem iranskog ministra na najgori mogući način prezentiraju veze države sa islamskim svijetom ponovo stvarajući pogrešnu percepciju o Bosni i Hercegovini na onoj strani gdje jedino možemo pronaći saveznike – u SAD i dijelu evropskih zemalja.

Reakcija parlamentaraca HDZ-a BiH i SNSD-a te Denisa Zvizdića, koji su se odbili susresti sa ministrom Abdollahianom, na svu sreću je ostavila na poprištu skandala samo Izetbegovića, Turković i SDA pa je time jasnije na kome je odgovornost za eventualne posljedice i da su to samo „Bakirova posla“. Ali, očekujmo da će ove stranke, predstavnice dvaju konstitutivnih naroda, sigurno nastojati eksploatirati ovaj slučaj kao argument za vlastite teorije o „opasnosti od muslimana“, „nemogućem suživotu hrišćanskog i islamskog svijeta“ itd.

29.06.22. 10:49

Edin Subašić: Ruska taktika "spaljene zemlje" u Ukrajini

Isto to može se očekivati i u Bruxellessu od protivnika približavanja Bosne EU. Poznato je da je u fenomenu mudžahedina tokom rata i stvaranju percepcije o bosanskim muslimanima kao radikalnim značajnu ulogu odigrala tadašnja britanska vlada. U novije vrijeme očigledna je tolerancija Zapada na antiislamsku retoriku Milorada Dodika u Bosni te evropskih lidera poput Victora Orbana i sve agresivnijih neofašita. Sve to ima neki cilj.

Alibi za odgađanje kandidatskog statusa?

Danas, u ovoj situaciji sasvim je opravdana pretpostavka da je skandal sa posjetom iranskog ministra kreiran u nekom zapadnom centru moći kako bi se proizvela atmosfera i alibi za novo odgađanje kandidatskog statusa za Bosnu!? Nesumnjivo da bi se u tijelima EU našli parlamentarci koji bi uskoro mogli mahati ovim „argumentom“ da je „BiH neoprihvatljiva zbog podrške rigidnom režimu Teherana.“ Takav razvoj događaja bila bi sada najveća šteta i direktna odgovornost Bakira Izetbegovića i SDA.

Ne radi se ovdje samo o prekjučerašnjem slučaju. I nedavni predizborni posjet turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoganaje bio sasvim u funkciju agitacije za SDA i plasiranja antiameričke propagande. I tu se radilo o Izetbegovićevom koketiranju sa liderom režima u kojem se svakodnevno guše medijske i političke slobode, a koji je također jedan od bitnih partnera Moskve, dok traje agresija na Ukrajinu.

Na sreću u ovim slučajevima ipak je jasno da se radi o stranačkoj i ličnoj politici Izetbegovića i SDA zasnovanoj na njegovim ličnim interesima i uskostranačkim ciljevima, a ne o zvaničnoj državnoj politici BiH. Isto kao kad Dodik ide kod Putina. No, pitanje je da li će zapadni faktori to htjeti objektivno i na taj način tumačiti. Npr. znakovit je izostanak čestitke šefa OHR-a Christiana Schmidta povodom Dana državnosti BiH - 25. novembra kao i nedolazak ambasadora SAD Michaela J. Murphyja na prijem člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića u sarajevskoj Vijećnici. Odluka Bruxellessa uskoro će dati sve odgovore na ove dileme.

Održavanje koncepta podjele BiH

U pozadini diplomatskog skandala može se tražiti i još jedan prikriveni motiv. Naime, kompatibilnost nacionalnih politika postojala je jedino na projektu trodjelne podjele države gdje su akteri na terenu (SDA, HDZ i SNSD) savršeno funkcionirali taktikom širenja međunacionalnog nepovjeranja i straha, naravno uz podršku izvana.

Međutim, ukrajinska kriza učinila je da se promjene sigurnosni prioriteti zapadne Evrope i SAD te da se velikodržavni koncepti stave privremeno ad acta. Nadalje, izborna pobjeda „Osmorke“ eliminirala je Izetbegovića i SDA iz tog koncepta, a naredne četiri godine vladavine (u FBiH) stranaka lijeve, građanske i ne izrazito nacionalističke orjentacije mogle bi ono najbrojnije, bošnjačko glasačko tijelo još dodatno odvući od SDA koja je iz njega dosad crpila poziciju u vlasti i legitimitet takve politike.

Političko-medijskom ofanzivom na temu „nacionalne ugroženosti Bošnjaka, islama i države od Zapada“ Izetbegović sada nastoji zadržati kontrolu nad bošnjačkim – muslimanskim korpusom koji mu je potreban da bi i u budućnosti, kad se steknu uslovi, opet mogao bio partner u politici podjele. Ovo je možda najveći razlog zbog kojeg je vrlo bitno da SDA narednih godina ne bude u vlasti i jedini put obnove građanskog koncepta, za početak u jednom dijelu države, FBiH, ali i jedini način za restauraciju vanjskopolitičkog imagea države.

Naravno, za uspjeh novog državnog koncepta neophodno će biti da se i ostali akteri politike podjele natjeraju na zaokret. HDZ BiH ulaskom u vlast sa „Osmorkom“, svojom voljom ili pod pritiskom, morat će se odreći političkih metoda kakve su prakticirali sa SDA. S druge strane, u bh. entitetu RS su svjesni da mogućnosti podrške strateških partnera – Rusije i Srbije - separatističkoj politici SNSD-a opadaju i da će morati napraviti zaokret ukoliko žele politički opstati.

U svakom slučaju pred nama su teški i komplicirani procesi.

* Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima 

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba