Dragan Bursać: A šta ste vi očekivali od poČetnika Stanivukovića – da vam pjeva “O bella ciao“?

"Kad Draško Stanivuković stane za govornicu u Gračacu, u Hrvatskoj i krene da govori o "našim krajevima”, "našim zemljama”, svetosavlju, pravoslavnoj vjeri i Krajini, to nije lapsus. To je ideološki velikosrpski govor, izgovoren tamo gdje su takve riječi najzpaljivije – među ljudima koji s posljedicama takvih politika i danas žive. Srbi povratnici, uništeni tim velikosrpskim politikama, Draška ne zanimaju ni koliko crno ispod nokta. Ali od poČetnika ne tražite partizansku pjesmu. Od poČetnika ne tražite istinu. Pravo pitanje je: Zašto ste ikada povjerovali da će je on izgovoriti. A to je već do vas, a ne to Draška, zar ne?!"

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Da krenemo od činjenica, da ne bude poslije "izvučeno iz konteksta”.

Hrvatsko, a "naše"

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković održao je govor u hrvatskom gradu Gračacu, na Svetosavskoj akademiji, i time proizveo diplomatski i politički skandal u susjednoj državi. U svom obraćanju, naime, slavio je takozvanu Republiku Srpsku Krajinu – paradržavni, pobunjenički i zločinački entitet koji je u Hrvatskoj postojao od 1991. do 1995. godine, a nastao je kao posljedica oružane pobune protiv međunarodno priznate države.

"Da se podržimo i da znamo naše korijene, da neko dijete koje je danas rođeno u Banjaluci nikada ne zaboravi Republiku Srpsku Krajinu, da ne zaboravi Oluju, da ne zaboravi te teške dane, da znamo koliko se naš narod ovdje napatio i koliko je danas sav život ovdje težak i izazovan”, rekao je Stanivuković.

Dodao je i da se u Republici Srpskoj "često misli na ove krajeve”, nazivajući ih – "našima”.

E, sad kad smo to raščistili, hajde da se ne lažemo više ni sekunde.

Kad Draško Stanivuković stane za govornicu u Gračacu, u Hrvatskoj i krene da govori o "našim krajevima”, "našim zemljama”, svetosavlju, pravoslavnoj vjeri i Krajini, to nije lapsus. To nije omaška. To nije mladalačka nepromišljenost. To je ideološki velikosrpski govor, precizan i svjestan, izgovoren tamo gdje se takve riječi najteže izgovaraju – među ljudima koji s posljedicama takvih politika i danas žive.

I onda se mi, kao, zgražamo.

Zgražaju se Hrvati, zgražavaju se Srbi u Hrvatskoj, zgražavaju se čak i oni koji su navikli da s druge strane Drine čuju svašta. I svi pitaju: "Kako je moguće?”

Mozak pod kokardom

Moguće je jer ste se pravili da ne vidite ni Draška, ni kokardu ispod koje je ponikao.

Jer Draško Stanivuković nije skrenuo s puta u Gračacu. On je samo naglas rekao ono što inače govori malo tišim tonom, s manje mikrofona i više PR ambalaže. U Hrvatskoj je samo zaboravio da granice postoje, ponjelo ga – pa je isiktao cijeli inventar velikosrpskog mita.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

A mit je jednostavan i opasan: Republika Srpska Krajina kao sentimentalni zavičaj, Oluja kao izdvojena tragedija bez uzroka i konteksta, Srbi kao isključive žrtve historije, a zločini kao fusnota koju ne treba čitati.

To nije samo skandal. To je poruka.

I to poruka upućena prije svega Srbima u Hrvatskoj – ljudima koji decenijama pokušavaju da žive normalno, bez incidenata, bez mitinga, bez etiketa i bez uloge topovskog mesa za tuđe političke projekte. Stanivuković je došao, zapalio ideološku baklju i otišao nazad u Banjaluku, ostavljajući njima da se nose s posljedicama. Ionbako su oni u Draškovim očima samo "Hrbi" kako neočetnici posprdno zovu Srbe iz Hrvatske.

Načelnik Gračaca, izabran glasovima i Srba i Hrvata, rekao je ono što je jedino razumno: da im je Stanivuković odmogao, a ne pomogao. Da im ne trebaju mitovi nego putevi, škole, poljoprivreda i miran suživot. Da nije ni vrijeme ni mjesto za ovako li što. A opet, ko im je kriv što su ga pozvali!?

Ali Stanivukovića ne zanima ni vrijeme ni mjesto. Njega zanima jedino kamera.

Jer on nije političar zajedništva. On je političar simboličkog nasilja. Nasilja koje se ne provodi palicama, nego riječima i TikTok objavama.  Nasilje je to koje ne razbija (osmah) glave, nego budućnost.

Stanivuković kao Dodik 2.0

I tu dolazimo do suštine koju se uporno pokušava zamagliti: Draško Stanivuković nije suprotnost Miloradu Dodiku. On je njegov mlađi, uredniji, instagramičniji nastavak. Dodik s manje urlanja i više gela za kosu. Razlika je tek estetska, ne ideološka.

Kad Stanivuković govori o "našim krajevima”, on ne govori metaforički. Kad govori o svetosavlju, on ne govori duhovno. Kad govori o Krajini, on ne govori historijski. On govori politički – i to politikom koja ne priznaje granice, suverenitete i odgovornost.

Zato je historijska lekcija jasna i bolna: Republika Srpska Krajina nije bila nikakva država u pokušaju, nego vlikosrpski projekat pobune, etničkog čišćenja, pljačke i bijede. Projekat u kojem je lokalno stanovništvo gurnuto u sunovrat, pa ostavljeno na cjedilu kad više nije bilo korisno. Projekat koji je od srpskog naroda prije svega napravio nesretne apatride rasijane diljem svijeta i to zahvaljujući velikosrpkoj poltici.

Ali Stanivukovića činjenice ne zanimaju, niti se pretjerano zamara njima. Jer činjenice ne hrane mit. A bez mita nema "srpskog sveta”.

Zato je iluzorno očekivati da će sutra drugačije govoriti o Srebrenici, o Bosni i Hercegovini ili o granicama. On već sada jasno pokazuje kako vidi budućnost: kao produžetak poražene velikosrpske prošlosti, samo s novim pakovanjem.

I zato se vraćamo na početno pitanje.

Šta ste vi očekivali?
Da će poČetnik s kravatom doći u Hrvatsku i govoriti o suživotu?
Da će stati pred Srbe u Gračacu i reći: "Ovo je vaša država, gradite mir sa susjedima”?
Da će zapjevati "O bella ciao"?

Neće. Nikad.

Jer "O bellu ciao" pjevaju oni koji znaju razliku između antifašizma i mitomanije, između žrtve i projekta, između istine i laži. A Stanivuković pjeva samo jednu pjesmu – tiho, uporno i opasno – onu u kojoj su granice privremene, zločini relativni, a "naše zemlje” vječno ugrožene.

Zato se prestanite čuditi.
Ovo nije incident.
Ovo je program, a Stanivuković đak tog progarama.

I dok se vi zgražavate, on testira dokle može.
Dok vi tražite opravdanja, iz njega progovara ono što on jeste.

Od poČetnika ne tražite partizansku pjesmu.
Od poČetnika ne tražite istinu.

* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba